ETIKA SE MOZE PODJELITI NA NEKOLIKO GRUPA?
a) Teoloska ili sadrzajna etika. Cine je hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam.
b) Deontoloska ili etika duznosti. Nju utemeljuje Kant.
c) Emocionalna etika. Osnivac je Maks Seler.
d) Etika historijske i planetarne odgovornosti.
Podjela etike prema pristupu i cilju razumjevanja i objasnjavanja moralnog:
a) Teorijska ili apsolutna - ima za cilj da razumije i objasni moral onakav kakav se javlja ne samo u covjekovom licnom nego i u prakticnom zivotu.
b) Prakticka ili normativna - ima za cilj da formulira i utvrdjuje principe i pravila na temelju kojih se treba rukovoditi u svakodnevnom ponasanju i djelovanju.
PODJELA ETIKE prema vrhovnom principu moralnosti, eticka ucenja se dijele u nekoliko grupa:
a) Sadrzajna ili teleoska etika - polazi od sadrzaja ili cilja ljudske radnje.
b) Deontoloska etika ili etika duznosti - utemeljuje je KANT, koji porijeklo moralnih principa nalazi u praktickom umu.
c) Emocionalna etika - osnivac je Seler i javlja se u savremenom misljenju
PREMA ZADATKU ETICKA UCENJA DIJELIMO NA TRI PRIMARNE GRUPE?
a) Zadatak etike je analiziranje pojmova i sudova moralnog,
b) Zadatak etike je objasnjavanje smisla covjekovog zivota i njegovog ponasanja i djelovanja,
c) Zadatak etike je istrazivanje morala kakav on jeste i kako se tokom ljudske istorije formirao i razvijao.
2 SINTAGME PRAVA PO ARISTOTELU?
a) Prirodno pravo – ono je simbol ljudskog postojanja, jer je ono samo prisutno kod covjeka. Ono je tema svih etickih ucenja od sokrata pa sve do njemackog klasicnog idealizma. To je primarno eticko pitanje.
b) Pozitivno pravo – je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To je pronudno pravo, zasticeno je ustavom. Ono se veze za pozitivnu slobodu, a ona se veze za sve ljude i ostvaruje se u modernom tipu drzave. Samo moderna drzava na temelju ustava uspostavlja slobodu.
VARIJANTE EUDAIMONISTICKE ETIKE PO ARISTOTELU?
Hedonizam, perfekcionizam, utilitarizam, altruizam i egoizam.
ARISTOTEL O PRAVDI I PRAVICNOSTI ?
Aristotel je na nekim mjestima u djelu Nikomahova etika po misljenju nekih mislilaca poistovjetio pravdu i srecu. On uzima u obzir dva pojma pravde zakonitost i jednakost. Pod zakonitoscu Aristotel podrazumjeva saobrazbu pozitivnom pravu, jer onaj koji krsi zakon je nepravedan, a onaj ko ga postuje je pravedan. A pod jednakoscu podrazumjeva cinjenicu da su u svakodnevnom zivotu vidi nejednakost medju ljudima. U posljednjem dijelu Nikomahove etike Aristotel je znacajno pogrijesio jer je podijelio pravdu. Pravdu je podjelio na: a). DISTRIBUTIVNU i b) KOREKTIVNU. Distributivna pravda podrazumjeva pravdu po zaslugama, a korektivna pravda je pravda odredjena zakonom.
Aristotel je podijeli pravdu na a). DISTRIBUTIVNU i b) KOREKTIVNU ili kumulativnu.
a) Distributivna - koja dolazi do izrazaja prilikom dodjele pocasti, novca i drugih dobara na koje pripadnici drzave opravdano polazu pravo. Ovu pravdu dijeli zakonodavac.
b) Korektivna ili komutativna - je onaj oblik pravde koju dijeli sudija prilikom rjesavanja raznih sporova i donosenja odredjenih presuda kojim sankcionira prestupnika.
PODJELA VRLINA PO ARISTOTELU?
a) Intelektualne (dijanoeticke) – odnose se na istinu, cisto saznanje i kao takve sticu se upornim ucenjem,
b) Moralne (eticke) – odnose se na dijeljenje, osjecanje i htjenje.
ARISTOTEL INSISTIRA NA TRIJADNOJ STRUKTURI LJUDSKOG ZNANJA?
a) Teorijska zona,
b) Prakticna zona (zona znanja, ljudskih aktivnosti),
c) Poeticka zona (umjetnost).
ARISTOTELOV POJAM SRECE INVOLVIRA?
a) Zdravlje; b) Bogatstvo; c) Slava i cast; d) Uspjeh; e) Dobro razmisljanje.
BITNA SVOJSTVA ARISTOTELOVE ETIKE?
a) Racionalizam – covjek je razumno bice,
b) Realizam – covjek svoje razloge svog misljenja i djelovanja nalazi u ovozemaljskom životu, i
c) Imanentizam – covjek razvija svoju bitnu imanentnu formu.
PRINCIPI PRAVDE PO RAWLSU?
Polazi od dva principa:
a) Svaki covjek koji ucestvuje u nekoj instituciji ima veze sa njenim funkcioniranjem i ima jednako pravo na najsiru slobodu spojivom sa slobodom jednakom za sve.
b) Sve drustvene vrijednosti, sloboda i mogucnosti, prihodi i bogatstvo, kao i drustvene osnove samopostovanja treba da budu rasporedjene jednako, osim ako je nejednaka raspodjela bilo koje ili svih ovih vrijednosti, svakome od koristi.
EPIKUR VRSI PODJELU POZUDA PREMA ONOME KOJA JE OD NJIH KORISNIJA:
a) Pozude koje su prirodne i potrebne,
b) Pozude koje su potrebne ali nisu prirodne,
c) Pozude koje nisu potrebne ni prirodne.
Kardinalne vrline (po Epikuru) su:
a) uvidjavnost - izvor svih ostalih vrlina,
b) samosavladavanje - ugodan zivot nastaje kada se slijedi glas istine,
c) hrabrost i
d) pravednost - donosi najvecu mjeru zadovoljstva
EPIKUROVA ETIKA?
Epikur igradjuje eticku teoriju koja usavrsava kirenaicko ucenje i ono je empirijskog karaktera. Njegovo ucenje obraca se individui i oznacava se individualistickom etikom.
PODJELA ETICKIH MISLJENJA prema IZVORU MORALNIH PRINCIPA:
a) prvu grupu cine oni po kojima moralni principi leze u ljudskoj prirodi (Ruso i Sopenauer)
b) predstavnici druge grupe princpi morala traze u znanju, sreci, vrlini, zadovoljstvu, koristi, egoizmu, interesu itd...
c) trecu grupu cine ucenja Kanta i Fihtea, prema kojima se moralni principi ne temelje na specificnostima ljudske prirode, nego oni postoje za sebe a priori
d) i cetvrtu grupu cini etikoteologija koja principe morala vidi u religiji
FIHTE-ov ODNOS PREMA KATEGORIcKOM IMPERATIVU?
On odbija priznati univerzalisticko znacenje kategorickog imperativa. Za to iznosi argument: svaki covjek ima poseban ili specifican poziv, odnosno svoje specificne zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi: ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je jasno odredjen u ljudskoj svijesti i spojen sa tvojim pozivom u zivotu.
NAGONI PO FIHTEU?
a) Prirodni nagon b) Cisti nagon.
FIHTEOVA ODREDBA SLOBODE?
Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda, za razliku od Kanta koji polazi od slobode a njegovo ishodiste je kategoricki imperativ. Stubovi Fichteove etike su sloboda i djelotvorna radnja, a njegovo ucenje se jos naziva i sistemom dinamizirane slobode koja polazi od slobode kao apsolutnog pocetka, koja se ne moze dobiti od nekog drugog, nego nju covjek stice.
Sloboda po Fihteu - je samopotvrdjivanje i samostvaralacka djelatnost. Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda. Ona je apsolutni pocetak i krajnja svrha cijelog naseg zivota i djelovanja. On ne zeli shvatiti da se sloboda moze drugacije odrediti nego samo unutar njenih etickih determinanti.
BITNE ODLIKE FIHTEOVOG UCENJA? Bitna odlika Fihteovog ucenja je stavljanje znaka identiteta između moralne svijesti, samosvijesti i svijesti.
HARTMANOVO UCENJE O AUTONOMIJI MORALNOSTI? Kod Hartmana susrecemo ucenje o slobodi kao spoznatoj nuznosti. Hartman razlikuje duhovni, dusevnii analiticki svijet, a razlika između njega i ostalih je u sljedecem: Moguce je uticati na svoju slobodu ali ne i da je mijenjamo.
HARTMAN INSISTIRA NA SLIJEDECIM VRIJEDNOSTIMA?
Moralnim, estetickim i saznajnim.
HOBS MORALNI ZAKON IZVODI iz prirodnog prava za samoodrzavanje. Hobs vrline koje su preovladavale u antickom periodu reducira na plemenitost i pravednost.
SREDISNJI POJMOVI HOBSOVE TEORIJE
a) Prirodno pravo ili prirodno stanje,
b) Prirodni zakon ili moralni zakon, i
c) Gradjanski zakon ili pozitivni zakon.
PO ISLAMSKIM MISLIOCIMA DUŠA POSJEDUJE TRI SPOSOBNOSTI?
a) Racionalnu, b) Voljnu, i c) Apetativnu.
U skladu s tim posjeduje tri vrline:
a) Mudrost, b) Hrabrost, i c) Umjerenost.
KANT smatra da COVJEK POSJEDUJE 3 DUSEVNE MOCI:
a) Saznanje - teorijski um
b) Htjenje - prakticki um
c) Osjecanje - moc sudjenja
NAVESTI PRAVDU po KANTU?
Po Kantu je pravda najvisi eticki ideal i ona se ne moze definisati.
Sadrzajna etika koju cine: hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam. Ova etika imenuje se i etikom dobara ili heteronomnom etikom.
PREDMET KANTOVE KRITIKE CINI:
a) Saznanje - "kritika cistog uma"
b) Moralno djelovanje - "kritika prakticnog uma"
c) Lijepo - "kritika rasudne moci"
POJAM SLOBODE U TROSTRUKOM SMISLU PO KANTU JE?
a) Sloboda kao autonomija,
b) Sloboda kao inteligibilna sustina, i
c) Sloboda kao slucaj.
KANT RAZLIKUJE 2 VRSTE DUZNOSTI?
a) Kategoricke – odnose se na covjeka kao cistog moralnog bica i njegovog inteligibilnog, one su apsolutne, nicim nisu uvjetovane i moraju se postivati, one se apliciraju bez obzira na posljedice koje bi mogle proizaci iz njegovog postivanja,
b) Hipoteticke – odnose se na empirijskog covjeka i njemu pripadnog ili osjetilnog svijeta, zahvaljujuci njima covjek izvrsava ili izbjegava neku radnju, one govore sta moramo i sta ne smijemo uciniti da bi smo postigli ili izbjegli neki cilj.
KANT JE U SVOJIM KRITERIJIMA IZLOZIO 3 VRSTE VRIJEDNOSTI?
a) Vrijednost istinskog,
b) Vrijednost dobrog, i
c) Vrijednost lijepog.
BITNE ODLIKE i KARAKTERISTIKE KANT-ovog UCENJA?
a) Kriticki racionalizam, b) subjektivizam, c) formalizam i rigorizam, d) apriorizam i apsolutizam, e) dentologizam, f) autonomnost i imperativnost...
- kao posebna odlika spominje se "trebanje" kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa.
POLAZISTE I ISHODISTE KANT-ovog UCENJA?
Polaziste je sloboda, a ishodiste je kategoricki imperativ.
Kantovo učenje - SUPROTNOSTI
Kantova etika je bliza religioznoj etici, za razliku od Kanta, Seler i Hartman nemaju trebanje i kod njih je umjesto funkcije kategorickog imperativa stoje vrijednosti i osjecaji. Po njima trebanje stoji duboko u osobi i oni ne potenciraju na tome.
Kod Kanta vlada zakon (kategoricki imperativ) a kod Selera nema zakona vec vrijedonosni principi.
No, pored Selera kritikuju ga i ostali... znacajne ktitike su Hegelove koji izbacuje trebanje na kome je Kant znatno potencirao...
KANTOVO UcENJE?
Kritički racionalizam, b) subjektivizam, c) formalizam i rigorizam, d) apriorizam i apsolutizam, e) dentologizam, f) autonomnost i imperativnost...
