1.
Ključne teme po Ničeu? a) Natčovjek b) Smrt Boga c) Prevrednovanje svih
vrijednosti d) Vječno vraćanje istom e) Volja za moći
2. Moral
po Ničeu?a) Moral
robova b) Moral bogatih
3. Šeler analizira osam
Kantovih teza u odnosu dobara i ciljeva materijalne etike a) Pretpost...avka
glasi: svaka materijalna etika nužno mora biti i etika dobara i ciljeva b) Kant nastoji obrazložiti da
materijalna etika nužno ima empirijsko induktivno i aposteriorno važenje c) Kant pokazuje da je
materijalna etika nužna etika d) Naglašava
se da se materijalna etika nužno mora svesti na hedonizam e) Ističe se da jematerijalna etika nužno heteronomna f) Svaka materijalna etika vodi
legalitetu postupanja g) Govori
da svaka materijalna etika postavlja ličnost u ovisnosti od njihovih vlastitih stanja
ili spoljašnjih dobara h)
Na štetu materijalne etike, a u korist etike formalizma i umskog rigorizma
pokazuje da svaka materijalna etika na temelju etičkih vrednovanja u nagonskom
egoizmu ljudske prirode.
4. Šta znači euparhija?Pravilna, moralna radnja
(djelovanje). Nalazimo je kod Aristotela, znači djelo kojim se
uspostavlja mesotes odnosno sredina između dva ekstrema.
5. Kako Aristotel dijeli
pravdu? a) Distributivna
– koja dolazi do izražaja prilikom dodjele počasti, novca i drugih dobara na
koje pripadnici države opravdano polažu pravo. Ovu pravdu dijeli zakonodavac. b) Korektivna ili komutativna
– je onaj oblik pravde koju dijeli sudija prilikom riješavanja raznih sporeva i
donošenja određenih presuda kojim sankcionira prijestupnika.
6. Navesti pravdu po Kantu? Sadržajna etika koju čine:
hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam. Ova etika imenuje se i etikom dobara
ili heteronomnom etikom. Po kantu je pravda najviši etički ideal i ona se ne
može definisati.
7. Fihte-ov odnos prema
Kategoričkom imperativu On odbija priznati univerzalističko značenje kategoričkog
imperativa. Za to iznosi argument: svaki čovjek ima poseban ili specifičan
poziv, odnosno svoje specifične zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi:
ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je jasno određen u ljudskoj svijesti
i spojen sa tvojim pozivom u životu.
8. Etika istorijske
planetarne odgovornosti razvija se u dva pravca? a) Kantov etički
formalizam ( formalistička etika) – koja polazi od forme, interesuje ga
forma čovjekovog djelovanja, apriorna forma. b) Aristotel-ov koncept moralnosti (teološka etika) –
moralna radnja ima sadržaj ali ne i formu.
9. Koncepti o moralnom
dobru? a) I
grupu – čine oni koncepti čiji protagonisti polaze od fundamentalnih
ciljeva. Teološka etika pojam dobra izvodi iz nekog odrđenog cilja ili njegovog
realiziranja. To čini osnov hedonizma, eudaimonizma, utilitarizma i egoizma.
Oni postaju kritika Kanta, Moora, Šelera i Hartmana. b) II
grupa – pripadaju mišljenja čiji predstavnici dobro utemeljuju na spoznaji
prirodnih zakonitosti i uspostavljaju harmoniju života sa prirodom.
Predstavnici su stoičari i Spinoza. c) III
grupu – čine koncepti koji stavljaju naglasak na pojam vrijednosti. Njih
razvijaju Šeler i Hartman. Po njima moralno dobro se određuje prije moralnog
zakona. d) IV grupu –
mišljenja o dobru čini Kantovo učenje. Polazi od principa za koje se čovjek
osjeća obaveznim da ih poštuje. Ti principi imaju značenje imperativa i
bezuvjetnih dužnosti. Po Kantu, porjeklo moralnih principa nalazi se u ljudskom
umu.
10. Imperativ etike
istorijske i planetarne odgovornosti? a) I imperativ glasi: djelujte tako da maksime vašeg djelovanja
budu opće pretpostavke opstanka ljudi i biosfere. b) II imperativ glasi:
djelujte tako da vašim djelovanjem budućim generacijama obezbjedite sretan
život.
