Stop huliganstvu

Svjedoci smo svakodnevice u kojoj se sportska natjecanja lako pretvaraju u krvave sukobe, nakon kojih svatko vuče svoju stranu priče. Na stadionima je sve manje gledatelja-navijača, a sve više huligana zbog kojih svi koji su poželjeli odvesti svoje dijete na utakmicu unaprijed odustaju od tog nauma. U ovoj državi sigurnija su varijanta pivo i TV.

 

Huliganstvo je termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvenih normi, bontona, zakona i opće destruktivno ponašanje.

Sam termin huliganstva dolazi po irskom prezimenu Hooligan (Houlihan) a pojavio se u Velikoj Britaniji krajem 19. stoljeća a opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih bandi i pojedinaca koji su ih sačinjavali. Također danas taj termin je općeprihvaćen i opisuje ponašanje kod pojedinaca ili skupine ljudi koji svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te vandaliziraju svoju okolinu.

Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama iz različitih sportova najčešće ekipnih kao što su nogomet, ragbi, košarka, rukomet,...

Zakonska regulativa

Zakoni koje krše huligani su opći zakoni te je njihovo kršenje vezano za:

1. vrijeđanje po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi,
2. fizički napadi sa nanošenjem lakših, težih ili čak smrtnih posljedica,
3. uništavanje javne i privatne imovine,
4. uznemiravanje javnog reda i mira,
5. ugrožavanje opće sigurnosti (pirotehnika),
6. zloupotreba zabranjenih sredstava (alkohol, narkotici, pirotehnika),
7. ometanje odvijanja sportskih i drugih društvenih događanja.

Različite države su različito okarakterizirale i zakonski regulirale huligansko ponašanje pa tako postoje različite kazne za takvo ponašanje u obliku:

1. društveno koristnog rada,
2. novčanih kazni,
3. zatvorskih kazni u trajanju od nekoliko dana do čak nekoliko godina,
4. ograničenja kretanja za vrijeme odvijanja određenih društvenih događanja,
5. izgon i progon za strane državljane

Nagomilane frustracije i ispušni ventil

Navijački neredi su odraz stanja i odnosa u našoj društvenoj, socijalnoj, gospodarskoj i političkoj sferi. Oni odražavaju sveukupnost društvene stvarnosti i razine svijesti tamo gdje se događaju. “Narušeni međuljudski i društveni odnosi, počevši od uže obitelji pa do državne razine, teška socijalna situacija, uzrokovana lošim gospodarstvom i kompleksnom političkom situacijom, stavljaju svakog čovjeka, a posebno mlade, u stanje naglašenih frustracija, pripadnost navijačkim skupinama jedan je od načina da se sve te frustracije kanaliziraju, odnosno da se otvori ‘ventil’ kroz koji će se rasteretiti i riješiti nagomilanih frustracija”, objasnio je psiholog Marko Romić dodavši: “Budući da mladi žive s objektivno velikim brojem problema, a to znači i velikim brojem izvora frustracije, pri otvaranju ‘ventila’  lako se i često izgubi kontrola, a to se, onda, manifestira pojačanom agresijom, neredima i sl.” Treba imati na umu i činjenicu da navijači u navijačkim skupinama imaju objekt za identifikaciju, u kojemu nalaze ljude sličnih sklonosti, razmišljanja, potreba, itd., u čemu vide neku vrstu psihološke i fizičke sigurnosti.

“Utakmice trebaju biti mjesto opuštanja, zabave, sve treba proći fino i korektno, u sport ne treba miješati sve ono što tu ne pripada, sportska natjecanja nisu mjesto gdje se prave kaznena djela”, izjavio je Irfan Nefić, glasnogovornik MUP-a Sarajevske županije. Moguće najavljivane navijačke sukobe u povodu utakmice Hrvatska - Turska te pripremu sarajevske policije nije komentirao.
U BiH postoji Prijedlog zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, čiji je cilj sprječavanje nasilja, nereda te protupravnog ponašanja. Odgovornost, prava i obveze sportskih saveza, organizatora, sportaša, trenera i ostalih sudionika predviđena su ovim zakonom.  

