Seminarski rad: MUP - zaštita i baze podataka

Sadržaj

Uvod

MUP KS

Zaštita podataka

Serveri i server sobe u tehničkom odjelu MUP-a KS

FireWall (vatrozid)

10 najboljih besplatnih Firewall programa

Vrste aplikacija

PKI kartica

IDDEEA

Uvod

Kroz ovaj seminarski rad obradit ćemo temu MUP (Ministarstvo unutrašnjih poslova) Kantona Sarajevo sa aspekta kompjuterskih aplikacija koje se koriste u ovoj službi za provedbu zakona i zaštite podataka i sistema.

U sklopu razumijevanja ove tematike obišli smo glavni tehnički centar MUP-a KS koji se nalazi na br.16. La Benevolencije u Sarajevu, opština Centar. Veliku podršku, susretljivost i profesionalnost, kao i stručnost u pomaganju i prezentaciji na koji način radi tehnički dio Policijskih uprava u kantonu Sarajevo izložio nam je magistar Šetić Kerim, koji je šef tehničkog sektora MUPa KS.

Ovaj seminarski rad predstavlja istraživački rad, jer smo gotovo sve informacije i podatke stekli „na terenu“ ili putem interneta uz koordinaciju gospodina Šetića i njegovog sektora.

MUP KS

Policija je služba javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog reda i poretka. Također pojam označava i zgradu u kojoj se nalazi ta uprava. Policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih ustavom zaštićenih vrijednosti. Policiju bismo mogli definisati kao složen, specifičan i dinamičan izvršni organ vlade koji je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, zadužen za održavanje unutrašnje sigurnosti u društvu, koristeći se legitimnom upotrebom sredstava prinude, pridržavajući se strogo etičko-profesionalnih principa u vršenju svojih dužnosti. (R. Masleša)

Policijski poslovi u prvom redu su:

• zaštita života, prava, slobode,sigurnosti i nepovredivosti osobe,
• zaštita javnog reda i mira te imovine
• sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje, i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima
• traganje za počiniteljima kaznenih djela za koje se progoni po sluzbenoj duznosti, i prekrsaja te njihovo dovodenje nadleznim tijelima
• traganje za imovinskom koristi stecenoj kaznenim djelom
• protueksplozijska zastita
• poslovi zastite zracnog prometa propisane posebnim zakonom
• poslovi na moru i unutarnjim plovnim putevima iz nadleznosti policije
• nadzor i upravljanje cestovnim prometom,
• poslovi sa strancima
• nadzor državne granice,
• postupanje s uhicenikom i pritvorenikom
• osiguranje i zastita osoba, objekata i prostora
• drugi poslovi određeni zakonom.

Policija je jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu. Kao elementarni oblik društvene kontrole, ona je starija i od same države i prava. To proizilazi iz činjenice da je istorijski razvoj društva oduvijek iskazivao potrebu za nekim vidom zaštitnog organiziranja, jer je to preduvijet njegovog opstanka.

Zaštita podataka

U današnjem "umreženom" svijetu, pitanje sigurnosti je ključno, naročito kada se u obzir uzme da svaka organizacija u svakom trenutku može biti potencijalna žrtva propusta ili meta napada. Ranjivost sistema može prouzročiti finansijske gubitke, naškoditi reputaciji firme ili agencije, umanjiti produktivnost i prihode, a sanacija je često vrlo skupa i dugotrajna.

Zaštita podataka je skup različitih tehnoloških metoda kojima se digitalni podaci štite tokom procesa digitalnog prenosa podataka ili digitalne komunikacije. Njihovom primenom se osigurava privatnost kako ličnih, tako i javnih podataka.

Zaštita podataka - proces kojim se osigurava podatke od oštećenja pri prijenosu i kontrolira pristup podatcima u računaru. Na taj način zaštita podataka osigurava privatnost. Koristi se za zaštitu, kako privatnih, tako i javnih podataka. Zaštita podataka se koristi pri prijenosu podataka osjetljivog sadržaja (vladinih dokumenata, bankovnih podataka, dokumenata državnih služba, podataka velikih poduzeća...). Kako bi podatci na svoje odredište stigli netaknuti i u istom obliku u kojem su poslani, podatke zaštićujemo od oštećenja u prijenosu i neovlaštenih upada ili preusmjeravanja tijekom prijenosa. Također je potrebno zaštiti i podatke koji su spremljeni u našem računalu – od neovlaštenih upada sa istog ili drugih računala i od napada virusa.

Zaštita podataka je neophodna tokom digitalnog prenosa podataka osjetljivog sadržaja, kao što su vladina dokumenta, bankovni podaci, dokumenta državnih službi, podaci velikih preduzeća, i sl. Da bi digitalni podaci stigli netaknuti na svoje odredište, tokom prenosa oni moraju biti konstantno zaštićeni od neovlašćenog otkrivanja i pristupa, preusmeravanja i prekida, inspekcije i modifikacije, snimanja i uništenja.

Podaci koji se nalaze na ličnim računarima svih korisnika takođe zahtjevaju zaštitu od neovlaštenih upada sa istog ili drugih računara, kao i od napada virusa.