- Kao posebna odlika spominje se "trebanje" kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa. Polaziste njegovog ucenja je sloboda.
On daje tri znacenja slobode:
a. sloboda kao inteligibilna
b. sloboda kao slucajnost
c. sloboda kao autonomija
GLAVNE TEME NICE-ovog UCENJA?
a) Nadcovjek b) Smrt Boga c) Prevrednovanje svih vrijednosti d) Vjecno vracanje istom e) Volja za moci
MORAL PO NICE-U?
a) moral robova i b) moral bogatih
4 Platonove faze:
1. faza: "MLADI PLATON" je faza u kojoj imamo Platona pod uticajem Sokrata odnosno njegovog identificiranja morala i znanja, tj. njegovog stava da bez znanja nema ni morala. A cine je spisi: Triton, Lahet, Protagora, Lisid i prva knjiga Drzave.
2. faza: "PRELAZNO RAZDOBLJE" to je razdoblje u kome on kritikuje sofisticko ucenje i njihov gnoseoloski skepticizam, gnoseoloski nihilizam i skepticizam. A cine je spisi: Gorgija, Menon i Kratil.
3. faza: "ZRELI PLATON" to je razdoblje u kojem on odbacuje sva prethodna ucenja i stvara svoje eticko ucenje. A cine ga spisi: Gozba, Fedon, Drzava.
4. faza: "KASNI PLATON" - A cine ga spisi: Parmenid, Sofist, Drzavnik.
PRAVEDNOST PO PLATONU?
Je na snazi samo ukoliko postoji jaka i stabilna cijelina – drzava. Prema njemu nema pravednosti ukoliko nema stabiliteta cijeline.
PLATON UVODI DIADNU STRUKTURU LJUDSKOG ZNANJA?
a) Teorijska zona
b) Prakticna zona
SELER ANALIZIRA 8 KANTOVIH TEZA U ODNOSU DOBRA I CILJEVA MATERIJALNE ETIKE?
a) Pretpostavka glasi: svaka materijalna etika nuzno mora biti i etika dobara i ciljeva, b) Kant nastoji obrazloziti da materijalna etika nuzno ima empirijsko induktivno i aposteriorno vazenje,
c) Kant pokazuje da je materijalna etika nuzna etika,
d) Naglasava se da se materijalna etika nuzno mora svesti na hedonizam,
e) Istice se da je materijalna etika nuzno heteronomna,
f) Svaka materijalna etika vodi legalitetu postupanja,
g) Govori da svaka materijalna etika postavlja licnost u ovisnosti od njihovih vlastitih stanja ili spoljasnjih dobara,
h) Na stetu materijalne etike, a u korist etike formalizma i umskog rigorizma pokazuje da svaka materijalna etika na temelju etickih vrednovanja u nagonskom egoizmu ljudske prirode.
DVOSTRUKO ZNACENJE POJMA AUTONOMIJE PO SELERU?
a) Autonomija licnog uvida u vrijednosti dobra i zla, i
b) Autonomija licnog htijenja onog sto je dato kao dobro ili zlo.
OSAM PRETPOSTAVKI SELERA O MORALU:
a) svaka materijalna etika nuzno mora biti etika dobara i ciljeva, sto Kant energicno odbacuje, kao i Seler s razlikom sto on smatra da je nedopustivo staviti znak identiteta izmedju etike dobra i ciljeva sa materijalno - vrijednosnom etikom.
b) Kant nastoji obrazloziti da materijalna etika nuzno ima samo empirijsko induktivno i aposteriorno vazenje.
c) Kant pokazuje da je materijalna etika nuzno etika ucinka
d) Naglasava se da materijalna etika nuzno mora svesti na hedonizam
e) Svaka materijalna etika je nuzno heteronomna
f) Svaka materijalna etika vodi legalitetu postupanja, a nasuprot njoj formalna etika može zasnovati i moralitet volje
g) materijalna etika postavlja licnost u ovisnost od njenih vlastitih stanja ili spoljasnjih dobara a suprotno tome formalna etika utemeljuje dostojanstvo licnosti
h) Svaka materijalna etika nalazi temelj svih etickih vrednovanja u nagonskom egoizmu ljudske prirode, a formalna etika utemeljuje moralni zakon koji vazi za sva umna bica
- Seler odbacuje svih osam Kantovih pretpostavki, u njima prepoznaje izrazitu ograničenost i jednostranost Kantove teorije, jer njima nedostaje topline, tj onoga što odgovara etickom i vrijednosnom.
CETRI VRSTE VRIJEDNOSNIH MODALITETA PO SELERU?
a) Vrijednosni niz zadovoljstva i bol,
b) Vitalne vrijednosti,
c) Duhovne vrijednosti, i
d) Vrijednosti svetog i nesvetog.
SOKRATOVE SKOLE?
a) Magarska skola – osnivac je Euklid. Ona je najapstraktnije odredila pojam dobra, koji predstavlja princip njegovog ucenja.
b) Kirenaicka – osnivac je Aristip. Ona je "dobro" koncipirala u smislu trajnog zadovoljstva. Ucenje o zadovoljstvu.
c) Kinicka – osnivac je Antisten. Prihvata Sokrat-ovo intelektualisticko ili racionalisticko shvatanje vrline. Vrlina je jedino i najvise dobro. Razvijaju ucenje o sreci. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu". On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREMA SOPENHAUERU POSTOJE DVIJE KARDINALNE VRLINE?
a) Pravicnost, i
b) Covjekoljublje.
Osnovni motivi radnje po Sopenhaueru?
a) Bezgranicni egoizam - sustina se iskazuje u postizanju srece ili koristi i po cjenu patnje i bola drugog.
b) Zlobna radnja – kojom se nanosti zlo ili patnja drugom.
c) Samilost - kojom se zeli svakom covjeku dobro.
Prve dvije radnje su bez moralne vrijednosti, a treća predstavlja pravnu ili istinsku vrijednost.
RAZVOJ INTELEKTA PO SOPENHAUER-e?
Volja je gospodar intelekta, ona je nemoralna i oslobodjena od starenja, sto nije slucaj sa intelektom, koji ima status sekundarnog. I on kao i sve fizicko, djeluje kad je pokrenut voljom.
SOPENHAUER-ova ETIKA?
Najznacajniji je nosilac 19. vijeka. Razvio je racionalisticku i voluntaristicku metafiziku. Vrhovni princip njegovog ucenja je samilost. Izvan samilosti nema pravog istinskog djelovanja. On osporava Kant-a. On smatra da je samilost vrhovni princip moralnosti. Bitna odrednica Sopenhauer-ovog ucenja je iracionalizam i voluntarizam, a u njemu dominira pojam svjetske volje. Volja je gospodar intelekta. Ona je neumoriva i oslobodjena od starenja, sto nije slucaj sa intelektom. Intelekt ima status sekundarnog i fizickog, a volja je temelj svega i predstalja pravnu prirodu covjeka. Polazeci od samilosti on promovira aksiom o potpunoj nemoci uma u zoni moralnog. Smatra da moralnost potice od saznanja.
SLOBODA PO SPINOZI?
Spinoza slobodu shvata kao spoznatu nuznost, radi se na insistiranju medjusobnog prozimanja slobode i nuznosti. Ovo prozimanje se postize pomocu razuma koji stoji izmedju covjekove slobode i univerzalne nuznosti.
SPINOZA O STRASTIMA i AFEKTIMA?
On smatra da su strasti i afekti beznacajni ali on ih uzima u razmatranje. O tome Spinoza izlaze u spisu "Etika". On nudi opcu odredbu afekata. Po njemu afekat koji se zove trpljenje duse jeste nejasna ideja kojom duh potvrdjuje vecu ili manju snagu postojanja svoga tijela ili jednog njegovog dijela nego ranije i cijom je datoscu sam duh opredijeljen da misli prije na ovo nego na ono. Po njemu postoje tri osnovna afekta i to: a) pozuda b) radosti c) zalost....
BITNE OSOBINE SPINOZINOG UCENJA?
a) Apsolutni racionalizam b) Individualizam c) Utilitarizam.
IMPERATIV etike historijske i planetarne odg.?
a) I imperativ glasi: djelujte tako da maksime vaseg djelovanja budu opce pretpostavke opstanka ljudi i biosfere.
b) II imperativ glasi: djelujte tako da vasim djelovanjem buducim generacijama obezbjedite sretan zivot.
VARIJANTE ETIKE HISTORIJSKE i PLANETARNE ODGOVORNOSTI:
a) Historijske i planetarne odgovornosti znanstvenika, tehnicara i politicara – kod Jonasa
b) Moralnog suosjecanja covjeka prema prirodi – kod Heinricha
c) Univerzalistickog karaktera moci suđenja – kod Hoffea
Pored ovih stajalista postoji i ucenje o univerzalnoj komunikativnoj i normativnoj moralnosti, kojeg razvija Karl-Otto Apel i ono se razlikuje od prethodnih ucenja jer rekonstruira Kantovo ucenje o faktumu uma.
ZADATAK Etike historijske i planetarne odgovornosti je da probleme moralnog i njegove sveopce krize:
a) smatra i sagledava kao planetarne probleme,
b) kriticki redefinira tradicionalno misljenje o moralnom, kojem nedostaje odgovornost,
c) radi na osmisljavanju mogucnosti za uspostavljanje planetarne eticke zajednice,
d) radi na tumacenju pretpostavki za solidarnu odgovornost.
ETIKA historijske i planetarne odgovornosti se razvija u 2 pravca?
a) Kantov eticki formalizam ( formalisticka etika) – koja polazi od forme, interesuje ga forma covjekovog djelovanja, apriorna forma.
b) Aristotel-ov koncept moralnosti (teoloska etika) – moralna radnja ima sadrzaj ali ne i formu.
PREDSTAVNICI ETIKE MINIMUMA?
Kinicari ciji je osnivac Antisten. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu". On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREDSTAVNICI PRAKTICNO – NORMATIVNE ETIKE?
Sopenhauer, Nice i Dirkem.
RAZLIKA IZMEDjU BENTAMA i MILA?
Ogleda se u tome sto Bentam insistira samo na kvantitativnim aspektima zadovoljstva i srece. Dok Mil insistira na jedinstvu kvantitativnih i kvalitativnih aspekta.
RAZLIKA IZMEDjU DEKARTOVOG i SPINOZINOG UCENJA
Dekart nastoji da nauci ljude kako da misle, a Spinoza zeli da nauci ljude kako da zive. Dekart uspostavlja rascjep između razuma i volje, cemu se spinoza opire.
Kod Dekarta nema etickog ideala, a Spinozino ucenje se zapravo na njemu temelji.
RAZLIKA IZMEDjU ETIKE I ZNANOSTI
- lezi u tome sto je znanost sklona opravdavati i braniti postojece pravne norme i drustvene odnose, postajuci na taj nacin sluga odredjene politike, a eticko je uvijek inkompatibilno sa politickim.
RAZLIKA IZMEDjU INDIVIDUE I PERSONE PO SELERU ili FIHTEU??
Individum ne potencira na ljudskosti, nego na interesu bilo koje vrste. Moralna licnost potencira na ljudsom dostojanstvu. Sve eticke teorije bez obzira na to sto je vrhovni princip moralnost potenciraju na moralo razvijenoj licnosti... Moralno razvijenu licnost prvi put spominje Maks Seler. Biti moralno odgovoran znaci biti odgovoran za svoje prosudjivanje, vrednovanje razlikovanje dobrog od losega, lazi od istine, vjerovanje pred drugima, pa tek onda samom sebi. Samo moralno razvijena licnost cini moralno dobro....
Razlika izmedju Kanta i Apela:
1) Kantova koncepcija pred sobom ima zamisljenog covjeka dok Apelova teorija ima konkretne ljude koji medjusobno komuniciraju.
2) Apel preispituje nemogucnost uspostavljanja ljudske zajednice na moralno etickim principima.
3) Apel ima pred sobom raznolikosti ljudi a to Kanta ne zanima.
SLICNOSTI izmedju Kanta i Apela:
Oba potenciraju na etickim moralnim principima.
RAZLIKE IZMEDjU KANTA I FIHTEA (ishodista)
a) Fihte ne poznaje stvari po sebi (Smrt Boga, besmrtnost duse i ideja slobode), Kant to kriticki razmatra.
b) Kod Fihtea polaziste i ishodiste je sloboda a kod Kanta je polaziste sloboda a ishodiste kategoricki imperativ
c) Fihte odbija priznati Kantovo univerzalisticko znacenje kategorickog imperativa. Za to iznosi argument: svaki covjek ima poseban ili specifican poziv, odnosno svoje specificne zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi: ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je jasno odredjen u ljudskoj svijesti i spojen sa tvojim pozivom u zivotu.
