Test opšteg znanja - Fakultet za Kriminalistiku, Kriminologiju i Sigurnosne studije - pitanja i odgovori

Test opće informiranosti (TOI) će se održati 08. 07. 2013. godine (ponedjeljak) sa početkom u 10:00 sati.

Raspored grupa za polaganje (prema boji kartice i broju amfiteatra) će biti objavljen na internet stranici Fakulteta (www.fknbih.edu) i oglasnoj ploči 05.07.2013. g. (petak).

Kandidati su dužni ponijeti lični identifikacioni dokument, karticu u boji sa brojem amfiteatra (dobijenu pri predaji dokumenata) i hemijsku olovku.

Pitanja iz društvenog i državnog uređenja BiH
1. Dan državnosti BiH?
2. Dan nezavisnosti BiH?
3. Iz koliko entiteta se sastoji BiH (2 - FBiH i RS)
4. Koliko kantona ima u FBiH (10)
5. Glavni grad BiH (Sarajevo)
6. Koji su to konstitutivni narodi u BiH (Bošnjaci, Hrvati i Srbi)
7. Šta je 8. mart (ili kada je DAN ŽENA)
8. Šta je Aneks 4 DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA (USTAV)
9. Gdje i kada je potpisan Dejtonskih sporazum (1995. g. u Dejtonu, država Ohajo)
10. Vlast u BiH je podijeljena na (Zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast)
11. Zakonodavnu vlast u BiH čini (Parlamentarna skupština)
12. Izvršnu vlast u BiH čini (Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH)
13. Sudsku vlast u BiH čini (Sudovi u BiH)
14. Kakvo je teritorijalno ustrojstvo BiH ( dva entiteta i jedan distrikt)
15. Ustav BiH donesen je i stupio na snagu (1995.g. u Dejtonu, dražava Ohajo)
16. Koliko članova ima predsjedništvo BiH (ima ih 3 - Bakir Izetbegović, Nebojša Radmanović i Željko Komšić)
17. Najniža teritorijalna jedinica unutar kantona Fdereacije BiH (mjesna zajednica)
18. Redovni izbori u BiH održavaju se (svake 4 godine)
19. Od koliko domova se sastoji Parlament BiH (2 doma - Predstavnički dom i Dom naroda)
20. Koje su osnovne boje zastupljene na zastavi BiH (plava, bijela i žuta)
21. Pisma u službenoj upotrebi u BiH su (Latinica i ćirilica)


Pitanja iz historije: najvažniji događaji, kada su se desili, gdje, kako zbog čega i sl....
Kada je počeo Prvi svjetski rat, od koje do koje godine, šta je bio povod za to?
Kada je počeo Drugi svjetski rat, od koje do koje godine, šta je bio povod za to?

Biće sigurno predsjednici nekih od zemalja... npr. SAD, Iran,....

Zasjedanje ZAVNOBIHa i AVNOJa (bitniji detalji, prva zasjedanja, gdje i kada... šta koji znači i sl.)

Pitanja iz geografije:
S kojim zemljama graniči BiH (Crna Gora, Hrvatska, Srbija)
S kojom zemljom BiH ima najdužu granicu -932 km - (sa Hrvatskom)
U kojem dijelu Evrope je smještena država BiH (Jugoistočni)
Kolika je dužina obale kojom BiH izlazi na Jadransko more (20,2 km)
Kako se zove najviši planinski vrh u BiH - visok 2.386m - ( Maglić)
Koja od navedenih rijeka izvire u BiH - Drina, Sava, Vrbas - (VRBAS)
Koje je najveće vještačko bosanskohercegovačko jezero (BUŠKO jezero)
Kakvu klimu ima BiH (Umjereno-kontinentalna)
Planeta zemlja je podijeljena na 7 kontinenata a najveći je (Azija)




Neke od svjetskih organizacija... npr: WHO, NATO, EU, UNCHR, UNESCO.... (zaokružiti šta koja znači)

Moguća su pitanja o nečemu što je aktuelno u datom trenutku... Kada sam ya polagao prijemni... bila je aktuelna ptičija gripa (H7N9) ili svinjska gripa (tipa A, podtip H1N1)
 Nešto u vezi životinja... osnovne stvari 2-3 pitanja....
Nešto u vezi PLANETE ZEMLJE
pa pitanje ko je prvi sletio na MJESEC (2-3 pitanja oko svemira)


Pitanja iz kulture i sporta..... Najpoznatiji teatar, neka od filmskih zvijezda... u vezi sporta možda bude pitanje gdje igra Edin Džeko ili Miralem Pjanić... ili šta je Safet Sušić (ko je trener fudbalske reprezentacije BiH) ili npr.... Ko je Mirza Teletović - košarkaš) bukvalno osnovna pitanja iz svijeta sporta...
možda bude šta o najpoznatijim klubovima na svijetu... stadion Manchester United ili City, Reala ili Barcelone... ili nešto o C. Ronaldu ili Messiu.

Ostala pitanja:
1. O krivičnoj odgovornosti odlučuju (Sudovi)
2. O prekršajnoj odgovornosti odlučuju (Sudovi)
3. O krivičnoj odgovornosti odlučuje se na osnovu (zakona)
4. Da li se krivično odgovara za lažni iskaz pred sudom (DA)
5. Da li je u krivičnom zakonodavstvu BiH kao krivična sankcija predviđena smrtna kazna (NE)
6. Politički poredak u nekoj državi u kojoj je na vlasti narod preko svojih izabranih predstavnika zove se (Demokratija)
7. Gdje se nalazi sjedište NATO saveza (Brussels - Kraljevina Belgija)
8. Napad jedne ili više država na druge zemlje, s ciljem otimanja njihovog teritorija i nasilnog ptčinjavanja stanovništva tuđoj državi naziva se (Agresija)
9. Najviši pravni akt jedne države je (USTAV)
10. Formacija ratne avijacije koja se sastoji od jedne ili više grupa naziva se (Eskadrila)
11. Šta znači upaljeno zeleno svjetlo na semaforu (Slobodan prolaz za vozila)
12. Šta znači upaljeno žuto svjetlo na semaforu (u pravilu zabrana prolaska)
13. Pravo da upravlja motornim vozilom A kategorije osoba stiče koja ima (18 godina)
14. Koliki je zbir uglova u trouglu (180)
15. Koja je formula za Pitagorinu teoremu (a2+b2= c2) (čitaj A na kvadrat plus B na kvadrat jednako je C na kvadrat)
16. Koliko iznosi Pi broj (3,14)
17. Autobiografija je oblik biografije pisan u (Prvom licu)
18. U književne rodove spadaju lirika, drama i (Epika)
19. Roman koji ismijava ljudske mane ili društva u cjelini svrstavamo u (Satirični)
20. Mitovi, bajkle, pjesme, zagonetke i poslovice čine (Narodnu književnost)
21. Moderna književnost traje od početka kojeg stoljeća (20. st.)
22. Vrsta drame koja se odlikuje veselim sadržajem i ismijava ljudske nedostatke i mane je (KOMEDIJA)
23. Književno djelo koje opisuje život nekog čovjeka, stvarnog ili izmišljenog (Životopis)
24. Književni rod u kojem se pripovijeda o nekim događajima koji su se dogodili ili se smatra da su se dogodili u prošlosti (EPIKA)
25. Renesansa kao jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti, našla je svoj najviši izraz u ( ITALIJI)
26. Književne vrste namijenjene izvođenju na pozornici, koje pravi smisao dobivaju u kazališnoj predstavi zovemo ( DRAMA)
27. Oblik umjetničkog izražavanja u književnosti za kojeg su značajni elementi natprirodnog i izmišljenog zove se (FANTASTIKA)
28. Svjetski poznati pisac, Mark Twain, rođen je u (SAD)
29. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961.g je (Ivo Andrić) - jedini B-H nobelovac
30. Za koji roman je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu (Na drini ćuprija)
31. Književnik Ivo Andrić rodio se 09.10.1892.godine u (Docu kod Travnika)
NEMA ŠANSE DA NE BUDU BAR DVA PITANJA O IVI ANDRIĆU

32. Znanstveno fantastični roman "20.000 milja ispod mora" napisao je (Jules Verne)

33. 

Pitanja od Sanele: (odgovori preko vikenda) :)
Glavni grad Amerike?
Versajski mirovni sporazum?
Prvi covjek na mjesecu?
Ko je napisao dervis i smrt?
Gdje igra Edin Dzeko?
Dejtonski sporazum?
Na kojem nivou radi SIPA?
Datum koji je promjenio stanje u SAD-u? (11septembar teroristicki napad)?
Hladni rat?
Poligraf je?
Sta je azil?
Suverenitet?
Evropsko vijece?
Norveska clanica NATO-a?
Osobina kao bioloski grender?

Test će se sadržati od 40 pitanja. Test je zatvorenog tipa, što znači da ćete imati pitanje i ponuđena 3 odgovora.... a vi zaokružite 1 od 3 ponuđena... msm da će samo 1 odgovor biti tačan... te da neće biti puno dvosmislenih pitanja....

JAVNI OGLAS za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine

Komisija za izbor kandidata

Broj: 20-07-34-2-385-8/13

Dana:19.06.2013. godine.

