Pojmove
ethos (grč), zavičaj , odnosno ethikos (grč.), što u prevodu znači moralan,
ćudoredan i moralis (lat.), što prevedeno znači običaj i ćudorednost, prvi
uvode Heleni i Latini. Od tada pa sve do današnjih dana te pojmove susrećemo ne
samo u teoriji, nego i u praktičnom životu. Neophodno je imati na umu da je
tema morala danas više nego ikada zadržala svoju aktualnost i značajnost.
Drugim riječima, moral je koliko tradicionalni toliko i savremeni etički i
znanstveni problem. On ne može izgubiti svoju aktualnost i značajnost ma koliko
dolazilo do promjena društva u njegovom socijalnom, političkom, ekonomskom i
drugom smislu. 10*
Moral u svojoj biti
predstavlja specifičnu formu ljudske prakse, tj. oblik djelatnog, praktičkog
odnosa čovjeka prema drugim ljudima i samom sebi. Bez isticanja značaja
specifične ljudske prakse, tj. praktičkog, djelatnog odnosa nema potpune
predstave o suštini morala. Značaj takve prakse proizilazi otuda što njen
objekt i subjekt predstavljaju jedno.
Moral je jedan od
najvažnijih oblika čovjekovog djelatnog odnošenja prema svijetu, prema drugim
ljudima i prema samom sebi. On se sastoji u vrijednosnom procjenjivanju
ljudskih htjenja i postupaka kao pozitivnih ili negativnih, pri čemu se prvi
odobravaju, žele, preporučuju i zahtjevaju, a drugi se neodobravaju, kude, osuđuju
i zabranjuju. Ukratko, moral je aktivno čovjekovo oblikovanje i ocjenjivanje
sebe i drugih ljudi kao dobrih i zlih.
Moral je skup nepisanih
normi kojima se određuje kako ljudi treba da se ponašaju jedni prema drugima i
prema zajednici, a pomoću kojih se ocjenjuju vlastiti i tuđi postupci kao dobri
ili loši.
Moralna norma nastala
je veoma davno, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije čovek je,
najprije, živio u malim grupama. Boraveći i živeci u grupi, prvobitni čovjek je
neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi
ljudi i ja bili sretni i kakvi treba da su drugi, da bih ja bio sretan i da bi
moja sreća uopšte bila moguća? Na osnovu takvih razmišljanja formirana su
pravila ljudskog ponašanja, nastala je filozofska disciplina - etika, koja izučava
smisao i suštinu ljudskog bistvovanja, smisao kodifikacije normi ponašanja da
bi ljudi, prije svega bili sretni. 11*
Moral je objektivna
društvena pojava koju konstituiše, prvo, skup pravila (normi, mjerila) koja
regulišu ponašanje članova jedne društvene zajednice; drugo, skup stvarnih
navika ponašanja. Značajno je istaći da te norme, načela ili pravila ponašanja
uvijek podrazumijevaju regulisanje međuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi
između sebe kao i odnosa jedinke prema društvu.
Moral se manifestuje u
vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htjenja kao pozitivno ili
negativno vrijednih. Moralni sud ili ocjena odnosi se na neki postupak,
rasuđivanje, držanje, ponašanje ili karakter nekog čovjeka ili nas samih.
Objekat moralne ocjene je uvijek samo čovjek.
Po Sigmundu Frojdu,
norme koje društvo definiše, posebno one kojima se određena ponašanja
zabranjuju, ličnost samo djelimično usvaja, pa tako ne mogu ni postati dio
unutrašnje strukture ličnosti. Frojd tvrdi, imajući u vidu nagonsku, impulsivnu
stranu ljudske prirode, da je potpuna harmonizacija moralne svijesti, kao
oblika društvene cenzure, i svijesti pojedinca gotovo nedostižna.
Možemo da tvrdimo,
uvažavajući značajna mišljenja u ovoj oblasti, da je porijeklo morala ljudsko,
da se može naći u ljudskom društvu, u samom čovjeku. Jer, živeći u društvu,
živeći sa drugim ljudima, stvarane su razne vrste normi koje su regulisale
odnose tog zajedničkog življenja. Čovjek kao slobodno, (samo)svjesno, stvaralačko
i odgovorno biće, stvara moral kao tvorevinu koja služi očuvanju njegovog
ljudskog identiteta.
Pod pojmom
"moral" najčešće se podrazumijeva sistem normi ili pravila ljudskog
ponašanja. Odnosno, moral je skup običaja, navika, normi ili pravila ponašanja
kojima se ljudi rukovode u svojim postupcima.
Kao skup pravila
ponašanja, moral se zasniva na normama o dobru i zlu, a manifestuje se u vrijednosnom
procjenjivanju ljudskih postupaka, u smislu koje je ponašanje dostojno čovjeka
a koje nije, koje je vrijedno a koje se može označiti kao bezvrijedno, koje se
odobrava a koje se osuđuje. U skladu sa moralnim normama, a u sklopu složene
komunikacije koja se odvija u društvu, ljudi formiraju svoje ličnosti,
karaktere i osobine, usmeravaju svoju motivaciju i djelovanje, vrednuju i sude
i sebi i drugima.