Razlika izmedju kategorickog i hipotetickog:
1) Dok hipoteticki ima za cilj blazenstvo, kaetgoricki ima za cilj da budemo dostojni srece.
2) Dok hipoteticki savjetuje sta treba da cinimo ukoliko hocemo da budemo sretni, kategoricki zapovijeda kako treba da se ponasamo da budemo dostojni blazenstva.
3) Hipoteticki se temelji na empirijskim nacelima a kategoricki na slobodi razumskog bica koja je temelj imperativa.
RAZLIKA IZMEDjU MAKSIME I IMPERATIVA ?
Maksima predstavlja subjektivni prakticki princip djelovanja, dok imperativ znaci objektivni prakticki princip. Maksima nam daje savjet kako da djelujemo, a imperativ zapovjeda kako da djelujemo.
RAZLIKA IZMEDjU PRAVNE I MORALNE DUZNOSTI?
a) Pravne duznosti – temelje se na spoljasnom zakonodavstvu i one su uske,
b) Moralne duznosti – baziraju se na subjektivno postavljenim ciljevima i one su siroke.
RAZLIKA IZMEDJU SAMOVOLJE I SLOBODNE VOLJE
- je u tome sto samovolja znaci slobodu subjekta radnje da moze ciniti sta hoce, koja ne podrazumjeva moralnu odgovornost. Njom se ne postuje ljudsko dostojanstvo, te kao takva nije sloboda volje u etickom smislu, nego predstavlja njenu negaciju.
RAZLIKA izmedju SAVREMENIH i TRADICIONALNIH ETICKIH UCENJA:
Nasuprot etickoj tradiciji ciji je primarni zadatak da traga i preporucuje moral kakav treba da bude, protagonisti pomenutih savremenih etickih ucenja smatraju da ono sto nudi tradicija nema vise svoju opravdanost. Oni njeno "treba da" zamjenjuju sa "mora da".
VARIJANTE EUDAIMONISTICKE ETIKE
hedonizam, perfekcionizam, utilitarizam, altruizam i egoizam
Kinicko ucenje: – osnivac je Antisten. Prihvata Sokrat-ovo intelektualisticko ili racionalisticko shvatanje vrline. Vrlina je jedino i najvise dobro. Razvijaju ucenje o sreci. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu." On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREDSTAVNICI NAUKE O DOBRU?
Sokrat, Aristotel i Platon.
ORTODOKSNA TEOLOGIJA O ODNOSU MORALA I RELIGIJE I NJENI PREDSTAVNICI:
Ortodoksna teologija - utemeljivač je Toma Akvinski i po njemu moral nema smisla bez religije, moral je podredjen religiji. Islamski predstavnik je Al Gazalli.
Racionalni egoizam - utemeljivac HOBS.
RELIGIJSKO UCENJE O MORALU:
Teolozi Akvinski i Gazali smatraju da nema morala bez religije. Hartman se ovome protivi jer smatra da religija polazi od Boga a etika od covjeka. Moralne vrijednosti u religiji nemaju status autonomnog, dok su u etici autonomne, jer iza njih ne postoji nikakav autoritet, gospodar svijeta i posjednik apsolutnog znanja i istine. Po Hartmanu, religija svojim zapovjestima ponistava fenomen moralnosti i njegov temelj tj. slobodu.
U monoteistickim religijama imamo dvije varijante: a) racionalna teologija - Islamski predstavnici su Ibn Sina, Ibn Ruzd, Al-Kindi i Al-farabi, dok je krscanski Abelard. b)ortodoksna teologija- utemeljivac - Toma Akvinski. Islamski predstavnik-Al Gazalli.
Bitne karakteristike Sofistickog ucenja:
1) gnoseoloski skepticizam
2) solipsizam
3) gnoseoloski nihilizam
SLABOST SOFISTICKOG UCENJA?
Kriticari tog ucenja su smatrali da se sofisti slobodno sluze laznim dokazima, tj. da bi neku istinu refutirali. Sofisti su nastojali da je ucine sumljivom. Zbog toga su omrzeni, kako kod onih koji su isticali ulogu zdravog ljudskog razuma, tako i moralista.
Osnovni kriticari sofistickog ucenja su :
a) PLATON - koji ih kritikuje iz dva razloga i to prvo njihov pokusaj ujedninjavanja suprotnosti (lazna dijalektika), a drugo njihovu recenicu: "Sve je istinito nista nije lazno" cime su po njegovom misljenju ponistili znacenje istinitosti.
b) ARISTOTEL - ih kritikuje jer su se smatrali govornicima
c) HEGEL - on ih smatra pupoljkom moralnosti, ali posto je on protiv moralnosti kao moralnosti on ih kritikuje
BITNA ODLIKA STOICKOG UCENJA?
Adijafora, tj. apatija ili ataraksija, moralna nepokolebljivost ili moralna indiferentnost su bitne odlike stoickog ucenja (mudraca)
Ko je pripremio stoicko ucenje??
- Zenon
PREDSTAVNICI UTILITARNOG ETICKOG UCENJA:
Hjum, Lock , Adam, Smith , Haceson, Shazberi
KLASIFIKACIJA ETICKIH MISLJENJA S OBZIROM NA PITANJE STVARANJA NORMI COVJEKOVOG PONASANJA (AUTONOMIJA MORALNOSTI)?
a) Ateisticka – ucenja koja polaze od tvrdnje da je moral neovisan od religije (Herbes, Marks),
b) Teisticka – ucenja po kojim moral proizilazi iz religije (Hjum, Lok),
c) Kompromisna između ljudskog uma i Boga – karaktrise ih nastojanje da pomiri misljenja koja moralnosti daju potpunu autonomiju u odnosu na religiju sa stajalista po kojima moral izvire iz religije. Njihovi predstavnici insistiraju na vezi izmedju religije i morala.
VRSTE DETERMINIZMA i PREDSTAVNICI:
a) Teleoloski determinizam (ucenja do Kanta) b) Kauzalni determinizam (ucenja Spinoze i Hartmana) c) Slojeviti determinizam (ucenja Hartmana) d) Indeterminizam (Sartr)
POZITIVNE DUZNOSTI
To su one duznosti koje predstavljaju osnovu na kojoj se temelje objektivni oblici socijalnog zivota (pravo, obicaj, brak, drustvo i drzava). Na pozitivnom znacenju duznosti insistira Hegel.
PODJELA DUZNOSTI SA STAJALISTA NJIHOVE OBJEKTIVNE NUZNOSTI?
a) Moralne ili eticke – ne odnose se na ono sto se desava, nego na ono sto treba da se desava, ovdje se radi o cistim duznostima bez primjene empirijskog (Kant, Fihte),
b) Heteronomne ili empirijske – odnose se na ono sto se desava, ovdje se radi o duznostima iz svakodnevnog empirijskog muzeja (predstavnici anticke empirijske etike).
EMOCIJE zajedno sa moralnom svijescu – savjescu i voljom cine subjektivne pretpostavke moralnosti, sa kojima doprinose i rasvjetljavaju sustine moralnog.
MOZE LI SE ETICKO KAO ETICKO DOKAZATI?
Ne moze se teorijski odrediti i dokazati jer etika transcendira cinjenicnu datost, pri cemu svoj problem smjecta u prakticnu zonu. Tu tezu su zastupali: Aristotel, Kant i Hartman.
EUPARHIJA - je pravilna radnja, odnosno pravilno djelovanje. Nalazimo je kod Aristotela, znaci djelo kojim se uspostavlja mesotes odnosno sredina izmedju dva ekstrema.
EUTIMIJA ili ataraksija i nepokolebljivost moralno valjanog covjeka predstavlja oznaku trajnog drustvenog mira i vedrine, ili oznaku indiferentnosti ili ravnodusnosti prema vanjskom svijetu i ugodnom i neugodnom dozivljaju u svakodnevnom zivotu.
DVIJE VRSTE HEDONIZMA?
a) Eticki hedonizam – njegova maksima je nista nije dobro osim zelje za uzitkom,
b) Psiholoski hedonizam – njegova maksima je ljudsko ponasanje i djelovanje se pokrece samo uzivanjem.
HIPOTETICKI IMPERATIV?
Hipoteticki imperativ (imperativi spretnosti, imperativ mudrosti ili pameti) znace imperative koji predsavljaju prakticnu nuznost jedne moguce radnje kao sredstva za postizanje neceg drugog sto se zeli. Oni ne zapovjedaju vec predstavljaju nuznost moguceg djelovanja kao sredstva pomocu kojeg se dolazi do neceg drugog sto se hoce htjeti ili sto je moguce htjeti.
INTRISTICNO DOBRO - je sredstvo da se neko drugo dobro postigne. S obzirom na to da se dobro kao dobro, odnosno moralno dobro kao moralno dobro ne moze cijepati, intristicno dobro, posto je sredstvo, moze se cijepati.
DVIJE VARIJANTE KARAKTERA VRIJEDNOSTI?
a) Dihotomni karakter – radost/zalost, prijatno/neprijatno, lijepo/ruzno, korisno/stetno.
b) Pozitivni karakter – predstavljaju dobra bez obzira na njihove heterogene sadrzaje, npr. materijalne, tjelesne, estetske, eticke....
KATEGORICKI IMPERATIV? Kantov kategoricki imerativ glasi: "Djeluj tako da maksima tvog djelovanja postane opsti zakon za sva umna i moralna bica." Kant polazi od zamisljenog covjeka, umnog bica koji djeluje po nacelu nuzno objektivnog i apsolutno moralnog zakona koji nosi u sebi. Bitna obiljezija Kantovog imperativa su: nuznost, bezuvjetnost, apriornost, apsolutnost ili univerzalnost ili opca zakonodavnost.
MESOTES - je sredina izmedju dva ekstrema ili dvije krajnosti. Aristotel ovaj izraz koristi pri objasnjavanju pravednosti i pravednog. On kaze da pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju vrsenja nepravde i trpljenja nepravde.
EMPIRIJSKO ZASNIVANJE MORALA
- svoj vrhunac unutar anticke misli dostize u Aristotelovom etickom misljenju, za koga je moralno "mjera", "prava sredina". Engleski eticari koji izgradjuju empirijsko ucenje, izvor morala vide u iskustvu a najenergiciniji u tome su Locke i Hume.
SA HSTORIJSKOG ASPEKTA MOZEMO GOVORITI O POSTOJANJU RAZNIH FORMi MORALA?
a) Moral u starom i srednjem vijeku,
b) Moral u novovjekovlju, i
c) Moral u savremenom drustvu.
POJAM MORALA?
Izvorni pojam rijeci moral je latinska rijec moralis sto znaci obicaj i cudorednost. Moral u svojoj biti predstavlja specificnu formu ljudske prakse, tj., oblik djelatnog, praktickog odnosa covjeka prema drugim ljudima i samom sebi. Moral je koliko tradicionalni, toliko i suvremeni eticki i znanstveni problem.
OPSIRNIJE:
S obzirom na pitanje na cemu zasnovati moral, javljaju se dvije grupe stajalista:
a) Prva grupa insistira na racionalistickom zasnivanju morala, a cine je ucenja Platona, Spinoze, Leibniza i stoicko.
b) Druga grupa misljenja ovo zasnivanje vidi u empirijskom iskustvu, a cine je ucenja Aristotela, Epikura, Lukrecija, Locke-a, Hume-a, Benthama, Milla i dr....
S historijskog aspekta mozemo govoriti o postojanju raznih formi morala:
a) moral u starom i srednjem vijeku,
b) moral u novovjekovlju, i
c) moral u savremenom drustvu.
RACIONALISTICKO ZASNIVANJE MORALA:
Racionalisticko stajaliste se kriticki opire misljenjima koja moral izvode iz primjera empirijske stvarnosti. Po njemu, moral i svi njegovi pojmovi imaju svoje srediste i porijeklo u umu, a koji se ne mogu dobiti apstrahiranjem iz bilo kakvog empirijskog saznanja.
STA PREDSTAVLJA MORALNA NORMA?