Alkohol, droga, pirotehnika

Zakonske sankcije propisane su za konzumente alkohola, droge te za one koji posjeduju pirotehnička sredstva. Osobe koje unose transparente (uključujući maloljetnike) na kojima se ističe mržnja na rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi mogu biti sankcionirane.
Sportski objekti moraju imati plan evakuacije, a osobe koje su ranije evidentirane kao počinitelji nereda, mogu dobiti suspenziju prisustvovanja sportskim događajima u trajanja od jedne do tri godine. Posljednji nemili događaji doveli su do obećanja stranačkih dužnosnika da će donijeti zakon o sprječavanju navijačkih nereda, pri čemu je izuzetno važno da se nakon usvajanja tog zakona ostvari efikasna primjena i koordinirana akcija svih sudionika, a ne da zakon bude, kao u mnogim slučajevima, mrtvo slovo na papiru.

Vijeće ministara BiH utvrdilo je Prijedlog Zakona o sprečavanju nereda na sportskim takmičenjima u našoj zemlji, te isti uputio Parlamentarnoj skupštini BiH na razmatranje.

Kako pišu Nezavisne novine pomenutim Zakonom određuju se mjere za sprečavanje nereda, nasilja, protupravnog i nedoličnog ponašanja na sportskom takmičenju, mjere za osiguranje zaštite gledalaca, takmičara i drugih učesnika. Takođe, navedenim mjerama bi bila zaštićena lična i imovina pravnih lica, a sve u cilju da bude stvoren uslov da sportsko takmičenje i bilo koja druga vrsta ovakvog okupljanja protekne bez incidenata.

Plan evakuacije

Zakonom je predviđeno da svaki sportski objekat mora imati plan evakuacije prema određenoj metodologiji koja je utvrđena općinskom odlukom. Planom se određuje postupanje u slučaju vanrednih situacija kao što su rušenje tribina, krova, požar, nestanak električne energije i slično.Zakonom se, između ostalog, propisuju obaveza i odgovornsoti sportskog saveza, udruženja, ustanove i pravnog lica koje je organizator ili učesnik manifestacije. Utvrđuje se i odgovornost sportiste, trenera, sudije i ostalih lica koja organizuju ili vode takmičenje. Kada je riječ o neredu i nedoličnom ponašanju, smatra se da je posjedovanje ili konzumiranje alkoholnih pića, te droga, kao i posjedovanje pirotehničkih sredstava, oružja ili drugih predmeta protupravno ponašanje za koje su utvrđene zakonom predviđene sankcije.

Kazne od 2. 000 do 10. 000 KM


U pomenutom Zakonu predviđeno je niz preventivnih mjera koje bi dovele do smanjenja rizika od izbijanja nasilja i nedoličnog ponašanja učesnika sportskog takmičenja, ali su navedene i sankcije za prekršaj u vidu novčanih, ali i zatvorskih kazni. Predviđeno je da novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 KM bude sankcionisan domaćin takmičenja koji napravi propust u organizaciji, a koja se tiče saradnje sa navijačima, redarskom službom, policijom, te odgovarajućom službom medicinske pomoći ili vatrogasne jedinice.

Osim kluba, vlasnika ili korisnika sportskog objekta, kazne su predviđene i za fizička lica koja posjeduju ili konzumiraju alkoholna pića za vrijeme trajanja manifestacije ili pokušavaju unijeti oružje i drugo sredstvo za nanošenje povreda. Biće sankcionisano i unošenje transparenata kojima se ističe mržnja na rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Kazne su predviđene i za maloljetna lica, a riječ je o novčanim i odgojnim metodama.

Zakon podržavaju u savezima


Iako Zakon još nije „ugledao svjetlo dana“, sportski radnici u našoj zemlji podržavaju njegovo buduće usvajanje.

„Zakon je potreban jer mi u posljednje vrijeme imamo sve manje gledalaca i navijača na tribinama, a sve više huligana. Tome se mora stati ukraj. U takvoj situaciji neophodno je donošenje Zakona kako bi se na preventivan način uticalo, kako na gledaoce tako i na organizatore i učesnike takmičenja. Potrebno je preventivno djelovati, pronaći i sankcionisati krivce. Vrlo često zbog huliganskih ispada ispaštaju nedužni ljudi. Nanosi se materijalna šteta koju niko ne nadoknađuje. Zakonom je moguće urediti stvari, a najbolji primjer je Engleska, u kojoj danas zbog adekvatne primjene zakona ne možete naići na probleme. Naravno, osim zakona, potrebna je zajednička akcija klubova, igrača i svi ostalih, uključujući i medije. Edukacija je jedan od najboljih načina za sprečavanje nemilih događaja“, izjavio je Marijan Kvesić, potpredsjednik Olimpijskog komiteta BiH za Nezavisne novine.

