srijeda, 3. listopada 2012.

Zatvorenici na Filipinima plesali uz Gangnam style

Gangnam style ludilo ne prestaje. Nakon brojnih kućnih snimaka, parodija na pjesmu južnokorejskog repera Psyja, dobrih i loših verzija spota, na internetu je objavljen i snimak na kojem zatvorenici u zatvoru Cebu na Filipinima plešu uz popularnu muziku.

POGLEDAJTE VIDEO:



Cebu je zatvor u kojem se mnogo pleše. Zatvorenici su se proslavili kada su prije izvjesnog vremena zaplesali uz pjesmu Michaela Jacksona "Thriller", a sada su svoje plesne sposobnosti pokazali i uz pjesmu Gangnam style.

Video je do sada prikupio više od milion pregleda na videoservisu YouTube. 

ponedjeljak, 1. listopada 2012.

Restorativna pravda i prevencija kriminaliteta – konceputalna povezanost i izazovi


Prevencija kriminaliteta i restorativna pravda su bili predmeti mnogih naučnih rasprava, inovativnih politika i praktičnih konstrukcija u posljednjih nekoliko godina. Međutim, oba pojma se i dalje široko tumače jer se pri tome u obzir uzima raznolikost teorija, ideala, načela i prakse. Prevencija kriminaliteta se može involvirati u bilo koju radnju koja za cilj ima smanjenje štete vezane za kriminal. Kao što je i definisano u UN smjernicama za prevenciju kriminaliteta iz 2002. godine (United Nations Guidelines for the Prevention of Crime), ona obuhvata strategije i mjere koje nastoje smanjiti rizik od pojave kriminaliteta, i njegovog štetnog utjecaja na pojedince i društvo, uključujući i strah od kriminaliteta (fear of crime), tako što utječe na višestruke uzroke koji dovode do njegove pojave. Kao takve, sve teorije o uzročnosti kriminaliteta su po definiciji teorije o prevenciji kriminaliteta, i nude opsežan niz teorija o uzročnosti kriminaliteta koje postoje, pri čemu možemo doći do zaključka da je oblast prevencije kriminaliteta veoma široka.


Isto tako, restorativna pravda je veoma široko interpretirana. Jedna sveobuhvatna definicija kaže da je to 'proces u kojem stranke koje su učesnici određenog krivičnog djela pokušavaju zajednički riješiti kako da se nose sa posljedicama krivičnog djela i njegovim implikacijama u budućnosti' (Marshall, 1996). Ova definicija identifikuje tri središnja elementa restorativne pravde: uključivanje pojma zainteresiranih strana, važnost sudjelovanja i deliberativnih procesa, te naglasak restorativnih rezultata koji impliciraju pojmove pomirenja, približavanja i većeg uzajamnog povjerenja među strankama. Kao dodatak ovome, Van Ness i Strong (1997) su izdvojili četiri temeljna elementa restorativne pravde koji mogu poslužiti za empirijska istraživanja: suočenje, reparacija (odšteta), reintegracija i sudjelovanje. Dva od tih elemenata se odnose na postupke – suočenje i sudjelovanje, dok se druga dva odnose na rezultate tj. to su odšteta i reintegracija. Neki predstavnici teorije i prakse restorativne pravde stavljaju naglasak stavljaju na postupak, dok zanemaruju rezultate i to se smatra pogrešnim pristupom. Neki opet tvrde da bez obzira na postupak, rezultati mogu biti dovoljni za restorativnu pravdu, dok ostali tvrde da je u postupku sve, i da rezultati zavise od postupka. U tom smislu, Morris (2002) tvrdi da: 'bilo koji rezultat – uključujući i kaznu zatvora – može biti restorativan ako su ga ključne stranke smatraju prihvatljivim i ako su na njega pristale'. Ostali komentatori stavljaju naglasak na prirodu restorativnih rezultata, s manjim naglskom na postupak. Na primjer, Lode Walgrave (2008) definira restorativnu pravdu kao 'opciju za zadovoljenje pravde nakon učinjenog krivičnog djela koja ima za cilj da popravi individualnu, relacijsku i društvenu štetu koju je djelo prouzrokovalo'.
Za neke od predlagača, restorativna pravda vuče korijene iz pokreta žrtava, kojeg se mora pridržavati. Sa ovog gledišta, žrtvama se omogućava postupak koji ispunjava (ili barem nastoji ispuniti) njihove emocionalne i afektivne potrebe, i to treba da bude primarno mjerilo vrijednosti. Za ostale, zvijezda vodilja treba biti restauracija deliberativnih kvaliteta kojima se nastoji prevazići sukob, i to posredstvom profesionalaca (Christie, 1977). Postoje i oni za koje restorativna pravda predstavlja snažan normativni kriterij pomoću kojeg se kritikuju slabosti punitivnog krivičnopravnog sistema, posebice načini na koje se okrivljuju, kažnjavaju i stigmatiziraju ljudi koji su uhvaćeni u „prljavim radnjama“. Na određenom nivou, takvi uslovi omogućavaju restorativnoj pravdi da dobije podršku od različitih subjekata i pronađe svoje mjesto u različitim političkim programima i pospješivanje institucionalne retorike. Isto tako, u praksi, to također može značiti da ove inicijative odu u drugom, vrlo često natjecateljskom, smjeru kako bi se pridobili glasači tokom predizborne kampanje. U ovom široko zastupljenom načinu animiranja glasača, postoji opasnost da se putem restorativne pravde postave previsoki ciljevi koje poslije neće biti moguće ispuniti, zbog čega to može završiti razočarenjima na većem većini frontova.