Pod pojmom moralne norme treba podrazumjevati kriterij ili mjerilo na temelju cega covjek slobodno djeluje, prosudjuje i vrijednuje. Tim normama ili mjerilima se utvrdjuje nacin uvazavanja i vazenja, ispoljavanja i prezentiranja vrijednosti, a s obzirom na njihov karakter (pozitivni i negativni), odobravanje ili neodobravanje ili zabrana ili osuda.
MORALNA SVIJEST?
Predstavlja diferenciranje dobra i zla. Ona cini vrhovni kriterij ili pravilo moralnog prosudjivanja i djelovanja. Moze je posjedovati samo moralno razvijena licnost. (po Šeleru persona)
KONCEPTI o MORALNOJ SVIJESTI - SAVJESTI?
a) Prvi konceptualni krug javlja se kod Grka i to s pojavom Sokratovog intelektualizma i individualizma, Platonovg etičkog idealizma i Aristotelovog etičkog realizma.
b) Drugom krugu pripadaju empirijska ucenja engleskih i francuskih etičara 17. i 18.stoljeća, sa mnostvom varijanti izmedju kojih dominira izrazena opreka.
c) Treci krug je idealisticki. Njegova historija kao historija prvog kruga pocinje sa misljenjem starih Grka prije svega Anaksagorom.
d) Cetvrti konceptualni krug je racionalisticki i pripadaju ona misljenja koja u razumijevanju odnosa izmedju svijesti i moralne svijesti polaze od uma ili razuma.
e) Peti konceptualni krug je Selerova emocionalna etika prema kojoj su emocije apriorne prema razumu.
f) Sestom konceptualnom krugu pripadaju eticki mislioci koju se mogu podijeliti u dvije grupe:
1) prvu grupu cine oni koji nastoje rehabilitirati Aristotelovu prakticnu filozofiju i
2) drugi koji zele transformirati Kantovu.
MORALNA VRIJEDNOST PODRAZUMJEVA?
Sposobnost djelovanja s pravilnim rasudjivanjem o osnome sto je za covjeka dobro ili zlog. Moralne vrijednosti se razumijevaju i objasnjavaju na temelju djelovanja moralno razvijene licnosti. Izvor moralnih vrijednosti je u moralnom habitusu, odnosno u drzanju ili ponasanju i djelovanju moralno razvijene licnosti.
POSTOJE DVA KONCEPTA MORALNIH NORMI?
a) Relativno znacenje (Marks, Nice i Neopozitivizam),
b) Apsolutno znacenje (Platon-ov objektivni eticki idealizam).
3 KONSTITUTIVNA ELEMENTA MORALNOG DOBRA SU?
Osjecanje casti, odgovornost i ljepote.
KONCEPTI O MORALNOM DOBRU?
a) I grupu – cine oni koncepti ciji protagonisti polaze od fundamentalnih ciljeva. Teoloska etika pojam dobra izvodi iz nekog odredjenog cilja ili njegovog realiziranja. To cini osnov hedonizma, eudaimonizma, utilitarizma i egoizma. Oni postaju kritika Kanta, Moora, Selera i Hartmana.
b) II grupa – pripadaju misljenja ciji predstavnici dobro utemeljuju na spoznaji prirodnih zakonitosti i uspostavljaju harmoniju zivota sa prirodom. Predstavnici su stoicari i Spinoza.
c) III grupu – cine koncepti koji stavljaju naglasak na pojam vrijednosti. Njih razvijaju Seler i Hartman. Po njima moralno dobro se odredjuje prije moralnog zakona.
d) IV grupu – misljenja o dobru cini Kantovo ucenje. Polazi od principa za koje se covjek osjeca obaveznim da ih postuje. Ti principi imaju znacenje imperativa i bezuvjetnih duznosti. Po Kantu, porjeklo moralnih principa nalazi se u ljudskom umu.
OSOBINE MORALNO RAZVIJENE LICNOSTI?
Moralna odgovornost, moralno sudjenje, moralni stid, moralno dobro i kajanje.
KONCEPTI O MORALNOM SUDJENJU?
To je pojam za diferenciranje moralnog dobra od moralnog zla.
Koncepti:
a) Kognitivni antiimperalizam – Kinicari, Stoicari, Spinoza, Kant i Fihte,
b) Antikognitivni empirizam – Hjum, Lok, Saftzberi, Pali, Raseli, Seler i Hartman.
KONSTUTIVNI ELEMENTI MORALNOSTI?
Prosudjivanje, vrednovanje i djelovanje.
PSIHOLOSKO ZASNIVANJE MORALNOSTI?
Predstavlja najizrazitiju formu takvog zasnivanja moralnosti. Neki ga smatraju ispravnim pozivajuci se na tvrdnju da se psiholosko zasnivanje nalazi u neposrednoj povezanosti sa senzualizmom, enterizmom, fragnatizmom, instrumentalizmom i drugim etickim oblicima. Prisutno je kod Hjuma, Melbransa, Fihte-a i Sopenhauer-a.
SUBJEKTIVNE KOMPONENTE MORALNOSTI?
a) Svijesti uopce,
b) Moralna svijest ili savjest,
c) Emocije i
d) Voljne osobine, moralne osobine.
UCENJE O POZITIVNOM ZASNIVANJU MORALNOSTI?
Ostru i odlucnu kritiku Kantovog moralnog nazora poduzima Hegel, koji insistira na pozitivnom zasnivanju moralnosti. Po Hegelu moralni postulat onoga sto "treba da bude" nema realnosti, nema odredjenja ideje kao jedinstva pojma i zbilje. Hegelovo pozitivno zasnivanje moralnosti je bitno suprotno zamisljenom, imaginarnom moralitetu, takvo zasnivanje odlucno odbacuje ono "treba da".
POZITIVNE I NEGATIVNE NORME SU?
Pozitivne norme se odnose na norme faktickog i utemeljuje ih drzava. Negativne norme se ticu onog sto se opire fakticnom i sto treba da bude, a utemeljuje ih pojedinac.
PRAVNE I MORALNE NORME SU?
a) Pravne norme iskazuju postojece stanje prema kojem pojedinac mora uskladjivati svoje ponasanje i djelovanje.
b) Moralne norme ukazuju na ono sto treba biti. Moral ima unutrasnji karakter, a pravo se karakterise spoljasnjim karakterom.
OBICAJ JE?
Obicaj, kao i moral, temelji se na nepisanim normama, koje nisu sasvim usle u pravne propise jednog drustva, ali ih se ljudi pridrzavaju do kraja zivota. Svako drustvo se karakterise obicajima u koje je neminovno upleteno, i bez njih covjekov zivot je nezamisliv. Obicajne norme se bitno razlikuju od pravnih normi, jer su za razliku od pravnih precizno utvrdjenih, one bez preciznog definiranja.
STA JE OBJEKTIVNI IDEALIZAM?
Oznacava Platon-ovo eticko ucenje, jer polazi od ideje koja znaci objektivnu suctinu po cemu se razlikuje od prethodnih stajalista, a na formiranje njegovog stajalista uticali su Pitagora, Parmenid, Heraklit i Sokrat. Za njega ideja je objektivna.
PRAVDA i PRAVICNOST?
Pravda je jedno od fundamentalnih etickih pitanja. Pravda predstavlja univerzalnu vrijednost. Pravda je nedjeljiva zato sto je ideal. Ona se tesko dobija a lahko gubi. Pravda je apstraktna, a da bi se pravda zadovoljila, uvodi se pravicnost.
Pravda se uvijek temelji na odredjenim nacelima koja obezbjedjuju dodjeljivanje temeljnih prava i duznosti. Njeno bitno svojstvo je nepristrasnost.
Tajna pravde i pravednog djelovanje lezi u formuli mesotes - u sredini izmedju dva ekstrema ili dvije krajnosti. Pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju vrsenja i trpljenja nepravde.
PRAVDA ZA STARE MISLIOCE?
Ideje o pravdi prisutne su jos u predsokratovskom misljenju kod Heraklita koji istice da su sa stajalista Boga sve stvari lijepe, dobre i pravedne, ali su ljudi stvorili uvjete da neka od njih budu pravedni, a ako ne, odnosno dobro ili loše.
PREDMET PRAVA je zajednicki zivot pojedinca i njihovo medjusobno odnosenje, koji zauzima znacajno mjesto u teoriji planetarne i historijske odgovornosti i ekoetickom ucenju.
POZITIVNO PRAVO
- je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To je prinudno pravo, zasticeno je ustavom. Ono se veze za pozitivnu slobodu a ona se veze za sve ljude i ostvaruje se u modernom tipu drzave.
PRIRODNO PRAVO
- je simbol ljudskog postojanja jer je ono prisutno samo kod covjeka. Ono je tema svih etickih ucenja od Sokrata pa sve do njemackog klasicnog idealizma. To je primarno eticko pitanje.
KAKVO ZNACENJE IMA SAMILOST?
Znaci neoborivu cinjenicu ljudske svijesti, samo covjek sa moralnosm svijescu posjeduje samilost. Njome se ujedinjuje covjek s drugim covjekom. Sopenhauer daje znacajno mjesto i plemenitost.
DVA TIPA SLOBODE?
Prvi tip slobode odnosi se na situaciju kada covjek sebe ucini slobodnim za slobodu, a
Drugi tip slobode je slucaj kada covjek moze uciniti sebe neslobodnim za slobodu.
DVOSTRUKO ZNACENJE SLOBODE
1) spoznajno znacenje
2) Moralno djelovanje, vrednovanje
Najsistematicnije ucenje o slobodi razvija KANT.
GLAVNI KONCEPTI O SLOBODI?
1. teleoloski determinizam (sva ucenja do Kanta)
2. kauzalni determinizam (Spinoza i Hartman)
3 slojeviti determinizam (Hartman)
4 indeterminizam (Sartr)....
...............Determinizam je nesto sto je odredjeno na ciju odredjenost ja ne mogu da uticem.
POZITIVNO i NEGATIVNO ZNACENJE SLOBODE: Negativno znacenje slobode je dvosmislene prirode. S jedne strane ogranicava podrucje mog djelovanja, a sa druge strane osporava uplitanje drugih u moje djelovanje.
POZITIVNO ZNACENJE slobode glasi: zelim da moj zivot, moje djelovanje i moje odluke ovise od mene, a ne od neke spoljne sile. Zelim da budem subjekt, a ne objekt.
SLOBODA PO FIHTE-U?
Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda, za razliku od Kanta koji polazi od slobode a njegovo ishodiste je kategoricki imperativ. On ne zeli shvatiti da se sloboda moze drugacije odrediti nego samo unutar njenih etickih determinanti.
SLOBODA PO STOICARIMA?
Moze se na dva nacina posmatrati:
a) Gnoseolosko stajaliste - sloboda znaci spoznaju nuznosti koja je vjecna, i
b) Eticko ili moralno - odnosni se na unutrasnju slobodu ili drustveni mir.
CETRI SU OSNOVNE GRUPE KONCEPATA SLOBODNE VOLJE?
a) Teleoloski deteminizam – temelji se na spoznaji,
b) Kauzalni determinizam,
c) Slojeviti (specificni) determinizam, i
d) Indeterminizam – temelji se na dozivljaju.
SLOBODNA VOLJA ILI SLOBODA VOLJE SE MOZE MISLITI U DVOSTRUKOM SMISLU?
a) Egzistencijalnom – Sartrovo misljenje o slobodnoj volji,
b) Etickom – Kantova autonomna etika (ucenje o moralnoj slobodi), a temelji se na slijedecem: nema moralnosti tamo gdje ne postoje mogucnosti za slobodno djelovanje.
SUBJEKTIVNE KOMPONENTE MORALNOSTI?
Misljenja koja apsolutiziraju subjektivne komponente moralnosti oznacavamo subjektivistickim. Subjektivne komponente moralnosti imaju jednakobitan znacaj u sagledavanju njegove prave sustine koje su tokom razvitka eticke misli nejednako tretirane a neke od njih su potpuno negirane (emocije).
SPADAJU:
a) Svijesti uopce,
b) Moralna svijest ili savjest,
c) Emocije i
d) Voljne osobine - moralne osobine.
RAZNE TEORIJE O VRLINAMA MOGU SE SVRSTATI U DVIJE GRUPE?
a) Misljenja po kojima su vrline urodjene i neiskorjenjene (Sopenhauer), i
b) Ucenja Helenskih mislilaca (Sokrat, Platon i Aristotel).