Serveri i server sobe u tehničkom odjelu MUP-a KS

Server sobe namjenske su prostorije za poslovne IT poslužitelje, za čiji pogon je potrebno puno energije te se u njima generira puno toplinske energije. Hlađenje server soba mora se pažljivo organizirati kako bi se optimizirao rad opreme i kako bi se pod kontrolu stavio utjecaj na okoliš ovih postrojenja koja troše energiju. Smanjivanje potrošnje energije u server sobama snažno se oslanja na visokoučinkovite sustave za hlađenje poslužitelja, osobito na one koji koriste „besplatno hlađenje“.

Besplatno hlađenje koristi hladni vanjski zrak kao pomoć u hlađenju vode klimatizacijskih sustava server soba. Kada temperatura okoline padne ispod zadane vrijednosti, sva ili samo dio hladne vode zaobilazi postojeći rashladnik vode i teče kroz sustav za besplatno hlađenje, koristeći na taj način manje energije.

Server sobe neprestano rade tijekom cijele godine i u slučaju njihova kvara potrebno je vrlo kratko vrijeme vraćanja u ponovni pogon. Potrebno je imati činkovit sistem za hlađenje server soba koji svoju punu snagu i rashladni učinak postižu u vrlo kratkom vremenu, održavajući na taj način visoke radne standarde čime se izbjegavaju kvarovi sustava.

           

FireWall (vatrozid)

Vatrozid (sigurnosna stijena - engl. firewall) je mrežni uređaj čija je namjena filtriranje mrežnog prometa tako da se stvori sigurnosna zona. Program koji želi pristupiti Internetu treba imati dopuštenje od vatrozida. Obično se kombiniraju usmjernici i sigurnosne stijene, kao jedan uređaj, ili se kaskadiraju, npr. unutarnja (osigurana) mreža - sigurnosna stijena - usmjernik - vanjski svijet.

Vatrozid može biti programska i sklopovska, sa širokom dostupnošću Interneta 24 sata dnevno postale su popularne osobne sigurnosne stijene koji štite jedno računalo od upada zlonamjernih osoba, dok je posebno računalo koje radi samo kao sigurnosna stijena/usmjernik uglavnom rješenje koje se primjenjuje kad se štiti više od jednog računala. Sklopovska sigurnosna stijena je također računalo, ali obično bez tvrdog diska, grafičke kartice, sastoji se obično od procesora, memorije i EPROMaa (sabirnice, mrežni/paralelni portovi se podrazumijevaju).

Firewall zaštita davatelja internet usluga u najboljem slučaju Vas može zaštititi od nepoželjnog dolaznog prometa, ali Vas ne može štititi od trojana i spyware aplikacija koji nakon surfanja po sumljivim stranicama i njihove instalacije otvaraju portove na Vašem računalu za vanjski pristup te omogućavaju stranim osobama uvid u Vaše privatne podatke. Ukoliko je otvoreni port među standardnim portovima (npr. 21, 80 itd.) tada vas ni firewall davatelja usluga neće zaštititi od neautoriziranog pristupa vašem računalu.

Sve to i više može blokirati firewall program osiguravajući optimalnu sigurnost Vašeg računala i Vaših podataka.

Danas ih klasificiramo u 4 grupe, obzirom na kojoj razini modela OSI "djeluju".

   - filtriranje paketa

   - sigurnosne stijene na transportnom sloju

   - sigurnosne stijene na aplikacijskom sloju (proxies)

   - sigurnosne stijene s višeslojnim ispitivanjem paketa

Kako bi povećali razinu sigurnosti tokom korištenja Interneta, MUP KS posjeduje firewall zaštitu prema čijim je željama i potrebama određen stepen zaštite koji im odgovara. Ovim aktiviranjem se odredilo koja vrsta internet prometa je dozvoljena a koja nije.

U ovoj domeni firewall programa dva su bitna područja djelovanja:

- blokiranje nepoželjnog dolaznog prometa

- onemogućavanje neautoriziranih aplikacija da pristupaju Internetu

10 najboljih besplatnih Firewall programa

1. Microsoft Windows Firewall - Ovaj Firewall je dosta dobar izbor budući da je u novijim verzijama već ponuđen kao dio sustava Windows XP, Vista, i Windows 7. Problem je što on štiti vaše računalo od vanjskih prijetnji, no, ne sprječava neovlašteno slanje podataka iz sustava.

2. Zone Alarm Free Firewall - Zone Alarm Free Firewall  vam nudi vanjsku zaštitu od hakera i virusa, ali i sprječava neovlašteno slanje podataka iz sustava. Također nudi i zaštitu od krađe identiteta.

3. Comodo Firewall+Anti-virus - Ovaj program također kombinira firewall i zaštitu od virusa u jednom paketu.

4. PC Tools Firewall Plus - PC Tools Firewall Plus je kompatibilan sa Windows XP-om, Windows Vistom i Windows 7. Program je jednostavan za korištenje korisnicima koji se ne razumiju previše u računala, ali i onima koji su nešto veći stručnjaci.

5. Ashampoo Firewall Free - Program koji je kreiran kako bi bio jednostavan i učinkovit. Dobio je pet zvjezdica od Softpedie. Nudi ulazne i izlazne zaštite.