11. Mesotes je? Mesotes je sredina između
dva ekstrema ili dvije krajnosti. Aristotel ovaj izraz koristi pri objasnjavanju
pravednosti i pravednog.On kaze da pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju
vrsenja nepravde i trpljenja nepravde.
12. Polazište i ishodište
Kantovog učenja? Polazište
je sloboda, a ishodište je kategorički imperativ.
13. Ko je utemeljio racionalni
egoizam? Hobs.
14. Bitne odlike Kantovog
učenja? a) Kritički
racionalizam b) subjektivizam c) formalizam i rigorizam d) apriorizam i
apsolutizam e) dentologizam f) autonomnost i imperativnosti kao posebna odlika
spominje se „trebanje“ kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se
pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa.
15. Može li se etičko kao
etičko dokazati? Ne
može se teorijski odrediti i dokazati jer etika transcendira činjeničnu datost,
pri čemu svoj problem smješta u praktičnu zonu. Tu tezu su zastupali:
Aristotel, Kant i Hartman.Kant smatra da
čovjek posjeduje tri duševne moći: a) Saznanje
(teorijski um) b) Htijenje (praktički um) c) Osjećanje (moć suđenja) Predmet Kant-ove kritike čini:a) Saznanje
(„kritika čistog uma“) b) Moralno djelovanje („kritika praktičkog uma“) c) Lijepo
(„kritika rasudne moći“)
16. Etika se može podjeliti
na nekoliko grupa? a) To
su učenja koja se mogu označiti sadržajnom ,teleološkom etikom ,etikom dobra te
heteronomnom etikom . Čine je hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam. b) Deontološka
ili etika dužnosti. Nju utemeljuje Kant. c) Emocionalna etika. Osnivač je
Maks Šeler.
17. Subjektivne komponente
moralnosti? a) Svijest
uopće b) Moralna svijest ili savjest c) Emocije d) Voljne
osobine ,moralne osobine
18.
Šta predstavlja moralna norma? Pod pojmom moralne norme
treba podrazumjevati kriterij ili mjerilo na temelju čega čovjek slobodno
djeluje, prosuđuje i vrijednuje. Tim normama ili mjerilima se utvrđuje način
uvažavanja i važenja, ispoljavanja i prezentitanja vrijednosti, a s obzirom na
njihov karakter (pozitivni i negativni), odobravanje ili neodobravanje ili
zabrana ili osuda.
19. Postoje dva koncepta
moralnih normi? a) Relativno
značenje (Marks, Niče i Neopozitivizam) b) Apsolutno
značenje (Platon-ov objektivni etički idealizam)
20. Konstitutivni elementi
moralnosti? Prosuđivanje,
vrednovanje i djelovanje.
21. Čiji je princip
uskladiti život sa prirodom? „Uskladiti život sa prirodom, kako sa vanjskom
tako i vlastitom“. Stoičko učenje – bit moralnosti je duhovno zadovoljstvo
(Zenon i Hrizip).
22. Sokratove Škole? a) Magarska škola
- osnivač je Euklid. Ona je najapstraktnije odredila pojam dobra, koji
predstavlja princip njegovog učenja. b)
Kirenaička - osnivač je Aristip. Ona je „dobro“ koncipirala u smislu
trajnog zadovoljstva. Učenje o zadovoljstvu. c) Kinička - osnivač je Antisten. Prihvata Sokrat-ovo
intelektualističko ili racionalističko shvatanje vrline. Vrlina je jedino i
najviše dobro. Razvijaju učenje o sreći.Ali za njega ej posebno bitna
maksima:“Bolje je sto manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i
srecu“.On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a
da ne bude bogat u dusi,tako da e moze biti ni sretan.To se naziva etikom
minimuma.
23.
Šopenhauerova etika? Najznačajniji
je nosilac 19. vijeka. Razvio je racionalističku i voluntarističku metafiziku.
Vrhovni princip njegovog učenja je samilost. Izvan samilosti nema pravog
istinskog djelovanja. On osporava Kant-a. On smatra da je samilost vrhovni
princip moralnosti. Bitna odrednica Šopenhauer-ovog učenja je iracionalizam i
voluntarizam, a u njemu dominira pojam svjetske volje. Volja je gospodar
intelekta. Ona je neumoriva i oslobođena od starenja, što nije slučaj sa intelektom.