U Antickom misljenju dominiraju 4 vrste vrlina:
hrabrost, mudrost, pravednost i umjerenost.
a) Teoloska ili sadrzajna etika. Cine je hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam.
b) Deontoloska ili etika duznosti. Nju utemeljuje Kant.
c) Emocionalna etika. Osnivac je Maks Seler.
d) Etika historijske i planetarne odgovornosti.
Podjela etike prema pristupu i cilju razumjevanja i objasnjavanja moralnog:
a) Teorijska ili apsolutna - ima za cilj da razumije i objasni moral onakav kakav se javlja ne samo u covjekovom licnom nego i u prakticnom zivotu.
b) Prakticka ili normativna - ima za cilj da formulira i utvrdjuje principe i pravila na temelju kojih se treba rukovoditi u svakodnevnom ponasanju i djelovanju.
PODJELA ETIKE prema vrhovnom principu moralnosti, eticka ucenja se dijele u nekoliko grupa:
a) Sadrzajna ili teleoska etika - polazi od sadrzaja ili cilja ljudske radnje.
b) Deontoloska etika ili etika duznosti - utemeljuje je KANT, koji porijeklo moralnih principa nalazi u praktickom umu.
c) Emocionalna etika - osnivac je Seler i javlja se u savremenom misljenju
PREMA ZADATKU ETICKA UCENJA DIJELIMO NA TRI PRIMARNE GRUPE?
a) Zadatak etike je analiziranje pojmova i sudova moralnog,
b) Zadatak etike je objasnjavanje smisla covjekovog zivota i njegovog ponasanja i djelovanja,
c) Zadatak etike je istrazivanje morala kakav on jeste i kako se tokom ljudske istorije formirao i razvijao.
2 SINTAGME PRAVA PO ARISTOTELU?
a) Prirodno pravo – ono je simbol ljudskog postojanja, jer je ono samo prisutno kod covjeka. Ono je tema svih etickih ucenja od sokrata pa sve do njemackog klasicnog idealizma. To je primarno eticko pitanje.
b) Pozitivno pravo – je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To je pronudno pravo, zasticeno je ustavom. Ono se veze za pozitivnu slobodu, a ona se veze za sve ljude i ostvaruje se u modernom tipu drzave. Samo moderna drzava na temelju ustava uspostavlja slobodu.
VARIJANTE EUDAIMONISTICKE ETIKE PO ARISTOTELU?
Hedonizam, perfekcionizam, utilitarizam, altruizam i egoizam.
ARISTOTEL O PRAVDI I PRAVICNOSTI ?
Aristotel je na nekim mjestima u djelu Nikomahova etika po misljenju nekih mislilaca poistovjetio pravdu i srecu. On uzima u obzir dva pojma pravde zakonitost i jednakost. Pod zakonitoscu Aristotel podrazumjeva saobrazbu pozitivnom pravu, jer onaj koji krsi zakon je nepravedan, a onaj ko ga postuje je pravedan. A pod jednakoscu podrazumjeva cinjenicu da su u svakodnevnom zivotu vidi nejednakost medju ljudima. U posljednjem dijelu Nikomahove etike Aristotel je znacajno pogrijesio jer je podijelio pravdu. Pravdu je podjelio na: a). DISTRIBUTIVNU i b) KOREKTIVNU. Distributivna pravda podrazumjeva pravdu po zaslugama, a korektivna pravda je pravda odredjena zakonom.
Aristotel je podijeli pravdu na a). DISTRIBUTIVNU i b) KOREKTIVNU ili kumulativnu.
a) Distributivna - koja dolazi do izrazaja prilikom dodjele pocasti, novca i drugih dobara na koje pripadnici drzave opravdano polazu pravo. Ovu pravdu dijeli zakonodavac.
b) Korektivna ili komutativna - je onaj oblik pravde koju dijeli sudija prilikom rjesavanja raznih sporova i donosenja odredjenih presuda kojim sankcionira prestupnika.
PODJELA VRLINA PO ARISTOTELU?
a) Intelektualne (dijanoeticke) – odnose se na istinu, cisto saznanje i kao takve sticu se upornim ucenjem,
b) Moralne (eticke) – odnose se na dijeljenje, osjecanje i htjenje.
ARISTOTEL INSISTIRA NA TRIJADNOJ STRUKTURI LJUDSKOG ZNANJA?
a) Teorijska zona,
b) Prakticna zona (zona znanja, ljudskih aktivnosti),
c) Poeticka zona (umjetnost).
ARISTOTELOV POJAM SRECE INVOLVIRA?
a) Zdravlje; b) Bogatstvo; c) Slava i cast; d) Uspjeh; e) Dobro razmisljanje.
BITNA SVOJSTVA ARISTOTELOVE ETIKE?
a) Racionalizam – covjek je razumno bice,
b) Realizam – covjek svoje razloge svog misljenja i djelovanja nalazi u ovozemaljskom životu, i
c) Imanentizam – covjek razvija svoju bitnu imanentnu formu.
PRINCIPI PRAVDE PO RAWLSU?
Polazi od dva principa:
a) Svaki covjek koji ucestvuje u nekoj instituciji ima veze sa njenim funkcioniranjem i ima jednako pravo na najsiru slobodu spojivom sa slobodom jednakom za sve.
b) Sve drustvene vrijednosti, sloboda i mogucnosti, prihodi i bogatstvo, kao i drustvene osnove samopostovanja treba da budu rasporedjene jednako, osim ako je nejednaka raspodjela bilo koje ili svih ovih vrijednosti, svakome od koristi.
EPIKUR VRSI PODJELU POZUDA PREMA ONOME KOJA JE OD NJIH KORISNIJA:
a) Pozude koje su prirodne i potrebne,
b) Pozude koje su potrebne ali nisu prirodne,
c) Pozude koje nisu potrebne ni prirodne.
Kardinalne vrline (po Epikuru) su:
a) uvidjavnost - izvor svih ostalih vrlina,
b) samosavladavanje - ugodan zivot nastaje kada se slijedi glas istine,
c) hrabrost i
d) pravednost - donosi najvecu mjeru zadovoljstva
EPIKUROVA ETIKA?
Epikur igradjuje eticku teoriju koja usavrsava kirenaicko ucenje i ono je empirijskog karaktera. Njegovo ucenje obraca se individui i oznacava se individualistickom etikom.
PODJELA ETICKIH MISLJENJA prema IZVORU MORALNIH PRINCIPA:
a) prvu grupu cine oni po kojima moralni principi leze u ljudskoj prirodi (Ruso i Sopenauer)
b) predstavnici druge grupe princpi morala traze u znanju, sreci, vrlini, zadovoljstvu, koristi, egoizmu, interesu itd...
c) trecu grupu cine ucenja Kanta i Fihtea, prema kojima se moralni principi ne temelje na specificnostima ljudske prirode, nego oni postoje za sebe a priori
d) i cetvrtu grupu cini etikoteologija koja principe morala vidi u religiji
FIHTE-ov ODNOS PREMA KATEGORIcKOM IMPERATIVU?
On odbija priznati univerzalisticko znacenje kategorickog imperativa. Za to iznosi argument: svaki covjek ima poseban ili specifican poziv, odnosno svoje specificne zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi: ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je jasno odredjen u ljudskoj svijesti i spojen sa tvojim pozivom u zivotu.
NAGONI PO FIHTEU?
a) Prirodni nagon b) Cisti nagon.
FIHTEOVA ODREDBA SLOBODE?
Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda, za razliku od Kanta koji polazi od slobode a njegovo ishodiste je kategoricki imperativ. Stubovi Fichteove etike su sloboda i djelotvorna radnja, a njegovo ucenje se jos naziva i sistemom dinamizirane slobode koja polazi od slobode kao apsolutnog pocetka, koja se ne moze dobiti od nekog drugog, nego nju covjek stice.
Sloboda po Fihteu - je samopotvrdjivanje i samostvaralacka djelatnost. Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda. Ona je apsolutni pocetak i krajnja svrha cijelog naseg zivota i djelovanja. On ne zeli shvatiti da se sloboda moze drugacije odrediti nego samo unutar njenih etickih determinanti.
BITNE ODLIKE FIHTEOVOG UCENJA? Bitna odlika Fihteovog ucenja je stavljanje znaka identiteta između moralne svijesti, samosvijesti i svijesti.
HARTMANOVO UCENJE O AUTONOMIJI MORALNOSTI? Kod Hartmana susrecemo ucenje o slobodi kao spoznatoj nuznosti. Hartman razlikuje duhovni, dusevnii analiticki svijet, a razlika između njega i ostalih je u sljedecem: Moguce je uticati na svoju slobodu ali ne i da je mijenjamo.
HARTMAN INSISTIRA NA SLIJEDECIM VRIJEDNOSTIMA?
Moralnim, estetickim i saznajnim.
HOBS MORALNI ZAKON IZVODI iz prirodnog prava za samoodrzavanje. Hobs vrline koje su preovladavale u antickom periodu reducira na plemenitost i pravednost.
SREDISNJI POJMOVI HOBSOVE TEORIJE
a) Prirodno pravo ili prirodno stanje,
b) Prirodni zakon ili moralni zakon, i
c) Gradjanski zakon ili pozitivni zakon.
PO ISLAMSKIM MISLIOCIMA DUŠA POSJEDUJE TRI SPOSOBNOSTI?
a) Racionalnu, b) Voljnu, i c) Apetativnu.
U skladu s tim posjeduje tri vrline:
a) Mudrost, b) Hrabrost, i c) Umjerenost.
KANT smatra da COVJEK POSJEDUJE 3 DUSEVNE MOCI:
a) Saznanje - teorijski um
b) Htjenje - prakticki um
c) Osjecanje - moc sudjenja
NAVESTI PRAVDU po KANTU?
Po Kantu je pravda najvisi eticki ideal i ona se ne moze definisati.
Sadrzajna etika koju cine: hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam. Ova etika imenuje se i etikom dobara ili heteronomnom etikom.
PREDMET KANTOVE KRITIKE CINI:
a) Saznanje - "kritika cistog uma"
b) Moralno djelovanje - "kritika prakticnog uma"
c) Lijepo - "kritika rasudne moci"
POJAM SLOBODE U TROSTRUKOM SMISLU PO KANTU JE?
a) Sloboda kao autonomija,
b) Sloboda kao inteligibilna sustina, i
c) Sloboda kao slucaj.
KANT RAZLIKUJE 2 VRSTE DUZNOSTI?
a) Kategoricke – odnose se na covjeka kao cistog moralnog bica i njegovog inteligibilnog, one su apsolutne, nicim nisu uvjetovane i moraju se postivati, one se apliciraju bez obzira na posljedice koje bi mogle proizaci iz njegovog postivanja,
b) Hipoteticke – odnose se na empirijskog covjeka i njemu pripadnog ili osjetilnog svijeta, zahvaljujuci njima covjek izvrsava ili izbjegava neku radnju, one govore sta moramo i sta ne smijemo uciniti da bi smo postigli ili izbjegli neki cilj.
KANT JE U SVOJIM KRITERIJIMA IZLOZIO 3 VRSTE VRIJEDNOSTI?
a) Vrijednost istinskog,
b) Vrijednost dobrog, i
c) Vrijednost lijepog.
BITNE ODLIKE i KARAKTERISTIKE KANT-ovog UCENJA?
a) Kriticki racionalizam, b) subjektivizam, c) formalizam i rigorizam, d) apriorizam i apsolutizam, e) dentologizam, f) autonomnost i imperativnost...
- kao posebna odlika spominje se "trebanje" kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa.
POLAZISTE I ISHODISTE KANT-ovog UCENJA?
Polaziste je sloboda, a ishodiste je kategoricki imperativ.
Kantovo učenje - SUPROTNOSTI
Kantova etika je bliza religioznoj etici, za razliku od Kanta, Seler i Hartman nemaju trebanje i kod njih je umjesto funkcije kategorickog imperativa stoje vrijednosti i osjecaji. Po njima trebanje stoji duboko u osobi i oni ne potenciraju na tome.
Kod Kanta vlada zakon (kategoricki imperativ) a kod Selera nema zakona vec vrijedonosni principi.
No, pored Selera kritikuju ga i ostali... znacajne ktitike su Hegelove koji izbacuje trebanje na kome je Kant znatno potencirao...
KANTOVO UcENJE?
Kritički racionalizam, b) subjektivizam, c) formalizam i rigorizam, d) apriorizam i apsolutizam, e) dentologizam, f) autonomnost i imperativnost...
- Kao posebna odlika spominje se "trebanje" kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa. Polaziste njegovog ucenja je sloboda.