6. Agnitum Outpost Firewall Free

7. Sunbelt Kerio Personal Firewall

8. Sygate Personall Firewall

9. Online Armor Free

10. Filsecab Personal Firewall Professional Edition

Vrste aplikacija

Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo je zaduženo za slijeće vrste baza podataka:

-          Civilni registar

-          Lične karte i vozačke dozvole – obrada podataka

-          Putne isprave

-          Registracija vozila

-          Registar novčanih kazni

Svi podaci se sahranjuju u server bazama koje smo već izložili. Pripadnici policije su podijeljeni prema tri nivo sa aspekta pristupa podataka. Imamo administratore, koordinatore i referente. Administratori su glavni urednici cijelog sistema i oni dodjeljuju poslove i zadatke koordinatorima i referentima, te imaju uvid u njihov cjelokupni rad. 

Koordinatori prate i koodrinišu rad referenata te im šalju naređenja koje su administratori poslali i koji su došli sa većeg nivoa. Referenti su najniži dio ovog sistema. To su svi oni pripadnici policije koji imaju pristup ovom sistemu. Sa brojčanog aspekta, referenata ima najviše, te oni imaju i najveće zadatke.

Sva tri nivoa sistemu mogu pristupiti pomoću svog ID-a i šifre ili putem PKI (pametne) kartice.

PKI kartica

Kartica razvijena je prvenstveno za potrebe zaštite identiteta i sigurne autentikacije. Kombinacija tehnologije pametne kartice i infrastrukture javnog ključa ima znatniji stepen zaštite od samog sistema javnog ključa. AKD PKI card kartica je nositelj privatnih ključeva pohranjenih u čipu kartice. Nemogućnost vanjskog pristupa svim osjetljivim podacima i ključevima pohranjenim u čipu kartice pruža maksimalnu zaštitu pri korištenju kartice u intranet, extranet i internet aplikacijama, uključujući sigurnost pristupa, sigurnu autentikaciju i prijenos podataka elektroničkim putem enkripcijom podataka. PKI tehnologija omogućuje siguran pristup, komunikaciju i provođenje transakcija u otvorenim ili internim mrežnim sustavima – korištenjem digitalnih certifikata  za identifikaciju korisnika te ključeva ili algoritama za enkripciju prenošenih informacija. Sigurnost cijelog sustava oslanja se na zaštićenosti privatnih ključeva pohranjenih na kartici. Korištenje korisničkih ključeva sa kartice omogućeno je isključivo uz unos korisničkog PIN-a.  

AKD PKI card

Koja koristi PKI tehnologiju, omogućuje najviši stupanj zaštite potreban tijelima javne uprave i velikim korporacijama koje koriste servise s online network pristupom, mrežne operatore i financijske institucije i omogućuje korištenje svih vrsta sigurnih transakcija korištenjem para digitalnih ključeva (enkripcija i dekripcija podataka, odnosno digitalno potpisivanje, identifikacija i autentikacija korištenjem privatnih ključeva). AKD PKI applet koji definira i omogućuje kriptografsku funkcionalnost AKD PKIcard kartice, rezultat je razvoja i znanja AKD-a. AKD PKI applet nositelj je korisničkih certifikata i ključeva koji mogu biti različitih PKI infrastruktura, odnosno nije vezan niti limitiran na isključivo određeni tip certifikata ili PKI sustava. AKD PKI card se može primjenjivati u različitim sustavima, za funkcionalnosti definirane dodatnim apletima koji mogu biti smješteni u eprom čipa na kartici.

Pametne kartice(CHIP)

Kada se govori o smart (pametnim) karticama obično se misli na čip kartice koje u sebi imaju mikroprocesor te mogu memorirati podatke, ali i obavljati različite obrade podataka kao što su autentikacija, kriptiranje podataka, generiranje dinamičke lozinke, elektronički potpis i slično.

Smart kartice našle su primjenu u bankovnom sektoru kao platne kartice banaka i kartičnih kuća (EMV platne kartice) te kao identifikacijske i autentikacijske kartice (PKI – Public Key Infrastructure) za prijavu na računare, mrežne resurse (VPN), poslovne aplikacije i servise, Internet bankarstvo, druge javne servise i sl.

IDDEEA

Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA) je osnovana Zakonom o Agenciji u junu 2008. godine („Službeni glasnik BiH" broj 56/08).

IDDEEA je nadležna za donošenje standarda iz oblasti identifikacionih dokumenata, administraciju i održavanje servera na kojima se nalaze podaci iz centralnih evidencija, hostovanje aplikacija putem kojih nadležni organi vode upravne postupke oko izdavanja ličnih dokumenata, održavanje mreže za prenos podataka između institucija sa svih nivoa vlasti i personalizaciju (štampanje) ličnih dokumenata.

Lične dokumente u skladu sa zakonskim propisima izdaju nadležna ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-ovi), u Rеpublici Srpskoj MUP Republike Srpske, u Federaciji kantonalni MUP-ovi, a u Brčkom Javni registar Brčko distrikta. Zahtjevi za izdavanje dokumenata podnose se u organizacionim jedinicama MUP-ova u mjestu prebivališta.

Agencija 

Shodno zakonu, Agencija ne izdaje lične dokumente i nema kontakt sa građanima.

Agencija  je tehnička podrška ovom procesu. Građani BiH se obraćaju nadležnim organima (MUP-ovima, Javnom registru Brčko distrikta, te diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu). Službenici ovih organa su odgovorni za upravni postupak i ti organi su odgovorni da pravilno upute građane.