Ipak, restorativna pravda nesumnjivo predstavlja izazov za tradicionalna shvatanja pojma pravde i otvara ga ka širem skupu vrijednosti, principa i ciljeva u odnosu na koje on treba biti posmatran. Djelimično, to čini uvođenjem novih subjekata kao što su zainteresirane strane, koje imaju interese i potrebe koje pravda treba zadovoljiti. Ovo je u suprotnosti sa uskim okvirom punitivnog krivičnopravnog sistema koji regulira odnos prestupnika i države. Učešće zainteresiranih strana prestavlja centralnu komponentu i temeljnu vrijednost restorativne pravde. U skladu sa ovim, McCold and Wachtel (2002) su nastojali klasificirati različite oblike praktičnog postupanja restorativne pravde prema stepenu uključenosti medijatora u postupak. Za potrebe svog tzv. 'modela involviranosti' odredili su tri šire kategorije posrednika: oštećeni, prestupnik i društvo (lokalna zajednica).


Stepen uključenosti svake od zainteresiranih strana predstavlja glavni kriterij 'restorativnosti'. Prema tome, 'potpuno restorativni' postupci su oni koji uključuju aktivno sudjelovanje sve tri skupine zainteresiranih stranki (npr. sastanci). Tamo gdje jedna od zainteresiranih strana nedostaje – kao npr. lokalna zajednica koja treba biti medijator između prestupnika i žrtve – takvi postupci se nazivaju 'uglavnom restorativni', dok u slučaju pojavljivanja samo jedne zainteresirane stranke postupak je 'djelimično restorativan'.

U tom smislu, sastanak u okviru lokalne zajednice može biti mnogo više restorativan nego obični postupak medijacije između prestupnika i žrtve. Prvo, to otvara postupak prema lokalnoj zajednici, u suprotnom bi to bio privatni postupak. Drugo, na taj način se smanjuje moć koju imaju profesionalni medijatori tokom postupka medijacije. Dakle, moć medijatora se smanjuje, a postupak podliježe većoj kontroli. Treće, ovakav postupak potvrđuje odgovornost lokalne vlasti koje trebaju biti zabrinute za građane koji se u određenom slučaju smatraju žrtvama odnosno prestupnicima: 'U kontekstu posredovanja, sastanci u lokalnoj zajednici su tako dizajnirani da potiču dijalog u okviru zajednice' (Braithwaite i Daly, 1994). U konačnici, to rješava problem nejednake pregovaračke moći stranaka, uključivanjem ostalih članova lokalne zajednice.
______________________________________________________________

četvrtak, 27. rujna 2012.