Na osnovu člana 49. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12), člana 6. Pravilnika o postupku izbora i zapošljavanja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine broj: 20-07/1-02-2-388-1/13 od 07.05.2013. godine, Odluke o pokretanju procedure javnog oglašavanja policijskih službenika-kadeta, u činu „policajca“- SSS u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, broj 20-07-34-2-385-3/13 od 20.05.2013. godine, Rješenja o imenovanju Komisije za izbor u proceduri zapošljavanja policijskih službenika-kadeta, u činu „policajac“-SSS u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, broj: 20/07-34-2-385-4/13 od 29.05.2013. godine i člana 9. Poslovnika o radu Komisije za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine broj: 20-07-34-2-385-7/13 od 04.06.2013. godine, Komisija za izbor kandidata,

r a s p i s u j e

J A V N I    O G L A S

za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine,

Sektor za osiguranje VIP osoba i objekata .......................50 kandidata

Za zasnivanje radnog odnosa policijskog službenika kandidati moraju ispunjavati sljedeće opće uslove:

     a)   državljanstvo BiH;

     b)   životna dob između osamnaest i trideset i pet godina života;

     c)   najmanje IV stepen školske spreme;

     d)  ljekarsko uvjerenje, ne starije od tri mjeseca, kao dokaz o fizičkoj i psihičkoj sposobnosti za rad;

     e) da nije otpušteno iz institucije državne uprave ili iz vojne službe u BiH kao rezultat disciplinske sankcije;

     f)   da protiv njega nije pokrenut krivični postupak i da nije izrečena pravomoćna kazna zatvora za krivično djelo, osim za krivična djela protiv sigurnosti saobraćaja, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom;

     g)  da nije odbilo da se pojavi pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju kao lice optuženo od strane toga tribunala.

Kandidati za navedeno radno mjesto trebaju ispunjavati i sljedeće posebne uslove:

a)      da ima položen vozački ispit „B“ kategorije;

b)      da poznaje rad na računaru.

Prije donošenja odluke o izboru kanidata za popunu upražnjenih radnih mjesta, predloženi kandidati će biti predmet osnovne sigurnosne provjere u skladu sa postupkom za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima stepena „ POVJERLJIVO“, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka („Službeni glasnik BiH“ br, 54/04 i 12/09), kao i odredbama podzakonskih akata donesenih na osnovu navedenog Zakona. U slučaju da predloženi kandidat ne prođe sigurnosne provjere bit će predložen slijedeći kandidat sa liste koji taj uslov ispunjava.

Neophodni dokumenti koji se dostavljaju uz prijavu na javni oglas:

a)      dokaz o državljanstvu – uvjerenje o državljanstvu BiH na novom obrascu ili  ne starije od 3 mjeseca;

b)      izvod iz matične knjige rođenih na novom obrascu ili ne stariji od 3 mjeseca;

c)      dokaz o završenom IV stepenu školske spreme;

d)     potvrda ili uvjerenje poslodavca – državnog organa ili institucije da nije otpušten iz organa državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u BiH ili iz vojne službe ( za kandidate koji su bili ili su još uvjek zaposleni u državnom organima i institucijama ili vojsci), odnosno ovjerena izjava kandidata da nije otpušten iz organa državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u BiH ili iz vojne službe ( za kandidate koji nisu, nit su bili zaposleni u državnim organima i institucijama ili vojsci). Ovjera izjave vrši se kod nadležnog organa;

e)      izjava kandidata ovjerena od strane nadležnog organa da kandidat nije obuhvaćen odredbama člana IX stav 1. Ustava BiH;

f)       ovjerenu izjavu da kandidat posjeduje položen vozački ispit „B“ kategorije ili ovjerenu kopiju vozačke dozvole ako kandidat na to pristaje;

g)      potvrdu ili dokaz o poznavanju rada na računaru (operativni sistem „Windows“ i „Office“).

Potrebni dokumenti – dokazi o ispunjenosti opštih i posebnih uslova Javnog oglasa predaju se u orginalu ili ovjerenoj fotokopiji. Nakon završene konkursne procedure u roku od 6 mjeseci kandidati mogu preuzeti dokumentaciju u prostorijama Direkcije.

Napomena:

a) Komisija će opšti uslov koji se odnosi na činjenicu krivičnog kažnjavanja iz člana 46. stav (1) tačka f) Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine utvrditi naknadno po službenoj dužnosti i to za kandidate koji su uspješno završili testiranje i koji su predloženi za popunu upražnjenih radnih mjesta.

b) Ljekarsko uvjerenje, kao opšti uslov će dostaviti naknadno samo oni kandidati koji su uspješno završili testiranje i koji su predloženi za popunu upražnjenih radnih mjesta.

U skladu sa odredbama člana 4. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, struktura policijskih službenika u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine uopšte odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine.

Nijedna aplikacija neće biti izuzeta iz razmatranja isključivo na osnovu pola, rase, boje kože, jezika, religije, političkog ili drugog ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, pripadnosti nacionalnim manjinama, imovine, rođenja ili drugog statusa kandidata.

Postupak testiranja kandidata sastoji se od:

a.       test opšteg znanja (poseban pisani test, interpretacija, esej i gramatika);

b.      test fizičke sposobnosti;

c.       ljekarski pregled uključujući psiho test i intervju;

d.      intervjua.

Kandidat koji ne ostvari eliminacioni prag bodova na jednom od testova (testovi iz tačke a. i b.) ili se utvrdi da ne zadovojava kriterije pod tačkom c. i d. isključuju se iz daljeg procesa odabira.

Test opšteg zanja obuhvatit će pitanja iz sljedećih oblasti: Ustavno pravo uređenje Bosne i Hercegovine, Upavno pravo i organizacija uprave u Bosni i Hercegovini, Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za potporu policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine, Uputstvu o načinu vršenja uredskog poslovanja ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.

Test opšteg znanja biti će u skladu sa minimalnim stepenom obrazovanja potrebnim za nivo koji kandidat pristupa.

Spisak propisa sa brojevima službenih glasnika u kojima su objavljeni, dostupan je na Oglasnoj ploči Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine i web stranici Direkcije.

Kompletna procedura provjere kandidata vršiti će se u skladu sa Pravilnikom o postupku izbora i zapošljavanja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, Odlukom o metodu, načinu i sistemu bodovanja testiranja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine i Poslovnikom o radu Komisije za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.

O vremenu i mjestu provjere testa opšteg znanja kandidata koji ispunjavaju opšte i posebne uslove i koji prilože svu potrebnu dokumentaciju bit će naknadno obavješteni putem telefona ili e –mail adrese ili putem web stranice Direkcije.

Za provjere fizičke sposobnosti, ljekarski pregled i intervju, kandidati će biti pozivani samo putem web stranice Direkcije prema dodijeljenim šiframa za svakog kandidata.

Prijava na Oglas sa potrebnom dokumentima se podnosi na posebnom obrascu koji se može preuzeti na web stranici Direkcije u roku od 30 dana od dana objavljivanja Javnog oglasa, neposrednom predajom putem pisarnice Direkcije ili preporučenom poštom na adresu:

Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine

„Javni oglas za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u Direkciji“

Aleja Bosne Srebrene bb, 71000 Sarajevo.

Kandidat je obvezan da uz potpis na prijavnom obrascu upiše broj lične karte i datum i mjesto izdavanja.

Trajanje osnovne obuke za kadete iznosi dvanaest mjeseci, a po zasnivanju radnog odnosa probni rad traje ukupno dvanaest mjeseci. Nakon uspješno završene obuke kandidati će biti raspoređeni prema potrebama službe unutar Sektora za osiguranje VIP osoba i objekata.

Nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave, kao i kopije tražene dokumentacije koje nisu ovjerene neće se uzimati u razmatranje.

Prijavni obrazac za prijem kandidata za pohađanje osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine možete preuzeti ovdje. 

SPISAK LITERATURE POTREBNE ZA PRIPREMU KANDIDATA:

-Ustav Bosne i Hercegovine,

-Upravno pravo i organizacija uprave u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02 i 102/09),

-Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.27/04, 63/04, 05/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12),

-Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policjskoj strukturi Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 36/08),

-Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10),

- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“,br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09),

-Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 26/04, 7/05, 48/05 i 60/10),

-Uputstvo o načinu vršenja kancelarijskog poslovanja ministarstva, službi, institucija i drugih tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.35/03, 92/05 i 40/07).

PROPISI NA OSNOVU KOJIH ĆE SE PROVODITI PROCEDURA PROVJERE KANDIDATA U PROCESU ODABIRA:

-Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.27/04, 63/04, 05/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12),

-Zakon o Direkciji za kooordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 36/08),

- Odluka o načinu i program testiranja kandidata u procesu odabira policijskih službenika broj: 01-02-715/04 od 08.12.2004. godine ,

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu i program testiranja kandidata u procesu odabira policijskih službenika broj: 01-02-329/06 od 17.08.2006. godine,

-Pravilnik o postupku izbora i zapošljavanja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za kooordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine,

-Odluka o metodu, načinu i sistemu bodovanja testiranja kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog i drugog nivoa u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine,

 -Poslovnik o radu Komisije za prijem kandidata za polaznike osnovne policijske obuke prvog nivoa u  Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.

Međunarodno pravo: pitanja za završni ispit

U pripremi

I dio

1. Podjela pravila međunarodnog prava:

a) s obzirom na teritorijalno važenje
b) s obzirom na obaveznost primjene
c) podjela M.P.a na pravo rata i pravo mira

2. Izvori međunarodnog prava - Po članu 38. Statua Međunarodnog suda u Hagu:
a) međunarodne konvencije       b) međunarodni običaji
c) opća pravna načela priznata od civiliziranih naroda
d) sudske odluke i doktrine najkvalifikovanijih publicista različitih naroda

3. Šta je imperativna norma

4. Kako nastaje nova država: Nova država može nastati na osnovu:

a) unutrašnjeg pravnog akta države prednice;

b) ugovora između bivših kolonijalnih sila i organiziranih političkih faktora u kolonijama;

c) međunarodnog ugovora i odluke političkih organa UNa.