Tehnička podrška za koju je Agencija nadležna odnosi se na administraciju i održavanje servera na kojima se nalaze podaci iz evidencija, hostovanje aplikacija putem kojih nadležni organi vode upravne postupke, administraciju i održavanje mreže za prenos podataka, te personalizaciju ličnih dokumenata.

Agencija je prevashodno  IT orijentisana.

Na registre koje vodi Agencija ukupno je povezano 23.425 korisnika na 743 lokacije na svim nivoima vlasti u BiH.

Nadležnosti Agencije

Agencija je isključivo nadležna za tehničko održavanje i elektronsko arhiviranje podataka i informacija koje se vode u evidencijama*, kao javnog dobra na nivou Bosne i Hercegovine.

Agencija nije vlasnik podataka pohranjenih u evidencijama*, nego je to izvorni organ.

Agencija je nadležna za digitalno potpisivanje u oblasti identifikacionih dokumenata, odnosno zadužena je za elektronske certifikate i elektronske potpise vezano za identifikaciona dokumenata, u skladu sa zakonom kojim se regulira elektronski potpis.

Agencija je nadležna za saradnju s međunarodnim institucijama zaduženim za oblast identifikacionih dokumenata.

Sjedište Agencije je u Banja Luci.

ETIKA - Seminarski rad (1): Pojam morala

Pojmove ethos (grč), zavičaj , odnosno ethikos (grč.), što u prevodu znači moralan, ćudoredan i moralis (lat.), što prevedeno znači običaj i ćudorednost, prvi uvode Heleni i Latini. Od tada pa sve do današnjih dana te pojmove susrećemo ne samo u teoriji, nego i u praktičnom životu. Neophodno je imati na umu da je tema morala danas više nego ikada zadržala svoju aktualnost i značajnost. Drugim riječima, moral je koliko tradicionalni toliko i savremeni etički i znanstveni problem. On ne može izgubiti svoju aktualnost i značajnost ma koliko dolazilo do promjena društva u njegovom socijalnom, političkom, ekonomskom i drugom smislu. ^10*

                  

Moral u svojoj biti predstavlja specifičnu formu ljudske prakse, tj. oblik djelatnog, praktičkog odnosa čovjeka prema drugim ljudima i samom sebi. Bez isticanja značaja specifične ljudske prakse, tj. praktičkog, djelatnog odnosa nema potpune predstave o suštini morala. Značaj takve prakse proizilazi otuda što njen objekt i subjekt predstavljaju jedno.

Moral je jedan od najvažnijih oblika čovjekovog djelatnog odnošenja prema svijetu, prema drugim ljudima i prema samom sebi. On se sastoji u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih htjenja i postupaka kao pozitivnih ili negativnih, pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju i zahtjevaju, a drugi se neodobravaju, kude, osuđuju i zabranjuju. Ukratko, moral je aktivno čovjekovo oblikovanje i ocjenjivanje sebe i drugih ljudi kao dobrih i zlih.

Moral je skup nepisanih normi kojima se određuje kako ljudi treba da se ponašaju jedni prema drugima i prema zajednici, a pomoću kojih se ocjenjuju vlastiti i tuđi postupci kao dobri ili loši.

Moralna norma nastala je veoma davno, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije čovek je, najprije, živio u malim grupama. Boraveći i živeci u grupi, prvobitni čovjek je neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi ljudi i ja bili sretni i kakvi treba da su drugi, da bih ja bio sretan i da bi moja sreća uopšte bila moguća? Na osnovu takvih razmišljanja formirana su pravila ljudskog ponašanja, nastala je filozofska disciplina - etika, koja izučava smisao i suštinu ljudskog bistvovanja, smisao kodifikacije normi ponašanja da bi ljudi, prije svega bili sretni. ^11*

Moral je objektivna društvena pojava koju konstituiše, prvo, skup pravila (normi, mjerila) koja regulišu ponašanje članova jedne društvene zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponašanja. Značajno je istaći da te norme, načela ili pravila ponašanja uvijek podrazumijevaju regulisanje međuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi između sebe kao i odnosa jedinke prema društvu.

Moral se manifestuje u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htjenja kao pozitivno ili negativno vrijednih. Moralni sud ili ocjena odnosi se na neki postupak, rasuđivanje, držanje, ponašanje ili karakter nekog čovjeka ili nas samih. Objekat moralne ocjene je uvijek samo čovjek.

Po Sigmundu Frojdu, norme koje društvo definiše, posebno one kojima se određena ponašanja zabranjuju, ličnost samo djelimično usvaja, pa tako ne mogu ni postati dio unutrašnje strukture ličnosti. Frojd tvrdi, imajući u vidu nagonsku, impulsivnu stranu ljudske prirode, da je potpuna harmonizacija moralne svijesti, kao oblika društvene cenzure, i svijesti pojedinca gotovo nedostižna.

Možemo da tvrdimo, uvažavajući značajna mišljenja u ovoj oblasti, da je porijeklo morala ljudsko, da se može naći u ljudskom društvu, u samom čovjeku. Jer, živeći u društvu, živeći sa drugim ljudima, stvarane su razne vrste normi koje su regulisale odnose tog zajedničkog življenja. Čovjek kao slobodno, (samo)svjesno, stvaralačko i odgovorno biće, stvara moral kao tvorevinu koja služi očuvanju njegovog ljudskog identiteta.