Intelekt ima status sekundarnog i fizičkog, a volja je temelj svega i
predstalja pravnu prirodu čovjeka. Polazeći od samilosti on promovira aksiom o
potpunoj nemoći uma u zoni moralnog. Smatra da moralnost potiče od saznanja.
24. Po šopenhaueru osnovni
pokretači ljudskih radnji, preko kojih se odvijaju motivi čovjekovog
djelovanja? a) Bezgranični
egoizam - suština se iskazuje u postizanju sreće ili koristi i po cjenu
patnje i bola drugog. b) Zlobna
radnja - kojom se nanosti zlo ili patnja drugom. c) Samilost - kojom se želi svakom čovjeku dobro. Prve dvije radnje su bez moralne
vrijednosti, a treća predstavlja pravnu ili istinsku vrijednost.
25. Kakvo značenje ima
samilost? Znači
neoborivu činjenicu ljudske svijesti, samo čovjek sa moralnosm sviješću
posjeduje samilost. Njome se ujedinjuje čovjek s drugim čovjekom. Šopenhauer
daje značajno mjesto i plemenitost.
26. Predstavnici nauke o
dobru? Sokrat,
Aristotel i Platon.
27. Parametri moralno
razvijene ličnosti? Stid,
kajanje, odgovornost, čast, savjest, svijest.
28.
Kantovo učenje? a) Kritički racionalizam, b)
subjektivizam, c) formalizam i rigorizam, d) apriorizam i apsolutizam, e)
dentologizam, f) autonomnost i imperativnosti kao posebna odlika spominje se
„trebanje“ kojim on zeli posebno naglasiti da ljudi treba da se pridrzavaju
moralnog zakona odnosno kategorickog imperativa.Polaziste njegovog ucenja je
sloboda.On daje tri znacenja slobode: 1.
Sloboda kao inteligibilna 2. Sloboda kao slučajnost 3. Sloboda kao autonomija
29.
Sloboda po Spinozi? Spinoza slobodu shvata kao
spoznatu nužnost, radi se na insistiranju međusobnog prožimanja slobode i
nužnosti. Ovo prožimanje se postiže pomoću razuma koji stoji između čovjekove
slobode i univerzalne nužnosti.
30.
Egoizam? To je sebičnost. Hobs, Holbah,
Helvecijus, Šopenhauer.
31. Šta je objektivni
idealizam? Označava
Platon-ovo etičko učenje, jer polazi od ideje koja znači objektivnu suštinu po
čemu se razlikuje od prethodnih stajališta, a na formiranje njegovog stajališta
uticali su Pitagora, Parmenid, Heraklit i Sokrat.Za njega ideja je objektivna.
32. Predstavnici etike
minimuma? Kiničari
čiji je osnivač Antisten. Ali za njega ej posebno bitna maksima:“Bolje je sto
manje trebati jer samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu“.On ovom
maksimom zeli reci da covjek moze imati materijalno bogatstvo a da ne bude
bogat u dusi,tako da e moze biti ni sretan.To se naziva etikom minimuma.
33.
Bitna svojstva Aristotelove Etike? a) Racionalizam
- čovjek je razumno biće; b) Realizam
- čovjek svoje razloge svog mišljenja i djelovanja nalazi u ovozemaljskom
životu c) Imanentizam -
čovjek razvija svoju bitnu imanentnu formu.
34. Pravda zastare mislioce?
Ideje
o pravdi prisutne su još u predsokratovskom mišljenju kod Heraklitu koji ističe
da su sa stajališta Boga sve stvari lijepe, dobre i pravedne, ali su ljudi
stvorili uvjete da neka od njih budu pravedne, a ako ne, odnosno dobro ili
loše.
Stari
mislioci o emocijama –
oni potpuno odbacuju značaj emocija u objašnjavanju i razumjevanju moralnosti.