5. Deklaracija o principima međunarodnog prava koji se tiču prijateljskih odnosa i saradnje među državama u saglasnosti sa Poveljom Ujedninjenih nacija iz 1970. godine izlaže 7 principa koji su izraz kodifikacije i progresivnog razvoja međunarodnog prava:

a) princip zabrane prijetnje ili upotrebe sile

b) princip mirnog rješavanja međunarodnih sporova 

c) princip neintervencije 

d) Duznost drzava da medjusobno suradjuju u skladu sa Poveljom UN-a

e) Princip ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda

f) princip suverene jednakosti država

g) Načelo ispunjavanja prihvaćenih međunarodnih obaveza u dobroj vjeri

5. Kako donosi odluke Generalna skupština

6. Organi UNa - Povelja UN-a predvidja 6 glavnih organa UN-a:
a) Generalna skupština;    b) Savjet sigurnosti;    c) Ekonomski i socijalni savjet;
d) Starateljski savjet;    e) Međunarodni Sud u Hagu     f) Sekretarijat.

7. Član 5. UNa (nejasno pitanje)

8. Stalne članice Savjeta sigurnosti:
Francuska, Kina, Ruska federacija umjesto ranijeg Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija

9. Konvencija iz Montevidea o pravima i dužnostima država iz 1933. godine u članu 1. propisuje: "Drzava kao medjunarodno pravni subjekat mora posjedovati slijedeće elemente:

a. Stalno stanovništvo, b. Utvrđenu teritoriju, c. Vladu i d. Sposobnost da stupa u odnose sa drugim državama.

10. Priznavanje države: postoje dva tipa priznavanja novonastalih država: Priznanje de iure je stalno, trajno, neopozivo i ima retroaktivan učinak odnosno važi od dana kada je država nastala, dok je de facto priznanje privremeno ili je ograniceno na pojedine odnose. 

11. Unutrašnji organi države za održavanje međunarodni odnosa: 
šef država;  vlada i njen šef;  ministar vanjskih poslova;  parlament

12. Razredi šefova diplomatske misije iz 1961.g.: Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, šefove diplomatskih misija dijeli u tri klase i to:
a) ambasadori ili nunciji akreditirani kod šefova država i drugi šefovi misija jednakog ranga;
b) poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod šefova drzava;
c) otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

13. Šefovi konzulata dijele se na 4 klase:

a) generalni konzuli    b) konzuli   c) vicekonzuli  i  b) konzularni agenti

14. Privilegije i imuniteti diplomatskih predstavnika su regulisani sljedećim pravnim izvorima:

- Beckom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961

- Konvencijom o privilegijama i imunitetima UN iz 1946

- Konvencijom o privllegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova iz 1947

- Sporazumima o sjedistima medunarodnih organizacija

II dio

1. Međunarodna zaštita ljudskih prava: o čemu govori III generacija:

Prava grupa i drugih kolektiviteta kao što su pravo naroda na samoopredjeljenje, pravo na razvoj, pravo na zdravu životnu sredinu i druga prava.

2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (2 različita mišljenja):

a) Postoje oni koji tvrde da je Deklaracija pravno obavezujući instrument

b) po drugom shvatanju Deklaracija nema obavezujuću pravnu snagu, nego je više spisak ideala kojima treba težiti

3. Ženevska konvencija - dopunski protokol (pitanje nejasno):

- trebalo dopuniti : IMUNITET

5. Sticanje državljanstva:

po rođenju, po porijeklu, usvajanjem, naturalizacijom, međunarodnim ugovorima.

6. Pravni osnov - granice: U slučaju teritorijalni promjena koje dovode do sukcesije država primjenjuje se princip uti possidetis.

7. Državna teritorija je prostor na kome se prostire vlas određene države i koji je obuhvaćen državnom granicom. Državna teritorija je trodimenzionalna jer prostor iznad i ispod državne teritorije pripadaju državi.

8. Državna granica je crta koja označava gdje prestaje državno područje jedne države, a gdje počinje državno područje druge, susjedne države. Državna granica mora biti međunarodno priznata da bi bila zasnovana na pravu. Ona obilježava i doseg nadležnosti.

9. Državne granice mogu biti: prirodne ili vještačke

10. Povlačenje državnih granica: Postupak povlačenja državnih granica prolazi kroz tri faze: fazu delimitacije, fazu demarkacije i fazu elaboracije.

11. Stjecanje (sticanje) teritorije: Po tradicionalnom shvatanju postoje dva osnovna načina sticanja teritorije: originarni (izvorni) i derivativni (izvedeni) način.

12. Dijelovi mora koji čine dio teritorije obalne države:

a) unutrašnje morske vode

b) arhipelaške vode arhipelaških država

c) teritorijalno more

13. Pojas morske površine od državne granice prema slobodnom moru je teritorijalno more i kreće se od 3-12 morskih milja.

14. Po članu 33. Konvencije, "vanjski pojas" se ne može prostirati preko 24 morske milje od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

15. (Zaključivanje međunarodnih ugovora) Postupci sklapanja ugovora: U međunarodnoj praksi razvila su se dva osnovna zaključenja međ. ugovora: pojednostavljeni i složeni postupak a moguće su i kombinacije ova dva postupka.

16. Tumačenje ugovora: Postoje tri osnovna pristupa tumačenja ugovora: objektivni, subjektivni i teleološki pristup.

17. Apsolutni uzroci nistavosti ugovora: Ius eogens norma i prinuda

18. Relativni uzroci ništavosti: prevara, zabluda, korupcija i prekoračenje ovlaštenja pregovarača

Vrelo Bosne - cijena ulaza 2 KM

Ulaz na Spomenik prirode "Vrelo Bosne" u Sarajevu uskoro će se početi naplaćivati, zbog velike preopterećenosti posjetama. 

Prema ekonomskoj procjeni cijena ulaznice trebala bi iznositi oko 2 KM - rekla je u razgovoru za Agenciju Fena Harita Čolaković, stručna saradnica Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo. 

"S obzirom da je ovaj spomenik treća kategorija zaštite i da je zaštita na Vrelu Bosne prvenstveno zbog hidrološke vrijednosti, odnosno da je riječ o vodozaštitnoj zoni trenutni broj posjetilaca je veoma velik" - potvrdila je Čolaković. Samim tim veliki je pritisak na prirodu, pa je već, kaže, urađen elaborat ekonomske opravdanosti uvođenja ulaznica, čija je procedura u toku. Na osnovu toga će se, mišljenja je, smanjiti pritisak na prirodne vrijednosti područja „Vrela Bosne“. 

Osim ovog spomenika, KJU za zaštićena područja trenutno upravlja sa još dva zaštićena područja: Spomenik prirode "Skakavac" i Zaštićeni pejzaž "Bijambare". Prošle godine Bijambare su imale 35.000 posjetilaca registrovanih, čime su po kapacitetu zadovoljena očekivanja posjećenosti. S druge strane, Skakavac zbog svog izgleda zahtijeva veće prirodne sposobnosti posjetilaca zbog čega je, ističe, manje posjećen, gdje najčešće borave alpinisti i istinski ljubitelji prirode. Ulaz u zaštićeni pejzaš „Bijambare“ za odrasle osobe danas iznosi dvije KM, a za djecu, studente, penzionere, invalidne osobe jednu KM, u šta je uračunata usluga parkiranja i korištenja javnog WC-a. 

Ova socijalna cijena, kako je istakla Čolaković, usklađena je nakon što se prema ekonomskoj procjeni vrijednost ulaznice od 6 KM, nije mogla prihvatiti s obzirom na socijalne i ekonomske prilike u BiH. Ulaz u Bijambarsku pećinu za odrasle je tri, a za djecu studente, penzionere, invalidne osobe dvije KM, dok za organizovane grupe od 30 osoba ulaznica iznosi 45 KM. "Sva ta prikupljena sredstva od ulaznica ne idu na plaće uposlenika KJU za zaštićena prirodna područja, već direktno za unapređenje prostora. Tako upravo radimo na edukativnom centru na Bijambarama" - dodaje Čolaković. 

Ukoliko Skupština Kantona Sarajevo u narednom periodu donese zakon o proglašavanju zaštićenog pejzaža "Trebević", Javna kantonalna ustanova za zaštićena područja zvanično će preuzeti upravljanje nad Trebevićem. Trenutno je Nacrt zakona o proglašavanju zaštićenog pejzaža "Trebević" upućen u javnu raspravu od 60 dana, koja ističe 15. jula. "To će biti četvrto zaštićeno područje kojim ćemo upravljati. Po donošenju Zakona o proglašavanju zaštićenog pejzaža Trebevića bit će obezbijeđena i sredstva za direktan nadzor, to jest nadzornike prirode i za potrebnu infrastrukturu" - kazala je Čolaković. Dok se to ne uspostavi Trebević nema zvaničnog upravitelja, pa ovisno od resora, šumom i šumskim zemljištima upravlja Kantonalna uprava za šumarstvo, općinskim dijelovima općina, dok objektima što je očito, zaključuje, niko ne upravlja. 

Ovoj državi je potrebno mnogo više "zaštićenih" područja. Neka mjesta zaista imaju potencijal da postanu jedan od zaštičenih područja, ali je stvar veće prirode. Za sada treba svi da brinemo za ove tri lokacije, uskoro i četvrtu. Ulaz od 2-3 marke, ako taj novac ide u prave svrhe, nije velik pravom ljubitelju prirode. Tamo nekoj seljačini koja ne zna da cijeni prirodu je cijena od pola marke velika. Mislim da će se ovim potezom mnogo dobiti pogotovo na tim zaštićenim područjima :)

ŠVALERANJE IH ODVELO U SMRT: Ubistvo i samoubistvo lovačkom puškom u Hadžićima

Sinoć je policija u Hadžićima u stanu u ulici Igmanska 105 pronašla dva beživotna tijela. Kako je saopšteno iz MUP-a KS, sumnja se na ubistvo i samoubistvo.

Tom prilikom u navedenom stanu, sa povredama od vatrenog oružja, zatečena su dva beživotna tijela Salčin Zahid rođen 1967. godine, nastanjen na navedenoj adresi i Kahrović Ferida, rođena 1967. godine sa Ilidže, saopšeteno je iz MUP-a KS.