Pod pojmom "moral" najčešće se podrazumijeva sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja. Odnosno, moral je skup običaja, navika, normi ili pravila ponašanja kojima se ljudi rukovode u svojim postupcima.

Kao skup pravila ponašanja, moral se zasniva na normama o dobru i zlu, a manifestuje se u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka, u smislu koje je ponašanje dostojno čovjeka a koje nije, koje je vrijedno a koje se može označiti kao bezvrijedno, koje se odobrava a koje se osuđuje. U skladu sa moralnim normama, a u sklopu složene komunikacije koja se odvija u društvu, ljudi formiraju svoje ličnosti, karaktere i osobine, usmeravaju svoju motivaciju i djelovanje, vrednuju i sude i sebi i drugima.

ETIKA - Seminarski rad (1): Uloga morala u funkcioniranju države kod Platona

Klasni i politički sukobi sve više su se zaoštravali i postepeno pretvarali u prikriveni ili otvoreni građanski rat. I sve se to duboko usijecalo u svijest mladog Platona, koji je budno pratio događaje. Cijelog života nosio je u sebi uvjerenje koje je tada stekao i koje je kasnije izložio u Državi napisavši da „ako do vlasti dođu oni koji, u svojoj oskudici, žude za dobrima koja bi bila samo njihova, ubijeđeni da je upravo vlast ono mjesto na kojem se može najviše nagrabiti, . . . tada će doći do borbe za vlast, pa će ova borba — slično onome što se događa u ratu — upropastiti i njihova domaćinstva i cijelu državu" (521a).

Ako se malo bolje i dublje zamislimo, ove Platonove riječi nakon 24 stoljeća kod nas na Balkanu a, i u cijelom svijetu, dolaze na djelo. Dovoljno nam se usmjeriti u okviru granica Bosne i Hercegovina ili samo Kantona Sarajevo. Vidimo na mikro-području da Platonove riječi imaju smisla i da se jednostavno obistinjavaju. Veći dio ljudi koji su se upustili u političke vode i avanture, krenuli su bez igdje ičega. I vidi čuda, rekli bi, obogatiše se, nagrabiše, a narod i država, odnosno kanton propada. A sve po zakonu, kako god da okrenemo. Tome kraja nema, pa čak ni u Platonovoj Državi.

Zamisao Države, kao i cijela Platonova moralno-politička filozofija, često nam se prikazuje kao poetsko maštanje. Argumenti za ovakva gledišta traže se i nalaze kod samog Platona, koji je napisao i to da se „ljudski rod neće osloboditi nevolja sve dok ne uzmu vlast u svoje ruke pravi i valjani predstavnici filozofije, ili dok se upravljači država nekim božanskim promislom ne počnu baviti filozofijom".

U Državi Platon istupa istovremeno kao filozof i kao umjetnik, i tako modelira ideal Države prema iskustvima stečenim u najburnije vrijeme grčkog političkog života, kad je najoriginalnija i najznačajnija tekovina antičkog društva, polis, gradska država, preživljavala svoju krizu, da bi na njenim ruševinama izrastao prvo, Aleksandrov kosmopolis, a zatim jedan novi svijet koji je našao svoj izraz u rimskoj državi.

Već na prvim stranicama Države čitalac se suočava s diskusijom o pravičnosti. Pitanja o moralu razmatraju se s političkog gledišta, a politička pitanja s moralnog gledišta. Brani se shvatanje da je pravičnost glavna i najvažnija od svih vrlina i da je kao takva temelj cjelokupnog života, kako pojedinačno tako i društveno, tj. svih odnosa u državi i cjelokupne političke djelatnosti.  Tipično starohelensko shvatanje politike svodi se u stvari na ovo: budući da čovjek, kao pojedinac, iznad svega teži najvišem dobru, i državna zajednica teži tom istom, pa je prema tome najviše dobro najviši ideal života u državi. To je smisao antičke iluzije o neraskidivom jedinstvu politike i morala, koja je u ovom ili onom obliku potrajala sve do početka moderne epohe, kad je doživjela radikalnu kritiku u djelima Makijavelija.

Štaviše, može se reci da se u staroj Grčkoj, u doba najvećeg uspona gradske države, moralni život nije ni mogao zamisliti izvan države. Otuda se državi i prilazi kao moralnoj ustanovi, a pravičnost se prikazuje tako da kao moralna dispozicija sjedinjuje u sebi sve druge vrline. To je uzrok što se Platon upušta u široka razmatranja, ne samo moralno-političkih već i mnogih drugih filozofskih pitanja u vezi s problemom pravičnosti. Zato neki zaključuju da je Država „vjerovatno  najizgrađenija  monografija o pravičnosti.