Zabrana prisustvovanja

Lica za koja se utvrdi da su se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska sa nekog sportskog takmičenja, sud za prekršaje na prijedlog nadležnog policijskog organa može im izreći zabranu prisustvovanja određenom sportskom događaju. Suspenzija može trajati od jedne do tri godine, dok se u slučaju maloljetnih osoba kazna određuje nakon kontaktiranja s roditeljima ili starateljima, odnosno nadležnim centrom za socijalnu zaštitu.
„Prvo treba vidjeti hoće li Zakon biti usvojen do 19. marta, kada nas očekuje utakmica sa Srbijom. U svakom slučaju, s naše strane ćemo poduzeti sve što je moguće kako bi susret protekao u najboljem redu. Ako zakon do tada bude donesn, to nam samo može olakšati posao, ali o tome ne želimo razmišljati. Važno je da s naše strane uradimo sve što je potrebno kako bi ta utakmica bila regularna, jer smo svakako pod budnim okom EHF-a zbog prekida ogleda s Mađarima“, rekao je Smajo Karačić, generalni sekretar RS BiH.

Razmatranje pomenutog Zakona trebalo bi da se nađe i na dnevnom redu današnje sjednice Parlamenta BiH.



Svi čimbenici su zakazali  

“Prevencija navijačkih nereda treba uključivati širok spektar mjera i aktera, počevši od obiteljskog odgoja, djelujući kroz odgojno-obrazovni sustav, do donošenja i primjene odgovarajućih zakonskih rješenja, svi ovi čimbenici kod nas su, uglavnom, zakazali”, kazao je Romić.  
U zemljama u kojima je problem navijačkog nasilja riješen na zadovoljavajući način primjenjuju se stroga zakonska rješenja, koja se ogledaju u oštrijim kaznenim mjerama. Obiteljski odgoj i uloga roditelja imaju značajno mjesto u prevenciji nasilja, ali ako iza njega izostanu sve druge mjere, često će on biti nedovoljan, jer uz činjenicu da mlada osoba zna da nešto nije u redu, ona treba znati da to što nije u redu ne smije činiti, odnosno da, ako će to činiti, slijede ozbiljne i teške posljedice.

Saobraćajne nesreće i gojazne osobe

Naučnici su jučer objavili istraživanje koje pokazuje da gojazne osobe imaju čak 80 posto veći rizik da poginu u saobraćajnim nezgodama u odnosu na ljude normalne tjelesne težine. Stručnjaci vjeruju da je razlog tome činjenica da je sigurnost u automobilima osmišljena za ljude normalne tjelesne težine.

Thomas Rice, ekspert za sigurnost tokom transporta sa Univerziteta Berkley u Californiji, i Motao Zhu sa Univerziteta Zapadna Virginija su istražili podatke o američkim saobraćajnim nezogdama od 1996. do 2008. godine. U tom periodu je zabilježeno više od 57.000 saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovala najmanje dva automobila.

Tim je uporedio rizik od smrtnog slučaja u odnosu na indeks tjelesne mase. Indeks mase između 18,5 i 24,9 se smatra normalnom težinom. Indeks preko 30 se smatra gojaznošću.

Naučnici su otkrili povećan rizik od smrtnih slučajeva od 19 posto za osobe koje su imale manju težinu od normalne. Osobe sa indeksom tjelesne težine od 30 do 34,9 su imale 21 posto veći rizik za smrtni slučaj, osobe sa indeksom 35 do 39,9 oko 51 posto, a osobe sa indeksom većim od 40 su imale čak 80 posto veći rizik za smrtni slučaj, prenosi AFP.

Za bolje objašnjenje rezultata su potrebna dodatna istraživanja. Međutim, eksperti tvrde da gojazni ljudi prilikom saobraćajnih nezgoda zadobiju drugačije povrede od ljudi sa normalnom tjelesnom težinom. Gojazni ljudi imaju više povreda grudnog koša, a manje povreda glave, imaju mnogo više komplikacija i mnogo češće umiru od posljedica povreda.

"Razlog ovakvih rezultata možda leži u tome što su vozila dizajnirana da zaštite ljude normalne tjelesne težine, a ne gojazne putnike", stoji u izvještaju.