Tragediji je prethodila kratka svađa muškarca i žene. Najednom se začuo pucanj koji je prestravio komšije. Plač djeteta koje sa porodicom živi u stanu ispod ovoga probudio je i druge stanare zgrade. Pomenuta porodica je odmah izašla na sprat te pozvala policiju koja je ubrzo došla i obavila uviđaj. Kada su policajci, nedugo poslije prijave događaja ušli u stan, muškarac i žena već su bili mrtvi.

Pored beživotnih tijela muškarca i žene, na kojima su vidljive povrede vatrenim oružjem, pronađena je lovačka puška. Prema riječima dežurnog vještaka sudske medicine Hamze Žuje, tokom vanjskog pregleda leševa utvrđeno je da i Salčin Kahrovićeva imaju prostrelne rane glave.

O navedenom, obaviješten je dežurni tužitelj Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, koji je rukovodio uviđajem, izvršenim od strane uviđajne ekipe MUP-a Kantona Sarajevo, uz prisustvo vještaka medicinske struke.

U navedenom stanu pronađena je jedna lovačka puška. Navedena tijela su prevezena u prosekturu “Bare”, gdje će biti izvršena obdukcija.

Policijski službenici rade na rasvjetljavanju i dokumentovanju navedenog događaja, a prema do sada prikupljenim saznanjima radi se najvjerovatnije o ubistvu i samoubistvu.

Metodika istraživanja krivičnih djela protiv čovječnosti

Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja je usvojena 9. decembra 1948. godine, a stupila na snagu 12. januara 1951. godine, genocid je u članu II definiran kao „bilo koji od sljedećih akata počinjenih sa namjerom da uništi, u potpunosti ili djelimično, nacionalnu, etničku, rasnu ili religioznu grupu:    a)Ubijanje članova grupe;       b)Nanošenje ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih oštećenja članovima grupe; c)Namjerno nametanje grupi životnih uslova sračunatih da ih dovedu do fizičkog uništenja u cjelini ili djelimično;         d)Nametanje mjera u cilju sprečavanja rađanja unutar grupe; e)Nasilno premještanje djece iz jedne u drugu grupu“.

U članu III navode se kažnjiva djela, a to su:   a)genocid      b)planiranje izvršenja genocida, c)direktno i javno podsticanje na činjenje genocida,    d)pokušaj izvršenja genocida, e)saučesništvo u genocidu

Def. genocida po Horowitzu: Genocid je strukturno i sistematsko uništavanje nedužnih ljudi od strane birokratskog državnog aparata.

Steven T. Katz kao varijablu za determiniranje parcijalnog genocida uzima kulturu, ali u njegovoj analizi, akcenat je na efektima koje genocid ostavlja na žrtvu. Prema Katzu, masovna ubistva koja nemaju namjeru da potpuno unište određenu grupu mogu se nazvati „kulturalni genocid“ ili čak „lingvicid“ - cilj mu je da uništi jezik kojim govori grupa koja je u poziciji žrtve.

Katzov pristup analizi genocida je inkluzivan i on smatra da počinioci genocida za metu ne moraju imati nacionalnu, etničku, rasnu ili religioznu grupu. To u njegovom razumijevanju, mogu biti i političke, socijalne, gender ili ekonomske grupe.

Roger W. Smith - genocid je uvijek zločin s predumišljajem u kojem se masovna ubistva provode s namjerom da se postignu ciljevi njegovih izvršilaca.

Prema Smithu, postoji nekoliko vrsta genocida, a to su: retributivni, institucionalni, genocid iz koristi, monopolistički i ideološki genocid.

Retributivni ili osvetnički genocid prema Smithu je samo izgovor ili racionalizacija, odnosno način da se za genocid krivi žrtva.

Institucionalnom genocidu Smith pridaje više pažnje, navodeći da je to bio najveći izvor politički sankcioniranog masovnog ubistva u starom i srednjem vijeku. Masakri ljudi, zarobljavanje žena i djece, uništavanje cijelih gradova bili su praktično dio ratovanja. Nije ni postojala potreba da se donosi eksplicitna odluka za činjenje genocida - genocid je bio dio ratničke rutine, pokazivanje moći izvršilaca i uklanjanje mogućnosti da se žrtva osveti. Smith zaključuje da je genocid tada bio posljedica nedostatka političke imaginacije i, zapravo, nadomjestak za politiku. Smith ističe da je institucionalni genocid bio najsmrtonosniji u vrijeme krstaških ratova zbog religiozne groznice.

Utilitarijanski, odnosno genocid iz koristoljubivosti, bio je karakteristika genocida u starom i srednjem vijeku, ali je posebno došao do izražaja u kolonijalnim osvajanjima, kada su istrijebljeni brojni domorodački narodi u Americi, Australiji, Tasmaniji, dijelovima Afrike i drugdje. No i u 20. vijeku, u ime progresa i razvoja, domorodački narodi bili su žrtve genocida, posebno u Latinskoj Americi. Smith u svom radu kritizira tezu Richarda Rubensteina  koji tvrdi da je razvoj praktično doveo do 'viška' populacije, te se stoga javila potreba za eliminacijom suvišne, odnosno nepotrebne populacije.

Monopolistički genocid, prema Smithu je karakteristika genocida 20. stoljeća. Bez obzira na karakter rata koji prati genocid - bio to građanski ili međunarodni rat, „najčešći motiv genocida u 20. stoljeću bila je borba za monopolizacijom vlasti“.  Bosna i Hercegovina je za Smitha karakterističan primjer ovog tipa genocida.  Smith posebno skreće pažnju na opasnost od ideološkog genocida, koji je devastirajući. Međutim, on navodi da ideologija nikad ne egzistira u svojoj čistoj formi te da je potrebno više istražiti odnos ideologije i kulture. Kultura može obuzdati genocidnu ideologiju, ali je može i osnažiti, te je zato teško predvidjeti da li će se u budućnosti ponoviti genocid u svojoj najekstremnijoj formi - odnosno holokaust.

Yehuda Bauer – genocid prema njemu bi se trebao odnositi na: planirana uništenja od sredine 19. stoljeća, rasne, nacionalne ili etničke grupe kao takve i to na sljedeći način: a)selektivnim masovnim ubistvima elitnog ili nekog drugog dijela populacije,   b)eliminacijom nacionalne (rasne, etničke) kulture i religioznog života s namjerom „denacionalizacije“, c)porobljavanje, sa istom namjerom,     d)uništenje nacionalnog (rasnog, etničkog) ekonomskog života sa istom namjerom,      e)biološko desetkovanje putem kidnapovanja djece ili sprečavanje normalnog porodičnog života, sa istom namjerom.

Robert Melson – 4 faktora genocida:   1)viktimizirana grupa je manjina u društvu, koju većina toleriše, ali je ne prihvata u potpunosti; pored toga, ta manjina je u povijesti već trpjela nasilje od većine;     2)drugo, uprkos diskriminaciji od strane većine, u godinama koje su prethodile genocidu manjinski narod doživljava neku vrstu progresa u socijalnoj, ekonomskoj, kulturnoj i političkoj sferi; upravo taj faktor doprinosi dodatnoj netrpeljivosti većine prema manjini, jer većina to doživljava kao narušavanje obrasca nejednakosti koji je karakterizirao unutrašnje uređenje države;      3)viktimizirana grupa biva identificirana, bilo ideološki ili geografski, sa neprijateljima države i šireg društva; ova identifikacija može biti stvarna ili fiktivna, ali važno je da se na ovaj način uspostavlja veza između vanjske i unutarnje prijetnje;      4)većinski narod i država prolaze kroz seriju vojnih i političkih poraza koji utječu na njihovu sigurnost u odnosu na vanjski svijet.

Helen Fein – tipologija genocida:   1)genocid prouzrokovan razvojem - u kojem počinilac namjerno ili nenamjerno uništava narode koji stoje na putu ekonomske eksploatacije resursa; 2) despotski - koji je dizajniran da eliminira stvarnu ili potencijalnu opoziciju, kao u novoj, visoko polariziranoj multietničkoj državi;    3)retributivni - u kojem počinilac ima za cilj uništavanje stvarnog oponenta;    4)ideološki - genocid protiv grupa koje kao neprijatelje proglasi državni hegemonistički mit, ili koji ima potrebu da uništi žrtve koje se portretiraju kao otjelovljenje apsolutnog zla.

Razlika Horowitz – Fein: Za razliku od Horowitza koji veći akcenat stavlja na odvajanje genocida od rata ili građanskog rata, Fein preporučuje da se pažljivo uspostavi veza između rata i genocida zbog

toga što se pokazalo da je rat kontekst, ubrzavatelj ili rezultat genocida u praktično svim slučajevima iz nekoliko razloga:  1. Rat oslobađa i pojačava agresiju.   2. Rat počiniocima omogućuje da prikriju zločin, tako što će okriviti žrtve i sakriti ubistva.    3. Žrtva zapravo može biti neprijatelj u državi ili bez države.      4. Izgubljeni ratovi mogu podstaknuti bolne emocije među gubitnicima, ranjeni ponos i želju za osvetom, što može razviti ideologije koje opravdavaju uništenje neprijateljske grupe.      5. Ratovi vode krizama i revolucijama. 6...Genocid dovodi do velikih valova izbjeglica koje ne mogu biti apsorbirane ili vraćene kući a da ne izazovu rat. Susjedna država u kojoj se nalaze može im pomoći da to urade da bi se oslobodila tereta.

Helen Fein smatra da proces utvrđivanja da li se radi o genocidnoj politici ili genocidu mora odgovoriti na pet pitanja:   a)da li postoji kontinuitet u napadima koje su počinioci izvršili da bi uništili pripadnike neke grupe?       b)da li počinioci djeluju kolektivno ili na organizovani način?            c)da li su žrtve odabrane samo zato što pripadaju nekoj grupi? d)...da li su žrtve ubijene bespomoćne?          e)da li se ubijanje vrši s ciljem ubištavanja?
Fein također smatra da postoje dva tipična uslova da do genocida dođe, a to su odsustvo sankcija za ubistva ili neprovođenje sankcija, kao i to da postoje ideologije koje promoviraju ideju genocida i daju mu legitimitet.