Da bi pokazao kolika je prednost države koja se zasniva na pravičnosti u poređenju sa državom koja nije takva, Platon polazi izdaleka i izlaže sofistička gledišta o pravičnosti. Nasuprot njihovom stavu da su ljudi pravični samo zato što ne mogu činiti nepravdu, to jest da su pravični protiv svoje volje (359b), Platon iznosi argumente za svoje gledište da je pravičnost bolja od nepravičnosti, kako za ljude tako i za države. U daljem sudaru sa sofističkim gledištima on odbacuje sofističku teoriju društvenog ugovora i iznosi svoju teoriju o postanku države, koju zasniva na principu podijele rada. S jedne strane, on genijalno uočava zakon podijele rada, a, s druge, stvara teoriju o postanku države koja ima čisto potrošački karakter i koja se javlja kao negacija atinske demokratije. Za istoriju nauke o društvu i ocjenu Platonovog doprinosa u razvitku saznanja o društvu Platonovo shvatanje da je zakon podijele rada temelj podijele društva na klase ništa ne gubi zbog ograničenosti zaključka do kojeg je sam Platon došao trudeći se da postanak države objasni isključivo mnogostranošću ljudskih potreba i ograničenošću individualnih ljudskih mogućnosti. Istina, on svoje gledište o podijeli rada ne izlaže onako kako bi to možda učinio neki današnji sociolog, ali je to gledište svakako plod veoma konkretnih zapažanja i analiza koje se ne mogu osporiti.

Uzor idealnih društvenih odnosa Platon izgrađuje po analogiji sa ljudskim organizmom, jer u državi uvijek gleda uvećanog čovjeka, i polazeći od stava da ljudski  organizam vrši tri najvažnije funkcije, zaključuje da i država ima tri najvažnije funkcije koje treba da vrše tri staleža: upravljači (filozofi), čuvari (vojnici), radni ljudi (seljaci, radnici, zanatlije).

Ali šta je u stvari za Platona idealna država? U načelu, on mudro kaže da je „najbolja i najsložnija ona država u kojoj za vlašću najmanje teže oni koji su izabrani da vladaju, a ako država ima drukčije vladaoce, onda je u njoj obrnuto" (520d), a kad strukturu države podešava prema svom gledištu - da je podijela rada temelj podijele na klase, on tako oštro odvaja staleže jedan od drugog da se dobija prava slika kastinskog uređenja. On smatra da „takva razmjena i takva mnogostruka djelatnost moraju biti ubitačne po državu" i da je „međusobno zamjenjivanje funkcija tri vrste ljudskih bića najveća šteta za državu, pa bismo je, s najviše opravdanja, mogli nazvati zločinstvom", te zaključuje da je to „po prirodi stvari nepravičnost", pošto je nepravičnost „najveće zločinstvo prema sopstvenoj državi"  (434bc).

Platon je bio iskreno ubijeđen da se samo takvim uređenjem može obezbijediti sloboda da svaki građanin vrši one funkcije za koje je sposoban. I tu je on protivriječan kao i u mnogim drugim stvarima. Rodio se i podigao kao atinski građanin i naučio od svog djetinjstva da je slobodno učestvovanje u državnim poslovima ne samo pravo već i dužnost svakog slobodnog građanina. S druge strane, međutim, oštri klasni sukobi, pretjerani individualizam, demagogija i druge karakteristične slabosti atinske demokratije izazvale su kod njega mišljenje da državi treba dati daleko veću vlast nad pojedincima, a naročito da joj treba prepustiti selekciju građana.

U savremenom svijetu i društvu mnoge Platonove zamisli, ideje i inovacije ne bi uspjele da se „prime“, odnosno da uspiju. Mnoge njegove zamisli današnjem svijetu, prvenstveno meni izgledaju nezamislive i nesprovodive. Dovoljno je razumijeti njegovu zamisao o funkcionisanju „ljubavnih“ odnosa muškarca i žene. Po nekim mojim moralnim pravilima to nema veze s vezom. Međutim, nekima bi se to i svidjelo a nekima je to prije svega i odvratno. Da je nekom vremenskom mašinom Platona dovesti sada, ovdje i pustiti ga da piše knjigu Država. Kakav bi ona izgledala, teško je reći. Sigurno bi se i on zapitao, pa rekao: „Vi ljudi ste otišli zaista predaleko“!

Po sebi se razumije da krajnji smisao Platonovog shvatanja podijele i funkcija staleža u državi treba uvijek tražiti u Platonovom ubjeđenju da „nijedna država, nijedno uređenje i isto tako nijedan čovijek neće biti savršen dok ti malobrojni nepokvareni filozofi koje sad nazivaju neupotrebljivim, željeli oni to ili ne, ne budu nekako sudbinom prinuđeni da se pobrinu o državi i da joj posluže, ili dok istinska ljubav prema pravoj filozofiji kao kakav božanski dah ne obuzme sinove onih koji sada vladaju i kraljuju, ili same vladare" (499). Idealna državna uprava mogla bi se, po Platonovom mišljenju, ostvariti samo ako na vrhu staleške hijerarhije budu najmudriji, tj. filozofi. Oni, filozofi, posvetili bi se potpuno državnim poslovima, kao i stalež čuvara (vojnika); a da među njima koji upravljaju ne bude sukoba koje izaziva imovinska nejednakost (dvije „države" u jednoj).