35. Slabost Sofističkog
učenja? Kritičari
tog učenja su smatrali da se sofisti slobodno služe lažnim dokazima, tj. da bi
neku istinu refutirali. Sofisti su nastojali da je učine sumljivom. Zbog toga
su omrženi, kako kod onih koji su isticali ulogu zdravog ljudskog razuma, tako
i moralista. Osnovni kriticari
sofistickog ucenja su : PLATON - koji
ih kritikuje iz dva razloga i to prvo njihov pokusaj ujedninjavanja supritnosti
(lazna dijalektika),a drugo njihovu recenicu :“Sve je istinito nista niej
lazno“ cime su po njegovom misljenju ponistili znacenje istinitosti ARISTOTEL - ih kritikuje jer su se
smatrali govornicima. HEGEL - on ih
smatra pupoljkom moralnosti ,ali posto je on protiv moralnosti kao moralnosti
on ih kritikuje.
36.
Predstavnici praktično-normativne etike? Šopenhauer, Niče i Dirkem.
37. Koncepti o moralnom
suđenju? a) Kognitivni antiimperalizam – Kiničari, Stoičari,
Spinoza, Kant i Fihte; b) Antikognitivni empirizam – Hjum, Lok,
Saftzberi, Pali, Raseli, Šeler i Hartman.
39. Intruističko dobro je? Sredstvo na osnovu kojeg se
postiže dobro. (Roger Moor)
40. Šta je eutimija? Ili ataraksija i nepokolebljivost moralno valjanog čovjeka
predstavlja oznaku trajnog društvenog mira i vedrine, ili oznaku
indiferentnosti ili ravnodušnosti prema vanjskom svijetu i ugodnom i neugodnom
doživljaju u svakodnevnom životu.
41. Ko je pripremio stoičko
učenje? Zenon.
42. Sloboda po stoičarima? Može se na dva načina
posmatrati: a) Gnoseološko
stajalište - sloboda znači spoznaju nužnosti koja je vječna. b) Etičko ili moralno -
odnosni se na unutrašnju slobodu ili društveni mir.
43. Kardinalne vrline?Hrabrost, mudrost,
pravednost i umjerenost.
44.
Ko kritikuje Kanta? Hegel,
Šopenhauer, Šeler, Hartman i Niče.
45. Moralna svijest? Predstavlja diferenciranje dobra i zla. Ona
čini vrhovni kriterij ili pravilo moralnog prosuđivanja i djelovanja. Može je
posjedovati samo moralno razvijena ličnost. (po Šeleru persona).
46. Psihološko zasnivanje
moralnosti? Predstavlja
najizrazitiju formu takvog zasnivanja moralnosti. Neki ga smatraju ispravnim
pozivajući se na tvrdnju da se psihološko zasnivanje nalazi u neposrednoj
povezanosti sa senzualizmom, enterizmom, fragnatizmom, instrumentalizmom i
drugim etičkim oblicima. Prisutno je kod Hjuma, Melbransa, Fihte-a i
Šopenhauer-a.
47. Predstavnici materije
htijenja? Šeler i Hartman.
48. Predstavnici simpatije? Hjum, Smit i Šeler.
49. Četiri faze po Platonu?
Prva faza:“MLADI PLATON“ je faza u kojoj imamo
Platona pod uticajem Sokrata odnosno njegovog identificiranja morala i znanaj,
tj. njegovog stava da bez znanja nema ni morala.A čine je spisi :Triton, Lahet,
Protagora, Lisid i prva knjiga Države.
Druga faza: „PRELAZNO RAZDOBLJE “
to je razdoblje u kome on kritikuje sfisticko ucenje i njihov gnoseoloski
skepticizam, gnoseoloski nihilizam i skepticizam.A čine je spisi: Gorgija,
Menon i Kratil.
Treća faza: „ZRELI PLATON“ to je razdoblje u kojem on
odbacuej sva prethodna ucenja i stavra svoje eticko ucenje.A cine ga spisi:
Gozba, Fedon, Država.
Četvrta faza: „KASNI PLATON“.
A cine ga spisi: Parmenid, Sofist, Državnik.
50.
Sloboda po Fihteu? Je
samopotvrđivanje i samostvaralačka djelatnost. Ona je apsolutni početak i
krajnja svrha cijelog našeg života i djelovanja.
51. Podjela ktitičkih
teorija prema vrhovnom načelu moralnosti? a) Teološka
ili sadržajna etika - hedonizam, eudaimonizam i utilitarizam. b) Deontološka etila ili etika dušnosti - Kant i Fihte. c) Emocionalna etika - Maks Šeler. d) Etika istorijske i
planetarne odgovornisti
52. Bitna odlika stoičkog
učenja? Adijafora, tj. apatija ili
ataraksija, moralna nepokolebljivost ili moralna indiferentnost su bitne odlike
stoičkog učenja (mudraca).