Pištolj napravljen za Mustafu Kemala Ataturka prodat za 70.000 KM na aukciji u Londonu


Pištolj koji je proizveden sa ciljem da se uruči Mustafi Kemalu Ataturku, kao čestitka za osnivanje Republike Turske, prodan je za 25 hiljada funti (oko 70 hiljada KM) u Londonu. U poznatoj aukcijskoj kući Christie, na aukciji “Svjetski poznati pištolji”, izložen je i pištolj koji je argentinski predsjednik Marcelo Torcuato de Alvear (1868-1942), imao namjeru uručiti Ataturku.

Na aukciji na kojoj su prodata 244 pištolja, očekivalo se da će pištolj koji je bio namijenjen Ataturku biti prodat za oko 20 do 25 hiljada funti. Na pištolju marke Browning zlatnim slovima je izgravirano “General Mustafa Kemal”. Zbog zaštite privatnosti, aukcijska kuća Christie’s nije objavila ime ni porijeklo kupca. Službenici Christie’s su ranije saopćili da nisu pronašli nijedan dokument o tome da li je Ataturk ikad dobio ovaj svoj poklon ili ne.

utorak, 18. rujna 2012.

ponedjeljak, 17. rujna 2012.

U jeku "navijačkih" nereda

Dođe i taj trenutak kada se moram oglasiti putem bloga u vezi posljednjih nereda i dešavanja na i u sportskim terenima a i oko njega, pred početak, za vrijeme pa i poslije sportskih priredbi.

31. jula 2012. godine, babo Osim je sa svojim stručnim savjetnicima i ljudima koji mu pomažu da vodi B-H fudbal, ukinuo odluku o zabrani dolaska gostujućih navijača. Dosadašnji naziv Premijer liga BiH je dobila novo ime, BH Telecom Premijer liga BiH. Radilo se na mnogim projektima i ugovorima. Sve pohvale Komitetu za (ne)normalizaciju.

Već nakon odigranog 1. kola "nove" lige dalo se primjetiti da dosadašnja odluka o zabrani dolaska gostujućih navijača nije puno urodila plodom. Neke navijačke skupine i grupe do ovog 6. kola su postajale sve gore i gore po ponašanju na tribinama i van nje. 

Neki od "ispada" navijača su se desili na utakmicama u Sarajevu na Grbavici između Željezničara i Slavije, onda u Mostaru na trgu i u jednom ugostiteljskom objektu prije početka utakmice Zrinjski - Željezničar, zatim opet kod Mostara poslije utakmice GOŠK Gabela - Slavija, i na kraju vandalizam na relaciji Zenica - Banjaluka nakon utakmice Čelik - Borac.









Kada bi se uradila neka analiza i konkretno pronalaženje problema, na prvu bi se dalo izdvojiti nekoliko teza: 
- u određenim gradovima na određenim mjestima se dešavaju isti i slični problemi,
- prije, za vrijeme i poslije utakmica određenih klubova imamo iste nerede i probleme,
- određene navijačke skupine konstantno se spominju kao akteri problema,
- isti ljudi (huligani) su akteri samih događaja,
- ista policijska uprava (oni koji su zaduženi konkretno za obezbjeđenje tog i tog sportskog događaja) ne uspijevaju da održe sigurnost, red i mir u datom vremenskom periodu,
- jedni te isti se privode, zatim kroz 24 do 48 sati se puštaju na slobodu do saslušanja uz mogućnost pristustva na narednim sportskim priredbama,
- glavni i odgovorni šute i ne reaguju...

RJEŠENJE PROBLEMA nije ni na vidiku. Razlog tome je što to nije u prvom planu prije svega politici ove jadne i napaćene države. Tu su i mnogi drugi razlozi koji se ogledaju u slaboj kaznenoj politici, nedovoljnoj stručnosti lica zaduženih za red, mir i sigurnost, slaboj koordinaciji i komunikaciji navijačkih skupina i policije, slaboj aktivnosti građana za pomoć organima reda, te slabim sigurnosnim uslovima u i na sportskim objektima, kao i slaboj edukaciji samih aktera (policija, zaštitari, navijači, gledaoci, obični građani itd.)