Platon je bio svjestan da nejednakost staleža uvijek ostavlja široko otvorene mogućnosti da jedan stalež bude sretan na račun drugog. Zato naročito naglašava da „zakoni ne idu za tim da jedan rod u državi bude naročito sretan, nego da stvore blagostanje cijele države", pa radi toga  ,,i dovedu građane milom ili silom u harmoniju" (519e). Od svega je ipak, po Platonovom mišljenju, dobro vaspitanje najbolja prevencija protiv izrodavanja pojedinih staleža u vršenju njihovih funkcija (416b) i zbog toga on povjerava državi ulogu apsolutnog vaspitača svih njenih građana, da s punim pravom opredjeljuje svakog pojedinca za one funkcije koje im ona odredi. I tu počinje ona totalna vlast države nad svim njenim građanima koju Platon veliča kao nešto idealno. A to je, u stvari, glavni korijen onog karakterističnog totalitarizma u Platonovom shvatanju apsolutne potčinjenosti pojedinca državi, koji Platona u izvijesnom smislu približava raznim oblicima današnjeg totalitarizma, kao što ga razne druge misli i gledišta približavaju najprogresivnijim idejama našeg doba.

Prema misliocima stare Grčke, čovjek je društveno i političko biće (zoon politikon) – kako ga je i Aristotel defenirao. Svako je obavezan sudjelovati u političkom životu svoga grada. Državna vlast se u ono vrijeme definirala kao javna vlast u polisima u kojoj su sudjelovali svi slobodni građani. Vlast je u ono vrijeme imala i aparat prisile kojim je štitila pravni poredak. Vlast je bila ograničena ustavom. Za razliku od javne vlasti postojala je i tzv. vlast u domaćinstvu odnoikos. Ovdje vlast ima pater familias, te postoje odnosi muškarac-žena, otac-dijete i gospodar-rob. Naime, u prva dva odnosa pater familias vlada nad djetetom i ženom zbog njihove dobrobiti. Robom vlada radi dobrobiti domaćinstva tzv. ekonomije domaćinstva, njime vlada despotski – što znači da rob nema ni socijalne, ni ekonomske, ni političke slobode, odnosno, on je usko vezan za svog gospodara.

Država kakvu Platon zamišlja je idealna država, bez mana, i jednostavno je neostvariva. Karl Popper kaže da je Platon začetnik totalitarne države, jer je sve podređeno državnoj vlasti, pa čak i odgoj djece.

To je takozvani Platonov komunizam. On se ne zaustavlja samo na ukidanju privatne svojine i na uvođenju apsolutne potrošačke jednakosti, već ide i dalje, sve do zahtjeva „da država kojom se savršeno upravlja treba da ima zajednicu žena, zajednicu djece i cjelokupnog obrazovanja, a isto tako i zajedničke poslove u ratu i miru". Ali tu Platon ne misli na državu kao cjelinu, već samo na upravljače države, a što se tiče proizvođačkog dijela stanovništva, ono nije obavezno da uspostavi potrošačku jednakost i zajednicu žena, ali je apsolutno obavezno da stvara sva dobra za upravljače i cijelu državu. Prema tome, Platon uopšte ne zamišlja da se cijeli sistem državnog uređenja zasniva na imovinskoj (i ostaloj) jednakosti ljudi. Naprotiv, njegova Država zasniva se upravo na principu kastinske nejednakosti ljudi, na principu kastinske podjele rada i funkcija. Potrošačku jednakost zamišljao je Platon isključivo kao privilegiju upravljača i čuvara države, jer je mislio da samo na taj način vladajući staleži mogu biti apsolutno oslobođeni svih neposrednih briga ο materijalnim uslovima života i posvećeni isključivo državnim poslovima. Ostali građani (ne računajući uopšte robove lišeni su te privilegije i njihova je jedina obaveza da budu proizvođači dobra. Jednakost, dakle, nije privilegija svih građana. Jedina privilegija koju svi građani imaju jeste totalna „pravičnost" za sve, koja se u stvari sastoji u tome da svaki pojedinac, bez obzira kome staležu pripada, apsolutno podređuje svoje osobne interese, potrebe i želje državi. Tako se Platonova država javlja kao totalna sila iznad društva, koja sve pojedince pretvara u dijelove ili ćelije organizma a stalež u svoje organe. Po sebi se razumije da u takvom organizmu nema ni mjesta ni uvjeta za bilo kakav individualizam i da je takva zamisao države direktno suprotna atinskoj demokratiji. Zbog toga Karl Poper i kritikuje Platonovu zamisao države kao prvi cjeloviti model „zatvorenog društva“.

Poper smatra da se u Platonovoj teoriji ο pravičnosti već nalaze bitni elementi modernog totalitarizma i da je krajnji smisao sveukupnog Platonovog institucionalizma da spriječi svaku mogućnost političkih promjena uspostavljanjem staleško-kastinske kontrole totalnog upravljanja državom. Ali teško je ukazati na sve značajne elemente ovog Platonovog djela. Ima tu obične, svakodnevne životne mudrosti; ima nagovještaja koji uvijek daju povoda za svakojaka poređenja sa idejama raznih mislilaca, raznih epoha. Genijalne analize mješaju se kod Platona neprekidno sa naivnim zabludama i predrasudama. Ima riječi kojima je danas teško naći pravi smisao, jer su rečene u drugo vreme i ljudima drukčijeg načina mišljenja, a ima riječi koje zvuče kao da ih kazuje naš savremenik. Na mahove Platon govori kao progresivni mislilac, ali odmah zatim istupa kao konzervativac i reakcionar koji idealizuje totalitarnu ulogu države kao savremeni fašist. Fantazija se neprekidno miješa sa realnom analizom. Na kraju devete knjige Država Platon kaže da „uopšte nije važno da li ovakva država negdje stvarno postoji ili će tek u budućnosti postojati" i da ona, u stvari, „postoji samo u mislima", a kad dokazuje da ostvarenje sreće u državi zavisi od mudrosti upravljača, govori kao da je imao prilike da vidi državu u kojoj je to postignuto. Na jednoj strani, zalaže se da državom upravljaju najmudriji i najbolji, a, na drugoj, zahtjeva da država kojoj takvi ljudi stoje na čelu uspostavi apsolutnu kontrolu nad umjetnicima. On se zalaže za ostvarenje principa jednakosti među upravljačima, a ne pomišlja uopšte na prirodnu jednakost ljudi ο kojoj govore sofisti, koje on inače oštro kritikuje kao ljude koji se ne zalažu za istinu i pravdu.