53. Razlika između Bentama i
Mila? Ogleda se u tome što Bentam
insistira samo na kvantitativnim aspektima zadovoljstva i sreće. Dok Mil
insistira na jedinstvu kvantitativnih i kvalitativnih aspekta.
54. Pravda po Rawlsu? U demokratskim društvima je prva vrijednost,
isto kao što je istina u raznim sistemima mišljenja. Polazi od dva principa:
a) Svaki čovjek koji učestvuje u nekoj instituciji ima veze sa njenim
funkcioniranjem i ima jednako pravo na najširu slobodu spojivom sa slobodom
jednakom za sve. b) Sve društvene vrijednosti, sloboda i
mogućnosti, prihodi i bogatstvo, kao i društvene osnove samopoštovanja treba da
budu raspoređene jednako; osim ako je nejednaka raspodjela bilo koje ili svih
ovih vrijednosti, svakome od koristi.
55. Koncepti slobode? Kauzalni deteminizam, indeterminizam i
specifični determinizam i teološki determinizam.
56.
Aristotel insistira na trijadnoj strukturi ljudskog znanja? a) Teorijska zona b) Praktična
zona (zona znanja, ljudskih aktivnosti) c) Poetička zona (umjetnost)
57. Platonu uvodi diadnu
strukturu ljudskog znanja? a) Teorijska zona b) Praktična
zona
58. Bitna osobina
Aristotelovog učenja? Sastoji se u tome da etika
nema za cilj teorijsku spoznaju, nego praktični način djelovanja.
59. Prema zadatku etička
učenja dijelimo na tri primarne grupe? a) Zadatak etike je
analiziranje pojmova i sudova moralnog; b) Zadatak etike je
objašnjavanje smisla čovjekovog života i njegovog ponašanja i djelovanja; c) Zadatak
etike je istraživanje morala kakav on jeste i kako se tokom ljudske istorije
formirao i razvijao.
60. Sa istorijskog aspekta
možemo govoriti i postojanju raznih formi morala? a) Moral
u starom i srednjem vijeku b) Moral u novovjekovlju c) Moral u savremenom
društvu
61.
Klasifikacija etičkih mišljenja s obzirom na pitanje stvaranja normi čovjekovog
ponašanja (autonomija moralnosti)? a) Ateistička - učenja koja polaze od
tvrdnje da je moral neovisan od religije (Herbes, Marks). b) Teistička
- učenja po kojim moral proizilazi iz religije (Hjum, Lok). c) Kompromisna
između ljudskog uma i Boga - karaktriše ih nastojanje da pomiri
mišljenja koja poralnosti daju potpunu autonomiju u odnosu na religiju sa
stajališta po kojima moral izvire iz religije. Njihovi predstavnici insistiraju
na vezi između religije i morala.
62. Dvije sintagme prava po Aristotelu? a) Prirodno pravo - ono je simbol
ljudskog postojanja, jer je ono samo prisutno kod čovjeka. Ono je tema svih
etičkih učenja od sokrata pa sve do njemačkog klasičnog idealizma. To je
pimarno etičko pitanje. b)
Pozitivno pravo – je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To
je pronudno pravo, zaštićeno je ustavom. Ono se veže za pozitivnu slobodu, a
ona se veže za sve ljude i ostvaruje se u modernom tipu države. Samo moderna
država na temelju ustava uspostavlja slobodu.
63. Pravednost po Platonu? Je na snazi samo ukoliko postoji
jaka i stabilna cijelina – država. Prema njemu nema pravednosti ukoliko nema
stabiliteta cijeline.
64. Pravičnost prema Ničeu? Je samo produžetak za
nagonskom osvetom.
65. Podjela dužnosti sa
stajališta njihove objektivne nužnosti? a)
Moralne ili etičke - ne odnose se na ono što se dešava, nego na ono što treba da se
dešava, ovdje se radi o čistim dužnostima bez primjene empirijskog (Kant,
Fihte); b) Heteronomne ili empirijske - odnose se na ono što se
dešava, ovdje se radi o dužnostima iz svakodnevnog empirijskog muzeja
(predstavnici antičke empirijske etike).