On daje tri znacenja slobode:
a. sloboda kao inteligibilna
b. sloboda kao slucajnost
c. sloboda kao autonomija
GLAVNE TEME NICE-ovog UCENJA?
a) Nadcovjek b) Smrt Boga c) Prevrednovanje svih vrijednosti d) Vjecno vracanje istom e) Volja za moci
MORAL PO NICE-U?
a) moral robova i b) moral bogatih
4 Platonove faze:
1. faza: "MLADI PLATON" je faza u kojoj imamo Platona pod uticajem Sokrata odnosno njegovog identificiranja morala i znanja, tj. njegovog stava da bez znanja nema ni morala. A cine je spisi: Triton, Lahet, Protagora, Lisid i prva knjiga Drzave.
2. faza: "PRELAZNO RAZDOBLJE" to je razdoblje u kome on kritikuje sofisticko ucenje i njihov gnoseoloski skepticizam, gnoseoloski nihilizam i skepticizam. A cine je spisi: Gorgija, Menon i Kratil.
3. faza: "ZRELI PLATON" to je razdoblje u kojem on odbacuje sva prethodna ucenja i stvara svoje eticko ucenje. A cine ga spisi: Gozba, Fedon, Drzava.
4. faza: "KASNI PLATON" - A cine ga spisi: Parmenid, Sofist, Drzavnik.
PRAVEDNOST PO PLATONU?
Je na snazi samo ukoliko postoji jaka i stabilna cijelina – drzava. Prema njemu nema pravednosti ukoliko nema stabiliteta cijeline.
PLATON UVODI DIADNU STRUKTURU LJUDSKOG ZNANJA?
a) Teorijska zona
b) Prakticna zona
SELER ANALIZIRA 8 KANTOVIH TEZA U ODNOSU DOBRA I CILJEVA MATERIJALNE ETIKE?
a) Pretpostavka glasi: svaka materijalna etika nuzno mora biti i etika dobara i ciljeva, b) Kant nastoji obrazloziti da materijalna etika nuzno ima empirijsko induktivno i aposteriorno vazenje,
c) Kant pokazuje da je materijalna etika nuzna etika,
d) Naglasava se da se materijalna etika nuzno mora svesti na hedonizam,
e) Istice se da je materijalna etika nuzno heteronomna,
f) Svaka materijalna etika vodi legalitetu postupanja,
g) Govori da svaka materijalna etika postavlja licnost u ovisnosti od njihovih vlastitih stanja ili spoljasnjih dobara,
h) Na stetu materijalne etike, a u korist etike formalizma i umskog rigorizma pokazuje da svaka materijalna etika na temelju etickih vrednovanja u nagonskom egoizmu ljudske prirode.
DVOSTRUKO ZNACENJE POJMA AUTONOMIJE PO SELERU?
a) Autonomija licnog uvida u vrijednosti dobra i zla, i
b) Autonomija licnog htijenja onog sto je dato kao dobro ili zlo.
OSAM PRETPOSTAVKI SELERA O MORALU:
a) svaka materijalna etika nuzno mora biti etika dobara i ciljeva, sto Kant energicno odbacuje, kao i Seler s razlikom sto on smatra da je nedopustivo staviti znak identiteta izmedju etike dobra i ciljeva sa materijalno - vrijednosnom etikom.
b) Kant nastoji obrazloziti da materijalna etika nuzno ima samo empirijsko induktivno i aposteriorno vazenje.
c) Kant pokazuje da je materijalna etika nuzno etika ucinka
d) Naglasava se da materijalna etika nuzno mora svesti na hedonizam
e) Svaka materijalna etika je nuzno heteronomna
f) Svaka materijalna etika vodi legalitetu postupanja, a nasuprot njoj formalna etika može zasnovati i moralitet volje
g) materijalna etika postavlja licnost u ovisnost od njenih vlastitih stanja ili spoljasnjih dobara a suprotno tome formalna etika utemeljuje dostojanstvo licnosti
h) Svaka materijalna etika nalazi temelj svih etickih vrednovanja u nagonskom egoizmu ljudske prirode, a formalna etika utemeljuje moralni zakon koji vazi za sva umna bica
- Seler odbacuje svih osam Kantovih pretpostavki, u njima prepoznaje izrazitu ograničenost i jednostranost Kantove teorije, jer njima nedostaje topline, tj onoga što odgovara etickom i vrijednosnom.
CETRI VRSTE VRIJEDNOSNIH MODALITETA PO SELERU?
a) Vrijednosni niz zadovoljstva i bol,
b) Vitalne vrijednosti,
c) Duhovne vrijednosti, i
d) Vrijednosti svetog i nesvetog.
SOKRATOVE SKOLE?
a) Magarska skola – osnivac je Euklid. Ona je najapstraktnije odredila pojam dobra, koji predstavlja princip njegovog ucenja.
b) Kirenaicka – osnivac je Aristip. Ona je "dobro" koncipirala u smislu trajnog zadovoljstva. Ucenje o zadovoljstvu.
c) Kinicka – osnivac je Antisten. Prihvata Sokrat-ovo intelektualisticko ili racionalisticko shvatanje vrline. Vrlina je jedino i najvise dobro. Razvijaju ucenje o sreci. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu". On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREMA SOPENHAUERU POSTOJE DVIJE KARDINALNE VRLINE?
a) Pravicnost, i
b) Covjekoljublje.
Osnovni motivi radnje po Sopenhaueru?
a) Bezgranicni egoizam - sustina se iskazuje u postizanju srece ili koristi i po cjenu patnje i bola drugog.
b) Zlobna radnja – kojom se nanosti zlo ili patnja drugom.
c) Samilost - kojom se zeli svakom covjeku dobro.
Prve dvije radnje su bez moralne vrijednosti, a treća predstavlja pravnu ili istinsku vrijednost.
RAZVOJ INTELEKTA PO SOPENHAUER-e?
Volja je gospodar intelekta, ona je nemoralna i oslobodjena od starenja, sto nije slucaj sa intelektom, koji ima status sekundarnog. I on kao i sve fizicko, djeluje kad je pokrenut voljom.
SOPENHAUER-ova ETIKA?
Najznacajniji je nosilac 19. vijeka. Razvio je racionalisticku i voluntaristicku metafiziku. Vrhovni princip njegovog ucenja je samilost. Izvan samilosti nema pravog istinskog djelovanja. On osporava Kant-a. On smatra da je samilost vrhovni princip moralnosti. Bitna odrednica Sopenhauer-ovog ucenja je iracionalizam i voluntarizam, a u njemu dominira pojam svjetske volje. Volja je gospodar intelekta. Ona je neumoriva i oslobodjena od starenja, sto nije slucaj sa intelektom. Intelekt ima status sekundarnog i fizickog, a volja je temelj svega i predstalja pravnu prirodu covjeka. Polazeci od samilosti on promovira aksiom o potpunoj nemoci uma u zoni moralnog. Smatra da moralnost potice od saznanja.
SLOBODA PO SPINOZI?
Spinoza slobodu shvata kao spoznatu nuznost, radi se na insistiranju medjusobnog prozimanja slobode i nuznosti. Ovo prozimanje se postize pomocu razuma koji stoji izmedju covjekove slobode i univerzalne nuznosti.
SPINOZA O STRASTIMA i AFEKTIMA?
On smatra da su strasti i afekti beznacajni ali on ih uzima u razmatranje. O tome Spinoza izlaze u spisu "Etika". On nudi opcu odredbu afekata. Po njemu afekat koji se zove trpljenje duse jeste nejasna ideja kojom duh potvrdjuje vecu ili manju snagu postojanja svoga tijela ili jednog njegovog dijela nego ranije i cijom je datoscu sam duh opredijeljen da misli prije na ovo nego na ono. Po njemu postoje tri osnovna afekta i to: a) pozuda b) radosti c) zalost....
BITNE OSOBINE SPINOZINOG UCENJA?
a) Apsolutni racionalizam b) Individualizam c) Utilitarizam.
IMPERATIV etike historijske i planetarne odg.?
a) I imperativ glasi: djelujte tako da maksime vaseg djelovanja budu opce pretpostavke opstanka ljudi i biosfere.
b) II imperativ glasi: djelujte tako da vasim djelovanjem buducim generacijama obezbjedite sretan zivot.
VARIJANTE ETIKE HISTORIJSKE i PLANETARNE ODGOVORNOSTI:
a) Historijske i planetarne odgovornosti znanstvenika, tehnicara i politicara – kod Jonasa
b) Moralnog suosjecanja covjeka prema prirodi – kod Heinricha
c) Univerzalistickog karaktera moci suđenja – kod Hoffea
Pored ovih stajalista postoji i ucenje o univerzalnoj komunikativnoj i normativnoj moralnosti, kojeg razvija Karl-Otto Apel i ono se razlikuje od prethodnih ucenja jer rekonstruira Kantovo ucenje o faktumu uma.
ZADATAK Etike historijske i planetarne odgovornosti je da probleme moralnog i njegove sveopce krize:
a) smatra i sagledava kao planetarne probleme,
b) kriticki redefinira tradicionalno misljenje o moralnom, kojem nedostaje odgovornost,
c) radi na osmisljavanju mogucnosti za uspostavljanje planetarne eticke zajednice,
d) radi na tumacenju pretpostavki za solidarnu odgovornost.
ETIKA historijske i planetarne odgovornosti se razvija u 2 pravca?
a) Kantov eticki formalizam ( formalisticka etika) – koja polazi od forme, interesuje ga forma covjekovog djelovanja, apriorna forma.
b) Aristotel-ov koncept moralnosti (teoloska etika) – moralna radnja ima sadrzaj ali ne i formu.
PREDSTAVNICI ETIKE MINIMUMA?
Kinicari ciji je osnivac Antisten. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu". On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREDSTAVNICI PRAKTICNO – NORMATIVNE ETIKE?
Sopenhauer, Nice i Dirkem.
RAZLIKA IZMEDjU BENTAMA i MILA?
Ogleda se u tome sto Bentam insistira samo na kvantitativnim aspektima zadovoljstva i srece. Dok Mil insistira na jedinstvu kvantitativnih i kvalitativnih aspekta.
RAZLIKA IZMEDjU DEKARTOVOG i SPINOZINOG UCENJA
Dekart nastoji da nauci ljude kako da misle, a Spinoza zeli da nauci ljude kako da zive. Dekart uspostavlja rascjep između razuma i volje, cemu se spinoza opire.
Kod Dekarta nema etickog ideala, a Spinozino ucenje se zapravo na njemu temelji.
RAZLIKA IZMEDjU ETIKE I ZNANOSTI
- lezi u tome sto je znanost sklona opravdavati i braniti postojece pravne norme i drustvene odnose, postajuci na taj nacin sluga odredjene politike, a eticko je uvijek inkompatibilno sa politickim.
RAZLIKA IZMEDjU INDIVIDUE I PERSONE PO SELERU ili FIHTEU??
Individum ne potencira na ljudskosti, nego na interesu bilo koje vrste. Moralna licnost potencira na ljudsom dostojanstvu. Sve eticke teorije bez obzira na to sto je vrhovni princip moralnost potenciraju na moralo razvijenoj licnosti... Moralno razvijenu licnost prvi put spominje Maks Seler. Biti moralno odgovoran znaci biti odgovoran za svoje prosudjivanje, vrednovanje razlikovanje dobrog od losega, lazi od istine, vjerovanje pred drugima, pa tek onda samom sebi. Samo moralno razvijena licnost cini moralno dobro....
Razlika izmedju Kanta i Apela:
1) Kantova koncepcija pred sobom ima zamisljenog covjeka dok Apelova teorija ima konkretne ljude koji medjusobno komuniciraju.
2) Apel preispituje nemogucnost uspostavljanja ljudske zajednice na moralno etickim principima.
3) Apel ima pred sobom raznolikosti ljudi a to Kanta ne zanima.
SLICNOSTI izmedju Kanta i Apela:
Oba potenciraju na etickim moralnim principima.
RAZLIKE IZMEDjU KANTA I FIHTEA (ishodista)
a) Fihte ne poznaje stvari po sebi (Smrt Boga, besmrtnost duse i ideja slobode), Kant to kriticki razmatra.
b) Kod Fihtea polaziste i ishodiste je sloboda a kod Kanta je polaziste sloboda a ishodiste kategoricki imperativ
c) Fihte odbija priznati Kantovo univerzalisticko znacenje kategorickog imperativa. Za to iznosi argument: svaki covjek ima poseban ili specifican poziv, odnosno svoje specificne zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi: ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je jasno odredjen u ljudskoj svijesti i spojen sa tvojim pozivom u zivotu.