S jedne strane, uzima nejednakost ljudi kao neku vrstu prirodnog zakona, a, s druge, zahtjeva ravnopravnost žena kao da je naš savremenik, i govori da „nema, prema tome, nikakvog posla u upravi države koji bi pripadao ženi zato što je žena, niti muškarcu zato što je muškarac, nego su prirodne sposobnosti podjednako podijeljene među oba stvorenja, i u svima poslovima može po svojoj prirodi učestvovati žena, i u svima poslovima muškarac, samo je žena u svima slabija od muškarca". A malo dalje nastavlja da je „. . . i kod muškarca i kod žene prirodna sposobnost za čuvanje države ista, bez obzira na to što je kod jednog slabija, a kod drugog jača". 

Platon ni od čega nije više strepio nego da nerazumni ljudi upravljaju državom i odlučuju ο najvažnijim stvarima. Da bi se spriječilo takvo upravljanje državom, Platon je zahtjevao da se mladi ljudi - budući državnici - obavežu „zakonom da se ponajviše bave onim obrazovanjem koje će ih osposobiti da u najvećoj mjeri i znalački postavljaju pitanja i da na njih odgovaraju". Tako državnici postaju filozofi, a filozofi  državnici, a gdje toga nema, države slabo prolaze, ili, kako Platon doslovno kaže: „Ako sadašnji kraljevi i vlastodršci ne postanu pravi i dobri filozofi, i ako oboje: politička moć i filozofija (ljubav prema mudrosti ) ne postanu jedno, i ako silom ne isključe one mnogobrojne prirode koje teže samo za jednim, ili samo zadrugim... neće prestati nesreće ne samo za državu nego... i za ljudski rod, i državno uređenje koje smo sada riječima opisali neće postati moguće niti će ugledati svjetlost sunca".

Po svemu izgleda da se Platon nikad nije mogao sasvim izlječiti od velikih iluzija svoje mladosti zbog kojih umalo nije završio kao rob - da samo filozofi mogu biti dobri upravljači i da dobri upravljači moraju biti filozofi. Razočaravši se u političare, Platon je svu svoju djelatnost ograničio na Akademiju, i tu je svoj ideal jedinstva filozofije i politike zasnivao teorijski, ostvarujući na taj način u teoriji ono što nije mogao da postigne u praksi. Država je u pravom smislu teorijsko zasnivanje Platonovog ideala jedinstva filozofije i politike. U ovom dijelu Platon je izrazio ono što mu je bilo najviše priraslo za srce i u njemu se najviše osjeća dah Platonovog filozofiranja. On je filozofiji postavio velike zahtjeve, ali je još veće zahtjeve postavio svima koji njome hoće da se bave. Smatrao je da filozofijom ne treba da se bave ni nedostojni ni nesposobni. Bojao se zloupotrebe filozofije, jer je vjerovao da su sofisti glavni krivci dekadencije atinske politike. Zato je tražio da filozof bude odgovorni znalac, a ne samo dobronamjerni ljubitelj mudrosti koji ne zna da traži istinu, koji je za takav posao nesposoban, ili kojem do istine uopšte nije ni stalo. U prilikama koje su prijetile da obezvrijede dijalektiku, odnosno težnju za mudrošću koja se ispunjava u nepristrasnom traganju za istinom, nije teško shvatit i slijedeće Platonovo upozorenje: 

„Svakako su sadašnje pogrešne predstave i prezrenje pogodi li filozofiju zato što se, kako sam i ranije spominjao, njome ne bave oni koji su toga dostojni. Njome se ne bi smjeli baviti njeni nezakonti, nego nju treba da njeguju njeni zakoniti sinovi". 

A „zakoniti sinovi filozofije" su oni koji, kako se to dalje u tekstu Države objašnjava, ne hramlju u duhovnom naporu, ni na teškom putu traganja za istinom, niti se kolebaju kad je u pitanju vrijednost istine. Stoga ni poslije dvadeset i četiri stoljeća, koja nas dijele od Platona i njegovog doba, ova upozorenja nisu izgubila ništa od svog živog i trajnog smisla.

Platonova Država prepuna je raznih ideja i zapažanja, i ako želimo da shvatimo njenu stvarnu historijsku vrijednost, moramo poći od činjenice da je to proizvod sasvim drukčijeg vremena i sasvim drukčijeg duha i da nikakva poređenja sa našim vremenom i po našim današnjim mjerilima neće omogućiti pravo razumijevanje onoga što je u njoj najznačajnije.