(Klix.ba)

Žena zaštitar

Opis poslova

    Zaštitari osoba i imovine vode računa o sigurnosti ljudi, njihove imovine i objekata. Oni tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom sprečavaju ili zaustavljaju provalu, krađu i oštećivanje imovine, kao i napad na štićenu osobu.
    Zaštitari osiguravaju prijenos imovine, kao što su npr. novac, vrijednosni papiri, povjerljiva pošta i opasni tereti. Oni štite osobe od tjelesnih ozljeda, ranjavanja, otmice ili jednostavno štite njezino pravo na privatnost. Na javnim skupovima, koncertima, sportskim događajima te u raznim klubovima održavaju red udaljujući osobe koje ugrožavaju sigurnost ostalih prisutnih. Kontroliraju i unos opasnih predmeta kojima se može netko ozlijediti. Zaštitari često čuvaju razne objekte, kao što su stambene i poslovne zgrade, proizvodni i poslovni prostori, gradilišta i parkirališta. Na tim mjestima utvrđuju identitet osoba koje ulaze i izlaze iz štićenog prostora. Ukoliko procijene da je potrebno, zabranjuju pristup nepoželjnim osobama, a u nekim slučajevima zadržavaju osobu i predaju je policiji. Pri eventualnom napadu, u krajnjoj nuždi, zaštitari se smiju fizički braniti i vatrenim oružjem.
    Tehničkom zaštitom, kao što su npr. senzorni i alarmni sustavi i videonadzor, zaštitari povećavaju sigurnost objekata, osoba i imovine. Zaštitni sustavi mogu biti povezani s dispečerskim centrima, koji primaju izravnu informaciju o eventualnoj provali i šalju mobilne ekipe zaštitara na mjesto događaja. 

Radni uvjeti

    Zaštitari rade uglavnom u smjenama. Radni dan traje osam ili dvanaest sati. Nakon dvanaestosatnog radnog dana zaštitar ne smije preuzeti novu dužnost prije isteka 12 sati odmora. Prekovremeni rad nije rijetkost, pogotovo u ljetnim mjesecima, jer ljudi u periodu godišnjeg odmora napuštaju stanove, pa u pravilu imaju veću potrebu za uslugama zaštitara. Zaštitari rade u svim klimatskim i mikroklimatskim uvjetima, na otvorenom i u zatvorenim prostorima. Često rade sami, što u dnevnim smjenama ne mora biti poteškoća, ali može biti naporno ili nelagodno u noćnoj smjeni.
    Zaštitari obavezno nose propisanu odoru i oznake. Mogu raditi i u građanskoj odjeći, ali uz uvjet da je to navedeno u radnom nalogu, koji uvijek mora biti kod zaštitara. Dio su opreme i baterijska svjetiljka, detektor metala, a katkada i oružje. Ako su zbog potrebe posla naoružani, na radnom mjestu ne smiju imati vlastito, nego isključivo službeno oružje. 

Poželjne osobine

    Budući da je čuvanje nečijeg života ili imovine vrlo odgovoran posao, zaštitare bi trebala resiti izvanredna savjesnost, spretnost i odgovornost u obavljanju radnih zadataka. Osoba koja bira ovo zanimanje mora biti dobra zdravlja i dobre tjelesne kondicije. Aktivno bavljenje sportom (ronjenje, skijanje), poznavanje stranih jezika i vladanje barem jednom borilačkom vještinom dobre su predispozicije za veću raznolikost i složenost radnih zadataka.
    Neki poslovi zaštitara, npr. osiguranje mjesta požara ili praćenje opasnog tereta, prikladni su za osobe koje žele uzbudljiv i dinamičan posao. No nisu svi poslovi zaštitara takvi. Na primjer, poslovi na mjestu vratara, čuvara privatne kuće ili kontrolora videonadzora mogu biti izrazito jednolični, stoga više pogoduju osobama koje u svom poslu žele manje uzbuđenja. 