Razlika izmedju kategorickog i hipotetickog:
1) Dok hipoteticki ima za cilj blazenstvo, kaetgoricki ima za cilj da budemo dostojni srece.
2) Dok hipoteticki savjetuje sta treba da cinimo ukoliko hocemo da budemo sretni, kategoricki zapovijeda kako treba da se ponasamo da budemo dostojni blazenstva.
3) Hipoteticki se temelji na empirijskim nacelima a kategoricki na slobodi razumskog bica koja je temelj imperativa.
RAZLIKA IZMEDjU MAKSIME I IMPERATIVA ?
Maksima predstavlja subjektivni prakticki princip djelovanja, dok imperativ znaci objektivni prakticki princip. Maksima nam daje savjet kako da djelujemo, a imperativ zapovjeda kako da djelujemo.
RAZLIKA IZMEDjU PRAVNE I MORALNE DUZNOSTI?
a) Pravne duznosti – temelje se na spoljasnom zakonodavstvu i one su uske,
b) Moralne duznosti – baziraju se na subjektivno postavljenim ciljevima i one su siroke.
RAZLIKA IZMEDJU SAMOVOLJE I SLOBODNE VOLJE
- je u tome sto samovolja znaci slobodu subjekta radnje da moze ciniti sta hoce, koja ne podrazumjeva moralnu odgovornost. Njom se ne postuje ljudsko dostojanstvo, te kao takva nije sloboda volje u etickom smislu, nego predstavlja njenu negaciju.
RAZLIKA izmedju SAVREMENIH i TRADICIONALNIH ETICKIH UCENJA:
Nasuprot etickoj tradiciji ciji je primarni zadatak da traga i preporucuje moral kakav treba da bude, protagonisti pomenutih savremenih etickih ucenja smatraju da ono sto nudi tradicija nema vise svoju opravdanost. Oni njeno "treba da" zamjenjuju sa "mora da".
VARIJANTE EUDAIMONISTICKE ETIKE
hedonizam, perfekcionizam, utilitarizam, altruizam i egoizam
Kinicko ucenje: – osnivac je Antisten. Prihvata Sokrat-ovo intelektualisticko ili racionalisticko shvatanje vrline. Vrlina je jedino i najvise dobro. Razvijaju ucenje o sreci. Ali za njega je posebno bitna maksima: "Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu." On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi, tako da ne moze biti ni sretan. To se naziva etikom minimuma.
PREDSTAVNICI NAUKE O DOBRU?
Sokrat, Aristotel i Platon.
ORTODOKSNA TEOLOGIJA O ODNOSU MORALA I RELIGIJE I NJENI PREDSTAVNICI:
Ortodoksna teologija - utemeljivač je Toma Akvinski i po njemu moral nema smisla bez religije, moral je podredjen religiji. Islamski predstavnik je Al Gazalli.
Racionalni egoizam - utemeljivac HOBS.
RELIGIJSKO UCENJE O MORALU:
Teolozi Akvinski i Gazali smatraju da nema morala bez religije. Hartman se ovome protivi jer smatra da religija polazi od Boga a etika od covjeka. Moralne vrijednosti u religiji nemaju status autonomnog, dok su u etici autonomne, jer iza njih ne postoji nikakav autoritet, gospodar svijeta i posjednik apsolutnog znanja i istine. Po Hartmanu, religija svojim zapovjestima ponistava fenomen moralnosti i njegov temelj tj. slobodu.
U monoteistickim religijama imamo dvije varijante: a) racionalna teologija - Islamski predstavnici su Ibn Sina, Ibn Ruzd, Al-Kindi i Al-farabi, dok je krscanski Abelard. b)ortodoksna teologija- utemeljivac - Toma Akvinski. Islamski predstavnik-Al Gazalli.
Bitne karakteristike Sofistickog ucenja:
1) gnoseoloski skepticizam
2) solipsizam
3) gnoseoloski nihilizam
SLABOST SOFISTICKOG UCENJA?
Kriticari tog ucenja su smatrali da se sofisti slobodno sluze laznim dokazima, tj. da bi neku istinu refutirali. Sofisti su nastojali da je ucine sumljivom. Zbog toga su omrzeni, kako kod onih koji su isticali ulogu zdravog ljudskog razuma, tako i moralista.
Osnovni kriticari sofistickog ucenja su :
a) PLATON - koji ih kritikuje iz dva razloga i to prvo njihov pokusaj ujedninjavanja suprotnosti (lazna dijalektika), a drugo njihovu recenicu: "Sve je istinito nista nije lazno" cime su po njegovom misljenju ponistili znacenje istinitosti.
b) ARISTOTEL - ih kritikuje jer su se smatrali govornicima
c) HEGEL - on ih smatra pupoljkom moralnosti, ali posto je on protiv moralnosti kao moralnosti on ih kritikuje
BITNA ODLIKA STOICKOG UCENJA?
Adijafora, tj. apatija ili ataraksija, moralna nepokolebljivost ili moralna indiferentnost su bitne odlike stoickog ucenja (mudraca)
Ko je pripremio stoicko ucenje??
- Zenon
PREDSTAVNICI UTILITARNOG ETICKOG UCENJA:
Hjum, Lock , Adam, Smith , Haceson, Shazberi
KLASIFIKACIJA ETICKIH MISLJENJA S OBZIROM NA PITANJE STVARANJA NORMI COVJEKOVOG PONASANJA (AUTONOMIJA MORALNOSTI)?
a) Ateisticka – ucenja koja polaze od tvrdnje da je moral neovisan od religije (Herbes, Marks),
b) Teisticka – ucenja po kojim moral proizilazi iz religije (Hjum, Lok),
c) Kompromisna između ljudskog uma i Boga – karaktrise ih nastojanje da pomiri misljenja koja moralnosti daju potpunu autonomiju u odnosu na religiju sa stajalista po kojima moral izvire iz religije. Njihovi predstavnici insistiraju na vezi izmedju religije i morala.
VRSTE DETERMINIZMA i PREDSTAVNICI:
a) Teleoloski determinizam (ucenja do Kanta) b) Kauzalni determinizam (ucenja Spinoze i Hartmana) c) Slojeviti determinizam (ucenja Hartmana) d) Indeterminizam (Sartr)
POZITIVNE DUZNOSTI
To su one duznosti koje predstavljaju osnovu na kojoj se temelje objektivni oblici socijalnog zivota (pravo, obicaj, brak, drustvo i drzava). Na pozitivnom znacenju duznosti insistira Hegel.
PODJELA DUZNOSTI SA STAJALISTA NJIHOVE OBJEKTIVNE NUZNOSTI?
a) Moralne ili eticke – ne odnose se na ono sto se desava, nego na ono sto treba da se desava, ovdje se radi o cistim duznostima bez primjene empirijskog (Kant, Fihte),
b) Heteronomne ili empirijske – odnose se na ono sto se desava, ovdje se radi o duznostima iz svakodnevnog empirijskog muzeja (predstavnici anticke empirijske etike).
EMOCIJE zajedno sa moralnom svijescu – savjescu i voljom cine subjektivne pretpostavke moralnosti, sa kojima doprinose i rasvjetljavaju sustine moralnog.
MOZE LI SE ETICKO KAO ETICKO DOKAZATI?
Ne moze se teorijski odrediti i dokazati jer etika transcendira cinjenicnu datost, pri cemu svoj problem smjecta u prakticnu zonu. Tu tezu su zastupali: Aristotel, Kant i Hartman.
EUPARHIJA - je pravilna radnja, odnosno pravilno djelovanje. Nalazimo je kod Aristotela, znaci djelo kojim se uspostavlja mesotes odnosno sredina izmedju dva ekstrema.
EUTIMIJA ili ataraksija i nepokolebljivost moralno valjanog covjeka predstavlja oznaku trajnog drustvenog mira i vedrine, ili oznaku indiferentnosti ili ravnodusnosti prema vanjskom svijetu i ugodnom i neugodnom dozivljaju u svakodnevnom zivotu.
DVIJE VRSTE HEDONIZMA?
a) Eticki hedonizam – njegova maksima je nista nije dobro osim zelje za uzitkom,
b) Psiholoski hedonizam – njegova maksima je ljudsko ponasanje i djelovanje se pokrece samo uzivanjem.
HIPOTETICKI IMPERATIV?
Hipoteticki imperativ (imperativi spretnosti, imperativ mudrosti ili pameti) znace imperative koji predsavljaju prakticnu nuznost jedne moguce radnje kao sredstva za postizanje neceg drugog sto se zeli. Oni ne zapovjedaju vec predstavljaju nuznost moguceg djelovanja kao sredstva pomocu kojeg se dolazi do neceg drugog sto se hoce htjeti ili sto je moguce htjeti.
INTRISTICNO DOBRO - je sredstvo da se neko drugo dobro postigne. S obzirom na to da se dobro kao dobro, odnosno moralno dobro kao moralno dobro ne moze cijepati, intristicno dobro, posto je sredstvo, moze se cijepati.
DVIJE VARIJANTE KARAKTERA VRIJEDNOSTI?
a) Dihotomni karakter – radost/zalost, prijatno/neprijatno, lijepo/ruzno, korisno/stetno.
b) Pozitivni karakter – predstavljaju dobra bez obzira na njihove heterogene sadrzaje, npr. materijalne, tjelesne, estetske, eticke....
KATEGORICKI IMPERATIV? Kantov kategoricki imerativ glasi: "Djeluj tako da maksima tvog djelovanja postane opsti zakon za sva umna i moralna bica." Kant polazi od zamisljenog covjeka, umnog bica koji djeluje po nacelu nuzno objektivnog i apsolutno moralnog zakona koji nosi u sebi. Bitna obiljezija Kantovog imperativa su: nuznost, bezuvjetnost, apriornost, apsolutnost ili univerzalnost ili opca zakonodavnost.
MESOTES - je sredina izmedju dva ekstrema ili dvije krajnosti. Aristotel ovaj izraz koristi pri objasnjavanju pravednosti i pravednog. On kaze da pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju vrsenja nepravde i trpljenja nepravde.
EMPIRIJSKO ZASNIVANJE MORALA
- svoj vrhunac unutar anticke misli dostize u Aristotelovom etickom misljenju, za koga je moralno "mjera", "prava sredina". Engleski eticari koji izgradjuju empirijsko ucenje, izvor morala vide u iskustvu a najenergiciniji u tome su Locke i Hume.
SA HSTORIJSKOG ASPEKTA MOZEMO GOVORITI O POSTOJANJU RAZNIH FORMi MORALA?
a) Moral u starom i srednjem vijeku,
b) Moral u novovjekovlju, i
c) Moral u savremenom drustvu.
POJAM MORALA?
Izvorni pojam rijeci moral je latinska rijec moralis sto znaci obicaj i cudorednost. Moral u svojoj biti predstavlja specificnu formu ljudske prakse, tj., oblik djelatnog, praktickog odnosa covjeka prema drugim ljudima i samom sebi. Moral je koliko tradicionalni, toliko i suvremeni eticki i znanstveni problem.
OPSIRNIJE:
S obzirom na pitanje na cemu zasnovati moral, javljaju se dvije grupe stajalista:
a) Prva grupa insistira na racionalistickom zasnivanju morala, a cine je ucenja Platona, Spinoze, Leibniza i stoicko.
b) Druga grupa misljenja ovo zasnivanje vidi u empirijskom iskustvu, a cine je ucenja Aristotela, Epikura, Lukrecija, Locke-a, Hume-a, Benthama, Milla i dr....
S historijskog aspekta mozemo govoriti o postojanju raznih formi morala:
a) moral u starom i srednjem vijeku,
b) moral u novovjekovlju, i
c) moral u savremenom drustvu.
RACIONALISTICKO ZASNIVANJE MORALA:
Racionalisticko stajaliste se kriticki opire misljenjima koja moral izvode iz primjera empirijske stvarnosti. Po njemu, moral i svi njegovi pojmovi imaju svoje srediste i porijeklo u umu, a koji se ne mogu dobiti apstrahiranjem iz bilo kakvog empirijskog saznanja.
STA PREDSTAVLJA MORALNA NORMA?