Leo Kuper je poznat po svojoj kritici Konvencije o genocidu zbog toga što, pored etničkih, rasnih i religioznih, nisu obuhvaćene i političke grupe. Kuper genocid dijeli na tri vrste, i to prema motivima koji su počinioce motivirali na genocid:     1)genocid dizajniran da riješi religiozne, rasne ili etničke razlike;     2)genocid sa namjerom da terorizira narod koji je osvojila kolonizirajuća sila;         3)genocid počinjen da osnaži ili ispuni političku ideologiju;

Gregory Stanton osam faza genocida: Prva faza, klasifikacija, podrazumijeva razvrstavanje i podjelu na „nas” i „njih”.   Simbolizacija je druga faza u kojoj se „oni” obilježavaju simbolima da bi se lakše prepoznavali.    Procesom dehumanizacije jedna grupa drugoj oduzima humanost i stavlja je u ravan insekata, životinja i sl.    Četvrta faza je organizacija, koja podrazumijeva da iza genocida stoji država.    Tokom procesa polarizacije ekstremisti odvajaju grupe uz pojačavanje govora mržnje, zabranu brakova i međusobnog socijaliziranja. Potom se žrtve identificiraju i odvajaju uglavnom zbog njihove etničke ili religiozne pripadnosti.     Istrebljenje je sedma faza, koja počinje vrlo brzo nakon identifikacije i pretvara se u proces koji se pravno naziva genocid.    Osma, konačna faza genocida je faza negiranja. To je, prema Stantonu, jedan od najvećih znakova da će se genocidni masakar ponoviti.

Actus reus i mens rea   -   Termini actus reus i mens rea se u međunarodnim tribunalima upotrebljavaju kao kategoriziranje elemenata zločina genocida.      Actus reus nije samo djelo, već podrazumijeva i sve vanjske aspekte zločina. Praktično, podrazumijeva aspekt zločina koji se nalazi van misli počinioca. Stoga se actus reus može razložiti na djelo, posljedicu i okolnosti, a u nekim slučajevima i stanje uma žrtve. Recimo, u slučajevima silovanja, nedostatak pristanka žrtve na seksualni akt je dio actus reus.      Na latinskom jeziku mens rea znači „krivica uma“, ali u svom modernom korištenju mens rea znači umišljaj ili namjeru, a u slučaju genocida, to je genocidna namjera.

Eugenički program i holokaust   -    Eugenika, teorija o stvaranju zdravog i lijepog podmlatka, bila je osnova nacističkog programa „čiste arijevske rase“. No ni ova teorija nije začeta u Njemačkoj, već u Engleskoj krajem 19tog stoljeća. U SADu je ovaj program korišten za selekciju imigranata kao i prislinoj sterilizaciji mentalno oboljelih i hendikepiranih. Prestižni fakulteti su ulagali velika sredstva u eugenička i rasna istraživanja. Prva masivna primjena je bila kada je oko 400 hiljada njemačkih građana sterilizirano jer je utvrđeno da imaju nepoželjne i nasljedne zdravstvene karakteristike.  Nauka o eugenici je bila osnova Hitlerovih ideja o čistoj arijevskoj rasi kojoj je prijetilo zagađenje od jevreja.

Genocid nad romima - Jedini narod koji je pored Jevreja bio obuhvaćen rasističkim zakonima iz 1935. godine, poznatim kao Nirnmberški zakoni bili su Romi. I Romi su kao i Jevreji bili žrtve progona i prije samog holokausta. Između 12-18. juna 1938. organizirana je „Sedmica za čišćenje Cigana“, koja je bila ekvivalent onoga što je za Jevreje predstavljala „Kristalna noć“. I jedan i drugi događaj označili su početak masovnog istrebljenja oba naroda. Međutim, prema zvaničnom popisu zvaničnika nacističke partije iz 1939. u Njemačkoj je bilo oko 2 miliona Roma. Ako uzmemo u obzir da dokumentacije o njihovom stradanju praktično nema, te da je veliki broj Roma, pored kampova ubijan i u šumama, te da Romi nisu bili žrtve samo u Njemačkoj, već, identično kao Jevreji i širom Evrope, onda se može reći da je Holcaust Memorial muzej u procjenama potcijenio broj romskih žrtava.

Genocid nad homoseksualcima - O tome da li se ubistva homoseksualaca u nacističkoj Njemačkoj mogu nazivati genocidom, postoje ozbiljna mimoilaženja među teoretičarima. Oni koji su protiv, tvrde da su, za razliku od Jevreja ili Roma, homoseksualci imali izbor. Naime, homoseksualci su imali izbor ili da kriju svoju seksualnu orijentaciju ili da za vrijeme nacizma žive u celibatu: stoga, imali su izbor i način da zaštite svoj život. Predrasude i progoni homoseksualaca prethodili su eri holokausta i Njemačka država u tome nije bila usamljena. Jedan od glavnih razloga zbog kojih je istraživačima ovog perioda bilo teško pronaći one koji su bi bili spremni otvoreno govoriti o načinima progona i tretmanu ove kategorije žrtava holokausta jeste taj što su zbog oredrasuda i poteškoća koje su imali priznavajući svoju homoseksualnost... Ubistva homoseksualaca počela su u poznatoj „Noći dugih noževa“ 30. juna 1934. kada je eliminiran lider SA Ernst Roehm i pripadnici njegove jedinice. Broj žrtava homoseksualaca ubijenih za vrijeme nacističkog režima također varira. Procjene se kreću od 5000-15000 žrtava. Jedan od razloga što je ovaj broj možda potcijenjen je i taj što su homoseksualni akti sve do juna 1969. bili zabranjeni njemačkim zakonom.

Specifičnosti i kontraverze holokausta - Genocid nad Jevrejima zbog svoje specifičnosti koju ima u odnosu na ostale zločine naziva se holokaust ili shoah. Holokaust je dakle nacistički plan koji je kao krajnji cilj imao totalno jevrejskog naroda. Tokom II svjetskog rata u Evropi je ubijeno oko šest miliona jevreja. Ne postoji niti jedan naučni argument koji bi u pitanje doveo postojanje holokausta, međutim, naučnici se spore o tome da li su nacisti od samog početka imali plan za istrebljenje ili se proces uništenja jevreja zapravo razvio tokom rata.

Koncentracioni logori - Koncentracioni logori podrazumijevaju masovno zatvaranje civilnog stanovništva, bez redovnog sudskog postupka i na neodređeno vrijeme. Civilno stanovništvo se terorizira raznim metodama. Uglavnom su koncentracioni logori otvarani s namjerom da se veliki dio zatočenika i ubije. Svaki genocid prate i koncentracioni logori i oni su se bez izuzetka koristili u svim historijskim primjerima genocida. Termin „koncentracioni logor“ uveden je da bi se opisali kampovi koje je koristila španska vojska tokom kubanske pobune.

II Parcijala

U ranim fazama postupka ili krivičnog gonjenja ratnih zločina, istraga čini najveći dio operativnog rada, ako ne i čitav operativni rad, i može uključivati ogromne zadatke.

Prema Statutu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, istrage su dužnost tužioca, kojim su data ovlaštenja da djeluje nezavisno ne tražeći daljnja ovlaštenja. U članu 18. stoji: „Tužilac pokreće istrage ex officio ili na temelju informacija pribavljenih iz bilo kojeg izvora, posebno od vlada,   organa   Ujedinjenih   nacija,   međuvladinih   i   nevladinih   organizacija.   Tužilac   mora   procijeniti informacije koje je primio ili pribavio i odlučiti postoje li dovoljne osnove za pokretanje postupka.“

Prema Statutu tužilac je također ovlašten da ispituje osumnjičene, žrtve i svjedoke, da sakuplja dokaze i provodi istrage na licu mjesta. Na početku  istražnih aktivnosti MKSJ-a  tužiočeva  politika je bila  da  javno objasni kako se vrše istrage, ali čuvajući pritom operativne detalje određenih istraga kao strogo povjerljive. Također je bila   politika da istražitelji Suda odlaze na izvor informacija, a ne da se samo oslanjaju na informacije koje su im dali drugi.

Ostale aktivnosti prikupljanja dokaza uključivale su pregled mjesta zločina, pretres i zapljenu dokumenata i razgovor sa svjedocima. Tužilaštvo je od 1994. godine razgovaralo s oko 10.000 svjedoka, a zbirka dokaznog materijala danas sadrži nekih 8 miliona stranica dokumenata. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je daleko  najveće pojedinačno mjesto gdje su pohranjeni podaci o zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji tokom sukoba.

Iako istrage prethode i služe kao polazište za postupak pred Sudom, važn  je shvatiti da se istrage ne završavaju kada suđenja počnu.

A. Preliminarno razmatranje

A.1 Multidisciplinarni pristup

Istrage teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava zahtijevaju multidisciplinarni pristup i operativne timove sastavljene od stručnjaka koji raspolažu raznim stručnim vještinama i znanjima. Iskustvo je pokazalo da su pored istražitelja s tradicionalnim policijskim iskustvom, istražnim timovima potrebne i usluge vojnih, kriminalističkih i političkih analitičara, historičara, demografa, forenzičkih stručnjaka i lingvista. Iskustvo je također pokazalo da je ključno da istražni timovi od samog početka istrage budu čvrsto pravno usmjeravani.