66.
Pozitivne dužnosti su? One dužnosti koje
predstavljaju osnovu na kojoj se temelje objektivni oblici socijalnog života
(pravo, običaj, brak, društvo i država). Na pozitivnom značenju dužnosti
insistira Hegel.
67. Pozitivne i negativne
norme su? Pozitivne
norme se odnose na norme faktičkog i utemeljuje ih država. Negativne norme se
tiču onog što se opire faktičnom i što treba da bude, a utemeljuje ih
pojedinac.
68. Dvije osnovne grupacije
koje insistiraju na normativnosti?
a)
Pravna normativnost - ova varijanta teorije, odnos prava i morala, posmata kroz prizmu
pravne norme kojim se zahtjeva, zabranjuje ili dozvoljava određeno ponašanje
čovjeka;
b) Moralna normativnost - ova varijanta teorije, postulira
moralnu normu kojom se propisuje i zahtjeva da se čovjek ponaša prema
zahtjevima moralnog zakona.
69. Pravne i moralne norme
su? Pravne norme iskazuju postojeće stanje
prema kojem pojedinac mora usklađivati svoje ponašanje i djelovanje. Moralne
norme ukazuju na ono što treba biti. Moral ima unutrašnji karakter,
a pravo se karakteriše spoljašnjim karakterom.
70. Predmet prava je? Je zajednički život
pojedinca i njihovo međusobno odnošenje, koji zauzima značajno mjestou teoriji planetarne
i istorijske odgovornosti i ekoetičkom učenju.
71. Običaj je? Običaj, kao i moral, temelji
se na nepisanim normama, koje nisu sasvim ušle u pravne propise jednog društva,
ali ih se ljudi pridržavaju do kraja života. Svako društvo se karakteriše običajima
u koje je neminovno upleteno, i bez njih čovjkov život je nezamisliv. Običajne
norme se bitno razlikuju od pravnih normi, jer su za razliku od pravnih
precizno utvrđene, bez preciznog definiranja.
72.
Emocije? Emocije
zajedno sa moralnom sviješću-savješću i voljom čine subjektivne pretpostavke
moralnosti, sa kojima doprinose i rasvjetljavaju suštine moralnog.
73.
Slobodna volja ili sloboda volje se može misliti u dvostrukom smislu?
a)
Egzistencijalnom -
Sartrovo mišljenje o slobodnoj volji.
b) Etičkom - Kantova autonomna
etika (učenje o moralnoj slobodi), a temelji se na sledećem: nema moralnosti
tamo gdje ne postoje mogućnosti za slobodno djelovanje.
74. Razlika između samovolje
i slobodne volje? Je u tome što samovolja znači slobodu subjekta
radnje da može činiti šta hoće, koja ne podrazumjeva moralnu odgovornost. Njom
se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, te kao takva nije sloboda volje u etičkom
smislu, nego predstavlja njenu negaciju.
75. Dva tipa slobode? Prvi tip slobode odnosi se na
situaciju kada čovjek sebe učini slobodnim za slobodu. Drugi tip slobode
je slučaj kada čovjek može učiniti sebe neslobodnim za slobodu.
76. Četiri su osnovne grupe
koncepata slobodne volje? a) Teleološki deteminizam –
temelji se na spoznaju b) Kauzalni determinizam c) Slojeviti (specifični) determinizam
d) Indeterminizam – temelji se na doživljaju
77. Moralno suđenje je? Je pojam za diferenciranje moralnog dobra od
moralnog zla.
78.
Tri konstitutivna elementa moralnog dobra su? Osjećanje časti, odgovornost
i ljepote.
79. Zlo je? Takva smišljena radnja kojom se nastoji
pogaziti ljudsko dostojanstvo, uništiti biološka i duhovna supstanca čovjeka
ili naroda. Treba ga razlikovati od nesvjesnog čina ili nesvjesne radnje.
80. Razne teorije o vrlinama
mogu se svrstati u dvije grupe? a) Mišljenja po kojima su
vrline urođene i neiskorjenjene (Šopenhauer). b) Učenja Helenskih
mislilaca (Sokrat, Platon i Aristotel).
81. Podjela vrlina po
Aristotelu? a) Intelektualne
(dijanoetičke) -
odnose se na istinu, čisto saznanje i kao takve stiču se upornim učenjem. b)
Moralne (etičke) - odnose se na djeljenje, osjećanje i htjenje.
