Dođe i taj trenutak kada se moram oglasiti putem bloga u vezi posljednjih nereda i dešavanja na i u sportskim terenima a i oko njega, pred početak, za vrijeme pa i poslije sportskih priredbi.
31. jula 2012. godine, babo Osim je sa svojim stručnim savjetnicima i ljudima koji mu pomažu da vodi B-H fudbal, ukinuo odluku o zabrani dolaska gostujućih navijača. Dosadašnji naziv Premijer liga BiH je dobila novo ime, BH Telecom Premijer liga BiH. Radilo se na mnogim projektima i ugovorima. Sve pohvale Komitetu za (ne)normalizaciju.
Već nakon odigranog 1. kola "nove" lige dalo se primjetiti da dosadašnja odluka o zabrani dolaska gostujućih navijača nije puno urodila plodom. Neke navijačke skupine i grupe do ovog 6. kola su postajale sve gore i gore po ponašanju na tribinama i van nje.
Neki od "ispada" navijača su se desili na utakmicama u Sarajevu na Grbavici između Željezničara i Slavije, onda u Mostaru na trgu i u jednom ugostiteljskom objektu prije početka utakmice Zrinjski - Željezničar, zatim opet kod Mostara poslije utakmice GOŠK Gabela - Slavija, i na kraju vandalizam na relaciji Zenica - Banjaluka nakon utakmice Čelik - Borac.
Kada bi se uradila neka analiza i konkretno pronalaženje problema, na prvu bi se dalo izdvojiti nekoliko teza:
- u određenim gradovima na određenim mjestima se dešavaju isti i slični problemi,
- prije, za vrijeme i poslije utakmica određenih klubova imamo iste nerede i probleme,
- određene navijačke skupine konstantno se spominju kao akteri problema,
- isti ljudi (huligani) su akteri samih događaja,
- ista policijska uprava (oni koji su zaduženi konkretno za obezbjeđenje tog i tog sportskog događaja) ne uspijevaju da održe sigurnost, red i mir u datom vremenskom periodu,
- jedni te isti se privode, zatim kroz 24 do 48 sati se puštaju na slobodu do saslušanja uz mogućnost pristustva na narednim sportskim priredbama,
- glavni i odgovorni šute i ne reaguju...
RJEŠENJE PROBLEMA nije ni na vidiku. Razlog tome je što to nije u prvom planu prije svega politici ove jadne i napaćene države. Tu su i mnogi drugi razlozi koji se ogledaju u slaboj kaznenoj politici, nedovoljnoj stručnosti lica zaduženih za red, mir i sigurnost, slaboj koordinaciji i komunikaciji navijačkih skupina i policije, slaboj aktivnosti građana za pomoć organima reda, te slabim sigurnosnim uslovima u i na sportskim objektima, kao i slaboj edukaciji samih aktera (policija, zaštitari, navijači, gledaoci, obični građani itd.)
U nadi da neko od nadležnih ovo čita i da je stigao do samog kraja, neki moji prijedlozi mjera sigurnosti i prije svega mjera na duže staze bi bili:
- oštrije kažnjavanje prestupnika kojima to nije prvo takvo djelo,
- veće novčane kazne, kazne zatvora i upućivanja na dobrotvorni rad uz nadzor socijalnih radnika i sudova (sudija),
- veća kontrola i neizbježnost u identifikovanju krivičnih djela i počinioca,
- uvođenje sigurnosnih kamera na sve sportske terene i objekte,
- ulazak na stadion uz identifikaciju i kompjutersko memorisanje,
- sjedenje na tačno onom mjestu za koje gledaoc ima važeću kartu,
- određenim licima trajno zabraniti pristup sportskim terenima i objektima,
- određenim licima trajno zabraniti pristup i aktivnost u pojedinim skupinama,
- veća medijaka kampanja na edukaciji svih učesnika sportskih događaja (organizovanje raznih emisija, pozivanje uglednih igrača, trenera i sportskih radnika, kao i vođa navijača i samih građana u iste debatne emisije)
- i mnogo toga što bi na um "palo" stručnim licima koji jednostavno što prije moraju srediti ovu situaciju jer mnogi od nas ne žele da se ponove dešavanja sa smrtno stradalim na sportskim terenima...