A.2 Pravni nadzor nad istragama

Tužilaštvo MKSJ-a (OTP) je izdalo Interne smjernice koje uređuju uloge i odgovornost zastupnika optužbe. Smjernice su, među ostalim, naglasile: a)potrebu pružanja pravnog okvira za istragu;   b)važnost upućenosti u razvoj jurisprudencije;   c)koristi od savjetovanja sa stručnjacima za pravo oružanog sukoba;    d)potrebu za postojanjem plana istrage i pravnim usmjerenjem.

A.3 Finansijske istrage

Mogućnosti koje pružaju istrage finansijskih pitanja ne bi se trebale zanemariti. Iako oružane snage trebaju voditi finansijsko knjigovodstvo, naročito vezano za izvore finansiranja, (npr. razmještanje paravojnih jedinica ili drugih neregularnih trupa možda se neće uvijek vidjeti u zvaničnim budžetskim brojkama), uvijek postoji mogućnost veza između zaraćenih strana i organiziranog kriminala. Finansijska istraga koju provode specijalisti koji posjeduju stručna znanja iz računovodstva i bankarstva može stoga proizvesti bolje rezultate.

A.4 Komandna odgovornost

Posebna pažnja bi se trebala posvetiti svakoj istrazi koja istražuje komandnu odgovornost nadređenog za postupke njegovih podređenih. Greška je, i moguća zamka, posegnuti za optužbom za komandnu odgovornost kao jednostavnijim izborom ili kao rezervnim planom u slučaju kada se nisu uspjeli prikupiti direktni dokazi za direktnije učešće komandujućeg u izvršenju zločina od strane njegovih podređenih. Kako se razvijala jurisprudencija na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju, postalo je sve jasnije da odgovornost nadređenog može biti veoma teško dokazati (npr.   dokazati da je optuženi imao efektivnu kontrolu nad svojim podređenima).

B. Otvaranje istrage

Smjernice za otvaranje novih istraga koje je izdalo Tužilaštvo naglašavaju da je potrebno podnijeti pismeni prijedlog u kojem treba iznijeti:

historiju počinjenih krivičnih djela i navodnog počinioca;

strateška razmišljanja;        teoriju optuživanja i kvalifikaciju zločina;

ulogu, položaj, ovlasti i znanje navodnog počinioca;     status informacija i dokaza;

potrebno vrijeme i resurse.

B.1 Dnevnik istrage

Dnevnik bi trebao sadržavati ime istražitelja, kao i opis vrste istražne radnje, datum kada je radnja izvršena, i uputiti na rezultat rada na istrazi. U dnevniku ne bi trebale da budu zabilježene samo one istražne aktivnosti koje donose dobre rezultate, već i one koje donose negativne rezultate.

C. Odabir cilja istrage

Mora se izabrati koga treba procesuirati, a na taj će izbor najvjerovatnije utjecati dva faktora: mandat sudske vlasti i dostupnost dokaza. Pošto je u svim predmetima optužbe potrebno dokazati individualnu krivičnu odgovornost, tužioci i istražitelji moraju pripaziti na to da ne pretpostave kolektivnu krivicu čitavih grupa. U nekim situacijama je razumno istragu usmjeriti na određenog vođu.

Odlučujući o tome šta bi se i ko trebao istraživati, istražitelji moraju odabrati. Istražne smjernice Tužilaštva MKSJ-a u vezi sa započinjanjem istraga i odabirom ciljeva naglašavaju, među ostalim, slijedeće faktore:

težinu zločina, broj žrtava, trajanje napada i razmjere uništenja;

ulogu osobe protiv koje se vodi istraga, naročito njegov položaj u političkoj ili vojnoj hijerarhiji,  opseg njegovih ovlasti i njegovo navodno učestvovanje u krivičnim djelima koja se istražuju;

da li su osobe i zločini koji će se istraživati izuzetno zloglasni, iako osoba nije imala formalni položaj u hijerarhiji.

Vijece sigurnosti je potvrdilo princip da bi se Sud trebao fokusirati na suđenja najvišim vođama za koje se sumnja da su najodgovorniji za zločine koji su u nadležnosti MKSJ-a.

D. Prikupljanje informacija

D.1 Modularne istrage     D.2 Istrazne misije     D.3. Ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka

Tužilaštvo MKSJ-a obavilo je mnoge ekshumacije, nastojeći postići nekoliko ciljeva: dobiti dokaze o identitetu žrtava ubijenih tokom sukoba;      ustanoviti okolnosti i uzrok smrti;        povezati primarne i sekundarne masovne grobnice;      i otkriti pokušaje prikrivanja zločina.

D.4 Prikupljanje dokaza (pretres i zapljena)

Tužilaštvo MKSJ-a naglašeni su sljedeći postupci opće važnosti za prikupljanje dokaza:

    voditi evidenciju zaduženja (održavati kontinuirani nadzor nad dokazima);

    propisno spremati predmete;        ispravno obilježiti i evidentirati predmete;

    sačuvati original ispravnim rukovanjem i skladištenjem.

Tužilaštvo MKSJ-a izdalo je opširne interne smjernice za istražitelje koji učestvuju u pretresima i zapljeni dokaza, a u kojima se govori o:

a) pravnom postupku podnošenja zahtjeva za nalog za pretres;            b)izvršenju naloga za pretres, uključujući smjernice o saradnji s međunarodnim tijelima i korištenju razumno nužne sile;               c) potrebi za naročitim sigurnosnim mjerama (znaju samo oni koji moraju znati) i temeljitim planiranjem;           d)vrsti evidencija i dokumenata koje treba tražiti.

D.5 Trazenje pravne pomoći

Tuzioci su pomoc Sudu, izmedju ostaloga, trazili radi:

identifikacije i pronalaženja osoba;   uzimanja izjava od svjedoka;   davanja dokaza; dostave dokumenata;   hapšenja ili pritvaranja osoba;   hapšenja osumnjičenog ili optuženika;   predaje ili transfera optuženika;    pozivanja i razgovora sa svjedocima i osumnjičenima;    prikupljanja dokaza;    prikupljanja informacija;   provođenja istraga na licu mjesta;    zapljene fizičkih dokaza.

Nesaradnja može imati i političke implikacije. Nepoštivanje će biti prijavljeno generalnom sekretaru i Vijeću sigurnosti i može dovesti do političkih pritisaka i mogućnosti uvođenja sankcija.

D.6 Osjetljivi izvori

D.7 Ranjive zrtve / svjedoci

Upucena osoba  - Upućeni svjedoci (npr. oni koji su iz iste organizacije kao i optuženi, kao što je vojnik iz iste jedinice ili političar ili javni službenik iz iste stranke ili državne strukture) su često naročito pod prijetnjom od zastrašivanja ili odmazde i mora se posvetiti velika pažnja tome da se osigura njihova sigurnost.

Dousnik je pojedinac koji će pružati povjerljive informacije, ali od kojeg se neće očekivati da nastupi kao svjedok. Poneka doušnici pružaju povjerljive informacije u zamjenu za novac ili neku nenovčanu korist.

Medjunarodni svjedok - Pojam "međunarodni svjedok" odnosi se na one svjedoke iz međunarodne zajednice koji često imaju visok politički profil i koji su u sukobu bili prisutni u službenom svojstvu, na primjer, kao diplomate, pregovarači ili predstavnici NVO-a.

Povjerljivi materijal "Pravila 70" - Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je razvio jednu posebnu praksu određenu pravilom 70 Pravilnika o postupku i dokazima. To pravilo omogućuje državnim ustanovama i određenim NVO-ima i drugim organizacijama davanje osjetljivih i povjerljivih informacija na korištenje, prije svega, radi dobivanja novih dokaza. Takve informacije se daju s ograničenjima za bilo kakvo daljnje korištenje.

D.8 Svjedoci

a) Rani kontakti istražitelja Tužilaštva;   b)Zaštita osjetljivih izvora i ranjivih svjedoka; c)Priprema za razgovor sa svjedocima;   d)Razgovor sa svjedocima;   e)Bilježenje kontakata sa svjedocima;

U vezi sa svjedocima/potencijalnim svjedocima, sistem za upravljanje svjedocima bi trebao sadržavati slijedeće podatke:   a) biografske podatke;     b) kontakt podatke (telefon/faks/e-mail adresa);       c) kontakt osobu (tako da drugi koji žele kontaktirati svjedoka znaju kako da to učine);     d) evidenciju svakog kontakta sa svjedokom kao i predmeta kontaktiranja;        e) predmete/istrage za koje je izjava svjedoka vezana i da li je svjedok voljan svjedočiti;         f) bilo kakve posebne/sigurnosne brige vezane za svjedoka;          g) podatke iz pasoša za kasniju upotrebu od strane Odjela za žrtve i svjedoke;         h) klasifikacija svjedoka, tj. običan ili osjetljiv (potonji bi bili oni koji bi bili u opasnosti kad bi se saznalo za njihovu vezu sa Sudom).

Sistem upravljanja svjedocima je zamišljen tako da pomogne osigurati, u organizacijskom smislu, da su svi svjedoci Suda identificirani i mogu se pretraživati.

D.9 Razgovor sa zrtva seksualnog delikta

Postoje brojne prepreke (sigurnosne, političke, kulturološke, psihološke i profesionalne) koje utiču na pristup tužioca dokazima o krivičnim djelima seksualnog nasilja.

D.10 Razgovor sa sudskim vjestacima

Sudski vještaci se koriste zato da bi izveli dokaze, i dali svoje stručno mišljenje, u područjima koja zahtijevaju stručne vještine ili znanja koje sud ne posjeduje.

Interna politika i procedura koju je Tužilaštvo usvojilo vezano za rad s vještacima naglašava:    a) vještaci trebaju posjedovati odgovarajuće kvalifikacije u vezi s temom o kojoj će svjedočiti;    b) vještaci svoje mišljenje trebaju iznositi nepristrasno i djelovati u svrhu pravde;      c) stranka u sporu radi pomoći sudijama može angažirati i interne i vanjske stručnjake ukoliko posjeduju stručno znanje, vještinu ili obučenost koja je bitna za sporno pitanje;     d) vještaci trebaju svoje mišljenje iznijeti na transparentan način, objašnjavajući činjenice na koje se oslanjaju i metode koje su koristili da bi došli do svojih zaključaka;      e) vještaci bi trebali biti u potpunosti informirani o pitanjima koja su tema svjedočenja.