Pod pojmom moralne norme treba podrazumjevati kriterij ili mjerilo na temelju cega covjek slobodno djeluje, prosudjuje i vrijednuje. Tim normama ili mjerilima se utvrdjuje nacin uvazavanja i vazenja, ispoljavanja i prezentiranja vrijednosti, a s obzirom na njihov karakter (pozitivni i negativni), odobravanje ili neodobravanje ili zabrana ili osuda.
MORALNA SVIJEST?
Predstavlja diferenciranje dobra i zla. Ona cini vrhovni kriterij ili pravilo moralnog prosudjivanja i djelovanja. Moze je posjedovati samo moralno razvijena licnost. (po Šeleru persona)
KONCEPTI o MORALNOJ SVIJESTI - SAVJESTI?
a) Prvi konceptualni krug javlja se kod Grka i to s pojavom Sokratovog intelektualizma i individualizma, Platonovg etičkog idealizma i Aristotelovog etičkog realizma.
b) Drugom krugu pripadaju empirijska ucenja engleskih i francuskih etičara 17. i 18.stoljeća, sa mnostvom varijanti izmedju kojih dominira izrazena opreka.
c) Treci krug je idealisticki. Njegova historija kao historija prvog kruga pocinje sa misljenjem starih Grka prije svega Anaksagorom.
d) Cetvrti konceptualni krug je racionalisticki i pripadaju ona misljenja koja u razumijevanju odnosa izmedju svijesti i moralne svijesti polaze od uma ili razuma.
e) Peti konceptualni krug je Selerova emocionalna etika prema kojoj su emocije apriorne prema razumu.
f) Sestom konceptualnom krugu pripadaju eticki mislioci koju se mogu podijeliti u dvije grupe:
1) prvu grupu cine oni koji nastoje rehabilitirati Aristotelovu prakticnu filozofiju i
2) drugi koji zele transformirati Kantovu.
MORALNA VRIJEDNOST PODRAZUMJEVA?
Sposobnost djelovanja s pravilnim rasudjivanjem o osnome sto je za covjeka dobro ili zlog. Moralne vrijednosti se razumijevaju i objasnjavaju na temelju djelovanja moralno razvijene licnosti. Izvor moralnih vrijednosti je u moralnom habitusu, odnosno u drzanju ili ponasanju i djelovanju moralno razvijene licnosti.
POSTOJE DVA KONCEPTA MORALNIH NORMI?
a) Relativno znacenje (Marks, Nice i Neopozitivizam),
b) Apsolutno znacenje (Platon-ov objektivni eticki idealizam).
3 KONSTITUTIVNA ELEMENTA MORALNOG DOBRA SU?
Osjecanje casti, odgovornost i ljepote.
KONCEPTI O MORALNOM DOBRU?
a) I grupu – cine oni koncepti ciji protagonisti polaze od fundamentalnih ciljeva. Teoloska etika pojam dobra izvodi iz nekog odredjenog cilja ili njegovog realiziranja. To cini osnov hedonizma, eudaimonizma, utilitarizma i egoizma. Oni postaju kritika Kanta, Moora, Selera i Hartmana.
b) II grupa – pripadaju misljenja ciji predstavnici dobro utemeljuju na spoznaji prirodnih zakonitosti i uspostavljaju harmoniju zivota sa prirodom. Predstavnici su stoicari i Spinoza.
c) III grupu – cine koncepti koji stavljaju naglasak na pojam vrijednosti. Njih razvijaju Seler i Hartman. Po njima moralno dobro se odredjuje prije moralnog zakona.
d) IV grupu – misljenja o dobru cini Kantovo ucenje. Polazi od principa za koje se covjek osjeca obaveznim da ih postuje. Ti principi imaju znacenje imperativa i bezuvjetnih duznosti. Po Kantu, porjeklo moralnih principa nalazi se u ljudskom umu.
OSOBINE MORALNO RAZVIJENE LICNOSTI?
Moralna odgovornost, moralno sudjenje, moralni stid, moralno dobro i kajanje.
KONCEPTI O MORALNOM SUDJENJU?
To je pojam za diferenciranje moralnog dobra od moralnog zla.
Koncepti:
a) Kognitivni antiimperalizam – Kinicari, Stoicari, Spinoza, Kant i Fihte,
b) Antikognitivni empirizam – Hjum, Lok, Saftzberi, Pali, Raseli, Seler i Hartman.
KONSTUTIVNI ELEMENTI MORALNOSTI?
Prosudjivanje, vrednovanje i djelovanje.
PSIHOLOSKO ZASNIVANJE MORALNOSTI?
Predstavlja najizrazitiju formu takvog zasnivanja moralnosti. Neki ga smatraju ispravnim pozivajuci se na tvrdnju da se psiholosko zasnivanje nalazi u neposrednoj povezanosti sa senzualizmom, enterizmom, fragnatizmom, instrumentalizmom i drugim etickim oblicima. Prisutno je kod Hjuma, Melbransa, Fihte-a i Sopenhauer-a.
SUBJEKTIVNE KOMPONENTE MORALNOSTI?
a) Svijesti uopce,
b) Moralna svijest ili savjest,
c) Emocije i
d) Voljne osobine, moralne osobine.
UCENJE O POZITIVNOM ZASNIVANJU MORALNOSTI?
Ostru i odlucnu kritiku Kantovog moralnog nazora poduzima Hegel, koji insistira na pozitivnom zasnivanju moralnosti. Po Hegelu moralni postulat onoga sto "treba da bude" nema realnosti, nema odredjenja ideje kao jedinstva pojma i zbilje. Hegelovo pozitivno zasnivanje moralnosti je bitno suprotno zamisljenom, imaginarnom moralitetu, takvo zasnivanje odlucno odbacuje ono "treba da".
POZITIVNE I NEGATIVNE NORME SU?
Pozitivne norme se odnose na norme faktickog i utemeljuje ih drzava. Negativne norme se ticu onog sto se opire fakticnom i sto treba da bude, a utemeljuje ih pojedinac.
PRAVNE I MORALNE NORME SU?
a) Pravne norme iskazuju postojece stanje prema kojem pojedinac mora uskladjivati svoje ponasanje i djelovanje.
b) Moralne norme ukazuju na ono sto treba biti. Moral ima unutrasnji karakter, a pravo se karakterise spoljasnjim karakterom.
OBICAJ JE?
Obicaj, kao i moral, temelji se na nepisanim normama, koje nisu sasvim usle u pravne propise jednog drustva, ali ih se ljudi pridrzavaju do kraja zivota. Svako drustvo se karakterise obicajima u koje je neminovno upleteno, i bez njih covjekov zivot je nezamisliv. Obicajne norme se bitno razlikuju od pravnih normi, jer su za razliku od pravnih precizno utvrdjenih, one bez preciznog definiranja.
STA JE OBJEKTIVNI IDEALIZAM?
Oznacava Platon-ovo eticko ucenje, jer polazi od ideje koja znaci objektivnu suctinu po cemu se razlikuje od prethodnih stajalista, a na formiranje njegovog stajalista uticali su Pitagora, Parmenid, Heraklit i Sokrat. Za njega ideja je objektivna.
PRAVDA i PRAVICNOST?
Pravda je jedno od fundamentalnih etickih pitanja. Pravda predstavlja univerzalnu vrijednost. Pravda je nedjeljiva zato sto je ideal. Ona se tesko dobija a lahko gubi. Pravda je apstraktna, a da bi se pravda zadovoljila, uvodi se pravicnost.
Pravda se uvijek temelji na odredjenim nacelima koja obezbjedjuju dodjeljivanje temeljnih prava i duznosti. Njeno bitno svojstvo je nepristrasnost.
Tajna pravde i pravednog djelovanje lezi u formuli mesotes - u sredini izmedju dva ekstrema ili dvije krajnosti. Pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju vrsenja i trpljenja nepravde.
PRAVDA ZA STARE MISLIOCE?
Ideje o pravdi prisutne su jos u predsokratovskom misljenju kod Heraklita koji istice da su sa stajalista Boga sve stvari lijepe, dobre i pravedne, ali su ljudi stvorili uvjete da neka od njih budu pravedni, a ako ne, odnosno dobro ili loše.
PREDMET PRAVA je zajednicki zivot pojedinca i njihovo medjusobno odnosenje, koji zauzima znacajno mjesto u teoriji planetarne i historijske odgovornosti i ekoetickom ucenju.
POZITIVNO PRAVO
- je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To je prinudno pravo, zasticeno je ustavom. Ono se veze za pozitivnu slobodu a ona se veze za sve ljude i ostvaruje se u modernom tipu drzave.
PRIRODNO PRAVO
- je simbol ljudskog postojanja jer je ono prisutno samo kod covjeka. Ono je tema svih etickih ucenja od Sokrata pa sve do njemackog klasicnog idealizma. To je primarno eticko pitanje.
KAKVO ZNACENJE IMA SAMILOST?
Znaci neoborivu cinjenicu ljudske svijesti, samo covjek sa moralnosm svijescu posjeduje samilost. Njome se ujedinjuje covjek s drugim covjekom. Sopenhauer daje znacajno mjesto i plemenitost.
DVA TIPA SLOBODE?
Prvi tip slobode odnosi se na situaciju kada covjek sebe ucini slobodnim za slobodu, a
Drugi tip slobode je slucaj kada covjek moze uciniti sebe neslobodnim za slobodu.
DVOSTRUKO ZNACENJE SLOBODE
1) spoznajno znacenje
2) Moralno djelovanje, vrednovanje
Najsistematicnije ucenje o slobodi razvija KANT.
GLAVNI KONCEPTI O SLOBODI?
1. teleoloski determinizam (sva ucenja do Kanta)
2. kauzalni determinizam (Spinoza i Hartman)
3 slojeviti determinizam (Hartman)
4 indeterminizam (Sartr)....
...............Determinizam je nesto sto je odredjeno na ciju odredjenost ja ne mogu da uticem.
POZITIVNO i NEGATIVNO ZNACENJE SLOBODE: Negativno znacenje slobode je dvosmislene prirode. S jedne strane ogranicava podrucje mog djelovanja, a sa druge strane osporava uplitanje drugih u moje djelovanje.
POZITIVNO ZNACENJE slobode glasi: zelim da moj zivot, moje djelovanje i moje odluke ovise od mene, a ne od neke spoljne sile. Zelim da budem subjekt, a ne objekt.
SLOBODA PO FIHTE-U?
Fihte polazi od slobode i njegovo ishodiste je sloboda, za razliku od Kanta koji polazi od slobode a njegovo ishodiste je kategoricki imperativ. On ne zeli shvatiti da se sloboda moze drugacije odrediti nego samo unutar njenih etickih determinanti.
SLOBODA PO STOICARIMA?
Moze se na dva nacina posmatrati:
a) Gnoseolosko stajaliste - sloboda znaci spoznaju nuznosti koja je vjecna, i
b) Eticko ili moralno - odnosni se na unutrasnju slobodu ili drustveni mir.
CETRI SU OSNOVNE GRUPE KONCEPATA SLOBODNE VOLJE?
a) Teleoloski deteminizam – temelji se na spoznaji,
b) Kauzalni determinizam,
c) Slojeviti (specificni) determinizam, i
d) Indeterminizam – temelji se na dozivljaju.
SLOBODNA VOLJA ILI SLOBODA VOLJE SE MOZE MISLITI U DVOSTRUKOM SMISLU?
a) Egzistencijalnom – Sartrovo misljenje o slobodnoj volji,
b) Etickom – Kantova autonomna etika (ucenje o moralnoj slobodi), a temelji se na slijedecem: nema moralnosti tamo gdje ne postoje mogucnosti za slobodno djelovanje.
SUBJEKTIVNE KOMPONENTE MORALNOSTI?
Misljenja koja apsolutiziraju subjektivne komponente moralnosti oznacavamo subjektivistickim. Subjektivne komponente moralnosti imaju jednakobitan znacaj u sagledavanju njegove prave sustine koje su tokom razvitka eticke misli nejednako tretirane a neke od njih su potpuno negirane (emocije).
SPADAJU:
a) Svijesti uopce,
b) Moralna svijest ili savjest,
c) Emocije i
d) Voljne osobine - moralne osobine.
RAZNE TEORIJE O VRLINAMA MOGU SE SVRSTATI U DVIJE GRUPE?
a) Misljenja po kojima su vrline urodjene i neiskorjenjene (Sopenhauer), i
b) Ucenja Helenskih mislilaca (Sokrat, Platon i Aristotel).
U Antickom misljenju dominiraju 4 vrste vrlina:
hrabrost, mudrost, pravednost i umjerenost.