82. Prema Šopenhaueru
postoje dvije kardinalne vrline? a) Pravičnosti b) Čovjekoljublje
83. Varijante eudaimonističke
etike po Aristotelu? a)
Hedonizam b) Perfekcionizam c) Utilitarizam d) Altruizam e) Egoizam
84.
Morlana vrijednost podrazumjeva? Sposobnost djelovanja s pravilnim rasuđivanjem
o osnome što je za čovjeka dobro ili zlog. Moralne vrijednosti se razumjevaju i
objašnjavaju na temelju djelovanja moralno razvijene ličnosti. Izvor
moralnih vrijednosti je u moralnom habitusu, osnosno u držanju ili ponašanju i
djelovanju moralno razvijene ličnosti.
85. Dvije varijante
karaktera vrijednosti?
a) Dihotomni karakter - radost/žalost, prijatno/neprijatno, lijepo/ružno, korisno/štetno.
b) Pozitivni karakter - predstavljaju dobra bez obzira na njihove heterogene sadržaje, npr. materijalne, tjelesne, estetske, etičke.
a) Dihotomni karakter - radost/žalost, prijatno/neprijatno, lijepo/ružno, korisno/štetno.
b) Pozitivni karakter - predstavljaju dobra bez obzira na njihove heterogene sadržaje, npr. materijalne, tjelesne, estetske, etičke.
86. Kant je u svojim
kriterijima izložio tri vrste vrijednosti? a) Vrijednost istinskog b) Vrijednost dobrog c)
Vrijednost lijepog
87. Hartman insistira na
sljedećim vrijednostima? a) Moralnim b) Estetičkim b) Saznajnim
88. Epikur vrši podjelu
požuda prema onome koja je od njih korisnija? a) Požude koje su prirodne i
potrebne b) Požude koje su potrebne ali nisu prirodne c) Požude koje nisu
potrebne ni prirodne
89. Epikurova etika? Epikur igrađuje etičku
teoriju koja usavršava kirenaičko učenje, i ono je empirijskog karaktera.
Njegovo učenje obraća se individui, što se označava individualističkom etikom.
90. Bitne osobine Spinozinog
učenja? a)
Apsolutni racionalizam b) Individualizam c) Utilitarizam
91. Razlika između
Dekartovog i Spinozinog učenja? Dekart nastoji da nauči ljude kako da misle, a
Spinoza želi da nauči ljude kako da žive.
Dekart uspostavlja rascjep između razuma i volje, čemu se spinoza opire. Kod Dekarta nema etičkog ideala, a
spinozino učenje se zapravo na njemu temelji.
92. Pozitivni zakoni u
trostrukom smislu po Hobsu? a) Božanski zakon b) Građanski zakon c) Zakon javnog mjenja
93. Središnji pojmovi
Hobsove teorije? a) Prirodno pravo ili
prirodno stanje b) Prirodni zakon ili moralni zakon c) Građanski zakon ili
pozitivni zakon
94. Hobs moralni zakon
izvodi? Iz
prirodnog prava za samoodržavanje. Hobs vrline koje su preovladavale u antičkom
periodu reducira na plemenitost i pravednost.
95. Dvije vrste hedonizma?
a) Etički hedonizam - njegova maksima je ništa nije dobro osim želje za užitkom;
b) Psihološki hedonizam - njegova maksima je ljudsko ponašanje i djelovanje se pokreće samo uživanjem. POLITIČKI (Hobs)- NEPOLITIČKI (Epikur 2 i stoičari)
a) Etički hedonizam - njegova maksima je ništa nije dobro osim želje za užitkom;
b) Psihološki hedonizam - njegova maksima je ljudsko ponašanje i djelovanje se pokreće samo uživanjem. POLITIČKI (Hobs)- NEPOLITIČKI (Epikur 2 i stoičari)
96. Kant razlikuje dvije
vrste dužnosti?
a) Kategoričke - odnose se na čovjeka kao čistog moralnog bića i njegovog inteligibilnog, one su apsolutne, ničim nisu uvjetovane i moraju se poštivati, one se apliciraju bez obzira na posljedice koje bi mogle proizaći iz njegovog poštivanja.