D.11 Razgovor sa osumnjicenima

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je stvorio posebna pravila za razgovor sa osumnjičenima. Zbog posebnog statusa osumnjičenih, Tuzilastvo MKSJ-a je stvorilo posebna pravila za razgovor s osumnjicenima. Smjernice među ostalim naglašavaju slijedeće tačke:      a) prije razgovora, istražitelj mora odrediti da li se osoba s kojom će razgovarati treba smatrati osumnjičenim u skladu sa Pravilnikom; b)za odluku za razgovor s osumnjičenim potrebno je prethodno ishoditi odobrenje viših rukovodilaca;        c) na početku razgovora s osumnjičenim, istražitelj mora biti siguran da je osumnjičeni u potpunosti svjestan i da razumije svoja prava prema Pravilniku MKSJ-a. Ukoliko se tokom razgovora s običnim svjedokom status te osobe   promijeni i svjedok postane osumnjičeni, tu osobu treba odmah uputiti u njegova prava   prema Pravilniku;       d) kada je u razgovor uključen i branilac, branilac bi trebao   biti prethodno obaviješten o načinu vođenja postupka razgovora;    e)treba napraviti audio/video zapis razgovora s osumnjičenim;      f) osumnjičenom treba blagovremeno dati kopiju traka i štampani transkript.

E. Upravljanje informacija

Od ključne je važnosti da Tužilaštvo uvede sistematske i efikasne postupke za prikupljanje, obradu, pohranjivanje i lociranje materijala koji su identificirani kao dokazi.

E.1 Zastita osjetljivih informacija    E.2 Rukovanje, obrada i pohranjivanjedokaznog materijala   E.3 Kontinuirani nadzor nad dokazima   E.4 Analiza dokaznog materijala

Tri primarne analiticke funkcije, koje se mogu svrstati pod široki pojam "analiza  obavjestajnih  podataka", presudne su u istrazi i gonjenju ratnih zlocina. To su:   vojna analiza;      politička analiza;      kriminalistička analiza.

Genericke aktivnosti analiticara obuhvatale bi:    ocjenu dokumenata;    upravljanje dokumentima;          planiranje i upravljanje prikupljanjem dokumenata;      razgovori (svjedok, osumnjičeni, vještak);        pružanje različite tehničke podrške u predmetima (prema stručnim znanjima koja posjeduje).

F. Vaznost demografskog dokaznog materijala

Zadaci demografa u Tuzilastvu MKSJ-a obuhvataju:      a) prikupljanje, organiziranje i čuvanje demografskog materijala za korištenje u Tužilaštvu;      b) statističke analize tog materijala;      c) ocjena demografskih posljedica sukoba iz 1990-ih godina; d)pripremanje izvještaja vještaka i istraživača;      e) svjedočenje vještaka;    f) ocjena demografskih dokaza koje je izvela odbrana;      g) kontaktiranje s drugim odjelima Tužilaštva u vezi sa statistikom stanovništva;      h) ostale zadatke.

Plan istrage trebao bi sadrzavati sljedece komponente: ▪sažetak predložene istrage ▪osnovna pitanja   ▪pravni okvir plana istrage   ▪teze o odgovornosti  ▪moguća krivična djela koja su počinjena i njihova pravna obilježja   ▪pravci istrage (npr. korištenje paravojski od strane visoko pozicioniranih političara)    ▪sažetak cilja istrage   ▪sažetak onoga što je trenutno poznato   ▪osobe čije aktivnosti će biti predmet istrage  ▪potencijalni svjedoci   ▪fizički dokazni materijal  ▪potencijalni dokazi u obliku dokumenata   ▪sažetak zadataka koje treba preduzeti u sklopu istrage    ▪resursi koji će se koristiti u provođenju istrage  ▪plan implementacije  ▪komentari nakon pregleda plana  ▪odobrenje rukovodstva višeg nivoa  ▪periodične preglede rezultata istrage

Kambodza – genocidna kampanja Crvenih Kmera

Povod za krvavi gradjanski rat izmedju proamerickog generala Lon Nola i komunistickih Crvenih Kmera pod vodstvom Pol Pota je ukidanje monardije i proglasenje kmerske republike 1970 godine. Vojskom Crvenih Kmera dominirali su mladi, neobrazovani ljudi. Komunistički lider Pol Pot i šef Angkara (organizacije) bio je pod uticajem učenja Mao Ce Tunga koji je smatrao da su za partiju najkorisniji oni koji su siromašni i nemaju prethodnog obrazovanja, jer je takve najjednostavnije 'oblikovati'

Prema zvaničnim podacima UN-a u Kambodži je u periodu diktature Crvenih Kmera stradalo 1,7 miliona zatvorenika. 

„Polja smrti Kambodže“ poznat je termin za masovne grobnice koje su otkrivene nakon što je režim Pol Pota izgubio vlast.

S-21: „Brdo otrovnog drveta“

Širom Kambodže postojala je mreža zatvora od kojih je najozloglašeniji bio tzv. S-21 ili Tuol Sleng, što je u prijevodu imalo veoma simbolično značenje: „brdo otrovnog drveta“. O tome koliko je „otrovan“ bio ovaj zatvor koji se nalazio u prostorijama napuštene srednje škole govori statistika: od 20.000 zatvorenika koji su ušli u ovaj zatvor, samo 6 je preživjelo. Većina zatvorenika zapravo su bili bivši pripadnici Crvenih Kmera. Iako su nakon priznanja svi (osim šest zatvorenika) bili osuđeni na smrt, cilj istražitelja bio je zatvorenike održati u životu dok ne potpišu priznanja o izdaji. Tortura je bila toliko neizdržljiva da je bilo samo pitanje vremena kada bi se i najjači među zatvorenicima slomili i potpisali iznuđeno priznanje.

Specijalni tribunal za genocid u Kambodzi

Na procesuiranje zločina crvenih Kmera čekalo se godinama. Tek 17. marta 2003. godine u UN-u je postignut nacrt sporazuma po kojem je vlada Kambodže pristala na procesuiranje zločina Crvenih Kmera i na osnivanje posebnog međunarodnog tribunala u tu svrhu. Ovaj sporazum je postignut nakon teških pregovora koji su vođeni tačno pet godina i 24 godine nakon što su Crveni Kmeri izgubili vlast.

Do novembra 2007. Specijalni Tribunal za genocid u Kambodži podigao je optužnicu protiv pet lidera Crvenih Kmera i brojne istrage su još u toku. Khieu Samphan, bio je prvi predsjednik Kambodže nakon što su Crveni Kmeri preuzeli vlast. Ovaj 76-godišnjak koji je uhapšen u bolnici, gdje se oporavljao od navodnog infarkta, bio je među prvim suradnicima Pol Pota. U nedavno objavljenoj knjizi Samphan tvrdi da je njegova pozicija bila samo ceremonijalna, te da on nije bio povezan sa programom izgladnjivanja civila niti sa naređenjima za masovna ubistva.

RUANDA – gotovo potpuna realizacija genocidne namjere

Kolonijalizam, UN i genocid u „zemlji sa hiljadu brda“

Genocid izvršen nad Tucijima u Ruandi, ako se uzme u obzir procenat realizacije genocidne namjere, pored genocida nad Jevrejima, najgori je genocid u XX stoljeću. Pored velikog broja žrtava (skoro milion ubijenih Tucija), ovaj genocid također se odvaja po skali intenziteta – genocid je izvršen za samo tri mjeseca, od aprila do jula 1994., ali i po procentu participacije u izvršenju genocida pripadnika Hutu naroda. Upravo zbog masovne participacije naroda Hutu, te primitivnih načina ubijanja (najčešće ubistva mačetama) međunarodna zajednica je ovaj genocid okarakterizirala kao „građanski rat“.

Kanadski general Romeo Dallaire kršeći naređenja nadređenih poduzeo je sve što je mogao da inicira centralu UN-a da pošalje snage koje bi uspjele spriječiti genocid nad Tucijima. Nažalost, nije uspio, ali je ljudskim odnosom i otvoreno govoreći o psihičkoj krizi koju je pretrpio, doprinio kritičkom i objektivnom sagledavanju grešaka međunarodne zajednice koja je praktično bila saučesnik u genocidu nad Tuci narodom.

Ruanda se nalazi u unutrašnjosti istočne Afrike, a najveći dio zemlje blago su valovite visoravni. Zbog toga Ruandu nazivaju „zemljom od hiljadu brda“.

Tuciji su bili rasno dominantniji i superioriniji od Hutu naroda. Englez John Hanning Speke je 1863. razvio teoriju po kojoj su pripadnici Tutsi aristokracije ratnika pastira zapravo dalji potomci kralja Davida, koji su došli iz Abesinije i da je „bantu crncima“ (Hutuima) suđeno da im budu potčinjeni.  Ovakva kolonijalna politika doprinijela je tome da manjinski Tutsiji vladaju većinskim Hutu narodom sve do 1959. godine kada Hutui dižu ustanak.

Od 1973. vlast u Ruandi državnim udarom preuzima vojna hunta koja je na čelu sa general majorom Juvenalom Habyarimanom bila na vlasti sve do 1994. godine. Iako je na vlast došao pomoću državnog udara, Habyariman, koji se proglasio predsjednikom, u vrijeme prije genocida 1994. pripadao je umjerenoj struji.