U nadi da neko od nadležnih ovo čita i da je stigao do samog kraja, neki moji prijedlozi mjera sigurnosti i prije svega mjera na duže staze bi bili:
- oštrije kažnjavanje prestupnika kojima to nije prvo takvo djelo,
- veće novčane kazne, kazne zatvora i upućivanja na dobrotvorni rad uz nadzor socijalnih radnika i sudova (sudija),
- veća kontrola i neizbježnost u identifikovanju krivičnih djela i počinioca,
- uvođenje sigurnosnih kamera na sve sportske terene i objekte,
- ulazak na stadion uz identifikaciju i kompjutersko memorisanje,
- sjedenje na tačno onom mjestu za koje gledaoc ima važeću kartu,
- određenim licima trajno zabraniti pristup sportskim terenima i objektima,
- određenim licima trajno zabraniti pristup i aktivnost u pojedinim skupinama,
- veća medijaka kampanja na edukaciji svih učesnika sportskih događaja (organizovanje raznih emisija, pozivanje uglednih igrača, trenera i sportskih radnika, kao i vođa navijača i samih građana u iste debatne emisije)
- i mnogo toga što bi na um "palo" stručnim licima koji jednostavno što prije moraju srediti ovu situaciju jer mnogi od nas ne žele da se ponove dešavanja sa smrtno stradalim na sportskim terenima...

subota, 15. rujna 2012.

Manijaci demolirali Ultras pub u Mostaru

Prema pisanju portala Bljesak.info, grupa navijača Željezničara, koja je krenula na utakmicu u Mostar, u kojoj Plavi igraju protiv Zrinjskog, demolirala je jedan pub.

Veća grupa navijača Željezničara je demolirala Ultras pub u Franjevačkoj ulici u Mostaru. Prema izjavama očevidaca, pub je uništilo više od 50 osoba. U objektu su bile dvije ili tri osobe od kojih je jedna lakše povrijeđena. Oštećena su i četiri automobila koja su bila parkirana ispred puba. Navijači su nakon napada navodno pobjegli prema Bulevaru i Franjevačkoj crkvi.
 
"U ovom trenutku ne možemo dati više informacija za javnost, jer je istraga u toku. Mogu samo potvrditi da je došlo do nereda i narušavanja javnog reda i mira", kazao je dežurni operativni MUP-a HNK-a.

Prema nezvaničnim informacijama, desetak navijača Željezničara je privedeno na saslušanje.

Eksplozija pred kladionicom Millenium u Mostaru

Protekle noći, oko 2 sata iza ponoći, snažna eksplozija uznemirila je građane Mostara. Izlaskom na mjesto događaja policija je utvrdila da je nepoznata eksplozivna naprava postavljena pred ulaz u poslovnicu kladionice "Millenium" u Vukovarskoj ulici.

U eksploziji su uništena vrata, prozori, te dio inventara u samoj kladionici, dok štete na okolnim objektima i parkiranim automobilima nije bilo.


Uviđaj je u toku, a u interesu istrage policija nije željela otkriti više detalja o ovom događaju.



Prema neslužbenim saznanjima, iako postoji video nadzor, isti nije zabilježio nikoga da se kretao u trenutku kada se eksplozija i dogodila. Mjesto događaja osiguravaju službenici PU Mostar, a u jutarnjim satima bi se trebao obaviti očevid nakon kojega bi se trebala nastaviti istraga kako bi se eventualno došlo do mogućeg počinitelja.


Štete na drugim okolnim objektima, te vozilima, prema neslužbenim saznanjima, nije bilo. Podsjetit ćemo da je nedaleko od ovog mjesta nedavno došlo i do pucnjave ispred jednog ugostiteljskog objekta. Tada, kao i u ovom bombaškom napadu nije bilo ozlijeđenih.