Osposobljavanje, napredovanje i zapošljavanje

    Prema Zakonu o zaštiti osoba i imovine, svaki zaštitar mora imati odobrenje Policijske uprave za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Odobrenje mogu dobiti samo punoljetne osobe, hrvatski državljani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, s najmanje srednjom stručnom spremom, položenim stručnim ispitom za obavljanje poslova zaštite, potvrdom o općoj zdravstvenoj sposobnosti i koji su prema propisanim normama dostojni za obavljanje poslova tjelesne zaštite.
    Kvalifikaciju za zanimanje zaštitara osoba i imovine i tehničara zaštite osoba i imovine u Hrvatskoj je moguće steći isključivo programima srednjoškolskog obrazovanja odraslih. Obrazovne programe, koje ovjerava Ministarstvo prosvjete, nude Otvoreno sveučilište u Zagrebu, Otvoreno sveučilište u Puli i Narodno sveučilište u Rijeci. Zaštitari osoba i imovine školuju se tri godine i potom stječu srednju stručnu spremu i navedeno zanimanje. Tehničari zaštite osoba i imovine također stječu srednju stručnu spremu, no njihov je program znatno opsežniji, stoga školovanje traje četiri godine. Duže obrazovanje ne daje prednosti pri zapošljavanju, već pruža čvrstu osnovu za uspješan upis na fakultet (npr. Kriminalistika).
    Na kraju jedne godine ili više godina bilo kojeg drugog srednjoškolskog programa moguće su prekvalifikacije za zanimanje zaštitara i tehničara zaštite osoba i imovine. Neke tvrtke organiziraju školovanje za svoje zaposlenike sa stečenom srednjom stručnom spremom drugih zanimanja. Tečaj traje 50 sati, a nakon edukacije polaže se ispit u Ministarstvu unutrašnjih poslova za licencu zaštitara.
    Zaštitari osoba i imovine zapošljavaju se u privatnim zaštitarskim tvrtkama i različitim organizacijama i poduzećima kao dio njihova sigurnosnog sustava (npr. vratari, noćni čuvari). U službi se može napredovati. Napreduje se prema pravilima konkretne tvrtke ili organizacije u kojoj je zaštitar zaposlen.

 

Bliska zanimanja

Ovom su zanimanju donekle bliska zanimanja policajca, vatrogasca i pravosudnog policajca.

Zaštitarstvo je rastuća profesija, a ravnopravnost spolova jača iz godine u godinu. Postoje neka zanimanja koja su od pamtivijeka smatrana 'muškim' zanimanjima. Tamo gdje se smatra da je presudna fizička snaga, čvrsta ruka, brzina i snalažljivost, reći će neki, žene jednostavno nisu u mogućnosti biti ravnopravne. Međutim, svi smo mi nebrojeno mnogo puta vidjeli ili čuli za ženu koja je zaposlena u vatrogasnoj službi, vojsci, policiji ili primjerice u gorskoj službi spašavanja.

Isto tako, u posljednjih nekoliko godina sve popularnije među ženskom populacijom, a u tim uvjetno rečeno 'muškim poslovima', je i zanimanje zaštitara. 

Početkom prošle godine iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje su obznanili kako je u 2011. godini putem besplatnih prekvalifikacija za zaštitara obrazovano ukupno 326 osoba, a od toga čak 60 žena. Iako su relativno niska očekivanja i mnoštvo predrasuda ono s čime se početkom svoje karijere suočava gotovo svaka zaštitarka, nerijetko se događa da baš one svojim izrazito profesionalnim i pedantnim odnosom prema poslu postanu uzor ostalim, muškim kolegama. Sve će se mahom složiti kako dobro obavljen posao i povjerenje vrlo brzo postaju jedini i istinski kriterij za evaluaciju nečijeg posla, a pogotovo procjenu može li ili ne taj posao raditi žena.

Najviše zaštitarki u Sokol Mariću

Iako se percipira kao teško, opasno i nasilno zanimanje, isto tako se često može čuti kako je zaštitarstvo i plemenita profesija koja kod žena potencira onaj dubinski unutarnji nagon za štićenjem. Osim toga, složit će se mnogi kako 'nije sve u snazi', već i u znanju i volji, a jedna je žena često u stanju mnogo učinkovitije od muškarca riješiti određene situacije koje prijete eskalacijom i incidentom. Zaštitarstvo je nepredvidiva profesija, ali izazovima jednako može odgovoriti žena, a ne samo 'alfa mužjak'.

Zaštitarsko društvo Sokol Marić trenutno broji najviše zaštitara u Hrvatskoj, čak preko 3.600, među kojima se nalazi ukupno 377 licenciranih zaštitarki i čuvarki, a kao apsolutno najjači igrač na zaštitarskoj mapi u Hrvatskoj, tvrtka Sokol Marić omogućava svojim djelatnicama najkvalitetniju poduku i pripremu za zahtjeve koji ih očekuju u budućnosti.