Način na koji je u tako kratkom vremenskom roku, od samo tri mjeseca ubijeno milion ljudi, dokazuje da je ovaj genocid planiran da bude „totalni“ genocid. Naime, izvršen je sa ciljem potpunog istrebljenja Tutsi naroda na teritoriji Ruande. Iza ovog plana je stajala država a u izvršenju su učestvovale vojska, policija, crkva, intelektualna elita, medicinski radnici... Plan je uključivao medijsku propagandu, kojoj je prethodilo dehumaniziranje grupe Tutsija s ciljem što veće participacije u genocidu od strane naroda Hutua.

Uloga medjunarodne zajednice

Tutsiji su bili višeg rasta od Hutua i mršaviji za razliku od nižih i debljih Hutua.  Belgijanci su smatrali da su Tutsiji djelovali kao više Evropski narod te su zbog toga zaslužili da budu vladajuća klasa. 1933. Belgijanci su uveli sistem ličnih karata na kojima je svakom građaninu Ruande stajalo da li pripada Tutsijima, Hutuima ili manjini Twa. Rasne razlike koje su prenaglašavali Belgijanci nisu bile tako očigledne i upravo su lične karte sa informacijom o nacionalnoj pripadnosti pomogle izvršiocima genocida koji je počeo u aprilu 1994.

Vlada Hutua dobijala je oružje od Francuske, Egipta i Sjeverne Afrike. Hutue je posebno pomagala Francuska i to ne samo u dostavi oružja, već i slanjem instruktora koji su obučavali Hutu vojne i policijske jedinice.

Helen Fein tvrdi da je Francuska nekritički pomagala vladu Hutua ne samo zbog toga što je službeni jezik u Ruandi bio francuski, nego i zbog toga što je to podrazumijevalo da je Ruanda u interesnoj sferi Francuske. 

Propaganda- mobiliziranje Hutua za genocid

U decembru 1990. u novinama „Kangura“  objavljen je članak pod naslovom „Deset zapovijedi za Hutue“. Power navodi deset zapovijedi za Hutue:

1.Svaki bi Hutu trebao znati da Tutsi žena, bilo gdje da se nalazi, radi za interes njene Tutsi etničke grupe. Stoga će se izdajnikom smatrati svaki Hutu koji:

-oženi Tutsi ženu    -sprijatelji se sa Tutsi ženom    -zaposli Tutsi ženu kao sekretaricu ili kao konkubinu

2. Svaki bi Hutu trebao znati da su naše Hutu kćerke mnogo bolje i savjesnije u njihovim ženskim ulogama, kao supruge i majke porodice. Zar one nisu lijepe, dobre sekretarice i poštenije?

3. Hutu žene, budite oprezne i pokušajte osvijestiti vaše muževe, braću i sinove.

4. Svaki Hutu bi trebao znati da je svaki Tutsi nepošten u vođenju poslova. Njegov jedini cilj je supremacija njegove etničke grupe. Kao rezultat, izdajnikom će se smatrati svaki Hutu koji uradi sljedeće:

-bude za partnere u poslu birao Tutsije      -investira njegov ili vladin novac u poslove koji su u vlasništvu Tutsija        -pozajmi novac Tutsiju ili od Tutsija pozajmi novac

-učini poslovnu uslugu Tutsiju (uvozne dozvole, bankovni krediti...)

5. Sve strateške pozicije, bilo političke ili administrativne trebale bi biti povjerene Hutuima.

6. Sektor obrazovanja (učenici, studenti, nastavnici) moraju biti većinski Hutiji.

7. Oružane snage Ruande moraju biti ekskluzivno od pripadnika Hutu naroda. Iskustvo iz oktobra (1992) bilo je lekcija. Niti jedan od pripadnika vojske ne smije oženiti Tutsi ženu.

8. Hutui trebaju prestati imati milosti prema Tutsijima.

9. Hutui, ko god da su, moraju biti jedinstveni i solidarni, te brinuti za sudbinu njihove Hutu braće.

- Hutui unutar i van Ruande moraju konstano tražiti prijatelje i saveznike za ostvarenje nacionalnog cilja Hutua, prije svega u njihovoj Bantu braći.

-  Oni se stalno moraju boriti protiv Tutsi propagande                -      Hutui moraju biti odlučni i oprezni prema njihovom zajedničkom Tutsi neprijatelju

10. Socijalna revolucija iz 1959, referendum od 1961. i ideologiju Hutua svaki Hutu mora učiti na svakom nivou. Svaki Hutu ima obavezu da širi ovu ideologiju. Svaki Hutu koji bude progonio svog brata Hutua zbog čitanja, širenja i učenja ove ideologije, izdajnik je.

Ubistvo predsjednika Habyarimana - pocetak genocida

Predsjednik Habyarimana ubijen je 6.aprila 1994. i u početku se spekulisalo da li su ga ubili ekstremisti Hutui ili pripadnici RPF-a, vojske Tutsija. Međutim, brzina kojom je, nakon njegovog ubistva uslijedio genocid nad Tutsijima, govori u prilog tome da je kao umjereni predsjednik, protivnik genocidnog plana, spreman na pregovore i kompromise, bio žrtva genocidne konspiracije Hutu ekstremista. Naime, u tom prvom valu ubistava, pored Tutsija, žrtve su bili i umjereni Hutui koji su se protivili nasilju.

Nakon smrti predsjednika Habyarimana, vlast u Ruandi je preuzeo pukovnik Theoneste Bagosora, a u preuzimanju vlasti pomogla mu je Agathe Habyarimana.

Genocidno silovanje - silovanje se može tretirati kao zločin genocida ako je počinjeno sa namjerom da se žena ubije, ili da se „oplodi drugačijim etničkim sjemenom“, ili sa namjerom da se traumatizira do te mjere da više ne želi da rađa.

Silovanje nad Hutu ženama u Ruandi dio je genocidnog projekta i sudski je u slučaju Akayesuu utvrđeno da je vršeno po naređenju. Žene su silovane individualno, serijski, držane su u sex kampovima, često su nakon silovanja ubijane ili su im odsječeni dijelovi tijela...Istražitelji genocida u Ruandi zabilježili su brojne slučajeve žena koje su silovane iznad masovnih grobnica njihovih tek ubijenih članova porodice, djece. Genocid nad Tutsijima procesuiran je brojnim procesima koji su vođeni na Međunarodnom krivičnom tribunalu za Ruandu.Genocid nad romima - Jedini narod koji je pored Jevreja bio obuhvaćen rasističkim zakonima iz 1935. godine, poznatim kao Nirnmberški zakoni bili su Romi. I Romi su kao i Jevreji bili žrtve progona i prije samog holokausta. Između 12-18. juna 1938. organizirana je „Sedmica za čišćenje Cigana“, koja je bila ekvivalent onoga što je za Jevreje predstavljala „Kristalna noć“. I jedan i drugi događaj označili su početak masovnog istrebljenja oba naroda. Međutim, prema zvaničnom popisu zvaničnika nacističke partije iz 1939. u Njemačkoj je bilo oko 2 miliona Roma. Ako uzmemo u obzir da dokumentacije o njihovom stradanju praktično nema, te da je veliki broj Roma, pored kampova ubijan i u šumama, te da Romi nisu bili žrtve samo u Njemačkoj, već, identično kao Jevreji i širom Evrope, onda se može reći da je Holcaust Memorial muzej u procjenama potcijenio broj romskih žrtava.

Genocid nad homoseksualcima - O tome da li se ubistva homoseksualaca u nacističkoj Njemačkoj mogu nazivati genocidom, postoje ozbiljna mimoilaženja među teoretičarima. Oni koji su protiv, tvrde da su, za razliku od Jevreja ili Roma, homoseksualci imali izbor. Naime, homoseksualci su imali izbor ili da kriju svoju seksualnu orijentaciju ili da za vrijeme nacizma žive u celibatu: stoga, imali su izbor i način da zaštite svoj život. Predrasude i progoni homoseksualaca prethodili su eri holokausta i Njemačka država u tome nije bila usamljena. Jedan od glavnih razloga zbog kojih je istraživačima ovog perioda bilo teško pronaći one koji su bi bili spremni otvoreno govoriti o načinima progona i tretmanu ove kategorije žrtava holokausta jeste taj što su zbog oredrasuda i poteškoća koje su imali priznavajući svoju homoseksualnost... Ubistva homoseksualaca počela su u poznatoj „Noći dugih noževa“ 30. juna 1934. kada je eliminiran lider SA Ernst Roehm i pripadnici njegove jedinice. Broj žrtava homoseksualaca ubijenih za vrijeme nacističkog režima također varira. Procjene se kreću od 5000-15000 žrtava. Jedan od razloga što je ovaj broj možda potcijenjen je i taj što su homoseksualni akti sve do juna 1969. bili zabranjeni njemačkim zakonom.

Specifičnosti i kontraverze holokausta - Genocid nad Jevrejima zbog svoje specifičnosti koju ima u odnosu na ostale zločine naziva se holokaust ili shoah. Holokaust je dakle nacistički plan koji je kao krajnji cilj imao totalno jevrejskog naroda. Tokom II svjetskog rata u Evropi je ubijeno oko šest miliona jevreja. Ne postoji niti jedan naučni argument koji bi u pitanje doveo postojanje holokausta, međutim, naučnici se spore o tome da li su nacisti od samog početka imali plan za istrebljenje ili se proces uništenja jevreja zapravo razvio tokom rata.

Koncentracioni logori - Koncentracioni logori podrazumijevaju masovno zatvaranje civilnog stanovništva, bez redovnog sudskog postupka i na neodređeno vrijeme. Civilno stanovništvo se terorizira raznim metodama. Uglavnom su koncentracioni logori otvarani s namjerom da se veliki dio zatočenika i ubije. Svaki genocid prate i koncentracioni logori i oni su se bez izuzetka koristili u svim historijskim primjerima genocida. Termin „koncentracioni logor“ uveden je da bi se opisali kampovi koje je koristila španska vojska tokom kubanske pobune.