b) Hipotetičke - odnose se na empirijskog čovjeka i njemu pripadnog ili osjetilnog svijeta, zahvaljujući njima čovjek izvršava ili izbjegava neku radnju, one govore šta moramo i šta ne smijemo učiniti da bi smo postigli ili izbjegli neki cilj.
a) Kategoričke - odnose se na čovjeka kao čistog moralnog bića i njegovog inteligibilnog, one su apsolutne, ničim nisu uvjetovane i moraju se poštivati, one se apliciraju bez obzira na posljedice koje bi mogle proizaći iz njegovog poštivanja.
b) Hipotetičke - odnose se na empirijskog čovjeka i njemu pripadnog ili osjetilnog svijeta, zahvaljujući njima čovjek izvršava ili izbjegava neku radnju, one govore šta moramo i šta ne smijemo učiniti da bi smo postigli ili izbjegli neki cilj.
97. Razlika imeđu pravne i
moralne dužnosti?
a) Pravne dužnosti - temelje se na spoljašnom zakonodavstvu i one su uske.
b) Moralne dužnosti - baziraju se na subjektivno postavljenim ciljevima i one su široke.
a) Pravne dužnosti - temelje se na spoljašnom zakonodavstvu i one su uske.
b) Moralne dužnosti - baziraju se na subjektivno postavljenim ciljevima i one su široke.
98. Pojam slobode u
trostrukom smislu po Kantu je? a) Sloboda kao autonomija b) Sloboda kao
inteligibilna suština c) Sloboda kao slučaj
99. Dva imperativa po Kantu?
a)
Kategorički imperativ b) Hipotetički imperativ
100. Kategorički imperativ? Je princip ponašanja koji se
primjenjuje na osobe kao slobodna i racionalna bića. To je objektivni princip
kojeg čovjek kao umno biće stalno praktički primjenjuje. Kantovo učenje polazi
od zamišljenog čovjeka, umnog bića koji djeluje po načelu nužno objektivnog i
apsolutno moralnog zakona koji nosi u sebi. Takav čovjek posjeduje čistu
moralnu svijest, odnosno svijest očišćenu od svih naslaga osjetilog svijet.
Bitna obilježija Kantovog imperativa su: nužnost, bezuvjetnost, apriornost,
apsolutnost ili univerzalnost ili opća zakonodavnost. Kategoricki impertaiv glasi:
„Djeluj tako da maksime tvog djelovanja budu opcim zakonom za sva ostala
moralna bića“.
101. Hipotetički imperativ? Oni ne zapovjedaju već
predstavljaju nužnost mogućeg djelovanja kao sredstva pomoću kojeg se dolazi do
nečeg drugog. Što se hoće htjeti ili što je moguće htjeti. Hipotetiči imperativ
(imperativi spretnosti, imperativ mudrosti ili pameti) znače imperative koji
predsavljaju praktičnu nužnost jedne moguće radnje kao sredstva za postizanje
nečeg drugog što se želi.
102. Nagoni po Fihteu?a) Prirodni nagon b) Čisti nagon
103. Bitna odlika Fihteovog
učenja? Je
stavljanje znaka identiteta između moralno svijesti, samosvijesti i svijesti.
104. Šeler smatra da dužnosti pripada
dvostruka prinuda? a) Prinuda nad sklonostima b) Prinuda nad samom
individualnom voljom
105.
Četiri vrste vrijednosnih modaliteta po Šeleru? a) Vrijednosni niz
zadovoljstva i bol b) Vitalne vrijednosti c) Duhovne vrijednosti d) Vrijednosti
svetog i nesvetog
106. Dvostruko značenje
pojma autonomije po Šeleru? a) Autonomija ličnog uvida u vrijednosti dobra i zla b) Autonomija
ličnog htijenja onog što je dato kao dobro ili zlo
107. Aristotelov pojam sreće
involvira? a)
Zdravlje b) Bogatstvo c) Slava i čast d) Uspjeh e) Dobro razmišljanje
108. Po Islamskim misliocima
duša posjeduje tri sposobnosti? a) Racionalnu b) Voljnu
U skladu s tim posjeduje tri vrline: a) Mudrost b) Hrabrost c) Umjerenost
U skladu s tim posjeduje tri vrline: a) Mudrost b) Hrabrost c) Umjerenost