ŠVALERANJE IH ODVELO U SMRT: Ubistvo i samoubistvo lovačkom puškom u Hadžićima

Sinoć je policija u Hadžićima u stanu u ulici Igmanska 105 pronašla dva beživotna tijela. Kako je saopšteno iz MUP-a KS, sumnja se na ubistvo i samoubistvo.

Tom prilikom u navedenom stanu, sa povredama od vatrenog oružja, zatečena su dva beživotna tijela Salčin Zahid rođen 1967. godine, nastanjen na navedenoj adresi i Kahrović Ferida, rođena 1967. godine sa Ilidže, saopšeteno je iz MUP-a KS.

Tragediji je prethodila kratka svađa muškarca i žene. Najednom se začuo pucanj koji je prestravio komšije. Plač djeteta koje sa porodicom živi u stanu ispod ovoga probudio je i druge stanare zgrade. Pomenuta porodica je odmah izašla na sprat te pozvala policiju koja je ubrzo došla i obavila uviđaj. Kada su policajci, nedugo poslije prijave događaja ušli u stan, muškarac i žena već su bili mrtvi.

Pored beživotnih tijela muškarca i žene, na kojima su vidljive povrede vatrenim oružjem, pronađena je lovačka puška. Prema riječima dežurnog vještaka sudske medicine Hamze Žuje, tokom vanjskog pregleda leševa utvrđeno je da i Salčin Kahrovićeva imaju prostrelne rane glave.

O navedenom, obaviješten je dežurni tužitelj Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, koji je rukovodio uviđajem, izvršenim od strane uviđajne ekipe MUP-a Kantona Sarajevo, uz prisustvo vještaka medicinske struke.

U navedenom stanu pronađena je jedna lovačka puška. Navedena tijela su prevezena u prosekturu “Bare”, gdje će biti izvršena obdukcija.

Policijski službenici rade na rasvjetljavanju i dokumentovanju navedenog događaja, a prema do sada prikupljenim saznanjima radi se najvjerovatnije o ubistvu i samoubistvu.

SLUČAJ: Ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića

Vedran Puljić je ubijen 4. oktobra 2009. godine, u najvećim neredima koji su ikada zabilježeni na sportskim terenima i u njihovoj blizini u našoj zemlji, uoči utakmice Premijer lige Bosne i Hercegovine između domaćeg Širokog Brijega i FK Sarajevo. I tri godine nakon toga, slučaj Vedrana Puljića ostao je neriješen, dok se ubijenog mladića javnost sjeti tek na godišnjicu njegovog ubistva. I tada, već treću godinu ponavlja se ista parola koja se može čuti sa sjeverne tribine stadiona Koševo: "Istina za Vedrana".

Tri godine nakon brutalnog ubistva Vedrana Puljića, navijača FK Sarajevo, koji je ubijen na dan kada je trebala biti odigrana utakmica između Širokog Brijega i tima za koji je navijao, ubica je još uvijek na slobodi, dok su pravosudni organi kapitulirali i pokazali da je u ovom slučaju pravda spora i nedostižna.

Optuženi za ubistvo je Oliver Knezović, pripadnik zloglasne Tutine „kažnjeničke bojne“, koji, umjesto da odgovara za zločin, uživa u slobodi u Hrvatskoj, gdje je otišao nakon bijega iz širokobriješkog pritvora.

Iz medijskih istupa njegovog advokata, Borislava Čuljka, on je još uvijek u Hrvatskoj, gdje se potpuno slobodno kreće. Prema njegovim riječima, ročište o izjašnjenju o krivici zakazano je za mart naredne godine. Čuljak kaže da ne zna hoće li se Knezović pojaviti na ročištu.

Slučajevi traju godinama

Knezović je u Hrvatskoj završio nakon bijega iz pritvora uz pomoć sudskih policajaca iz Širokog Brijega. Dvojica policajaca Marinko Barbarić i Ivan Barić optuženi su za njegovo oslobađanje, ali je i u ovom slučaju pravosuđe pokazalo zavidnu neefikasnost. U novembru prošle godine trebalo je početi suđenje na Opštinskom sudu u Livnu, ali je glavni pretres već dva puta odgađan zbog bolesti postupajućeg tužioca. Advokat Nada Dalipagić, zastupnica Marinka Barbarića, medijima je saopštila da je novi glavni pretres zakazan za naredni mjesec.

"Slučaj se otegao zbog bolesti tužioca, ali mislim da se to moglo brže završiti", kazala je ona.

Trenutno se ne zna u kojoj fazi je istraga koju provodi Tužilaštvo Zapadno-hercegovačkog kantona, jer tužiteljica Vesna Čavar nije dostupna za medije i javnost zbog obaveza i službenih putovanja.

Navijači FK Sarajevo, koji se prisjete Vedranovog imena u 24. minuti svake utakmice, konstantno ukazuju i podsjećaju nadležne organe – ISTINA ZA VEDRANA...

Nadam se da će se jednog dana saprati crnilo sa utakmica između Sarajeva i Širokog Brijega te da ove utakmice vrate čisto sportski karakter, bez ikakve političke podloge. Živim za dan kada će sport postati nezavistan od politike i kada će se ljudi sa zelenih terena vraćati sa zadovoljstvom što je njihov tim ostvario pobjedu, a ne „uzeo bodove dušmanima“.

Slučaj Vedran nema veze sa sportom, on se mogao dogoditi bilo gdje. Vedran Puljić je žrtva okorjelog kriminalca koji mora odgovarati za ono što je učinio. Taj kriminalac može biti pripadnik bilo kojeg naroda, bilo koje organizacije, navijačke skupine i sl., ali svi smo mi jednaki pred licem pravde. Također, na mjestu Vedrana je mogao biti i vaš sin, brat, otac ili prijatelj...Vjerujem da bi svi tada imali drugačiji pogleda na ovaj slučaj.

Iako nikada nije podignuta optužnica protiv odgovornih za ubistvo, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH nagradilo je nedavno Vesnu Čavar imenovanjem na poziciju glavnog tužioca Tužilaštva Zapadno-hercegovačkog kantona. Svojevrsna je to nagrada za šesnaestomjesečnu istragu nakon koje je još manje jasno ko je odgovoran za mučko ubistvo jednog mladića, koje se desilo 2009. godine. Da stvar bude još gora, ubistvo se desilo službenim policijskim pištoljem.

Među brojnim otvorenim pitanjima na koja Čavar, očito, nije odgovorila, izdvajaju se ona o odgovornosti ljubuškog policajca Dragana Vujevića, bivšeg člana Tutine "Kažnjeničke bojne" Olivera Knezovića, N. N. osobe koja je nanijela prostrelne rane navijaču A. Hadžiću, N. N. osobe koja je na kućnom pragu iz vatrenog oružja ranila 50-godišnjeg Željka Zadru te nekolicine aktivnih policajaca PU Široki Brijeg.

Sporni izvještaj

Prema policijskom izvještaju, prvoosumnjičeni za ubistvo Vedrana Puljića bivši je član Tutine "Kažnjeničke bojne" Oliver Knezović. Tako barem zvuči zvanična verzija. No, brojni su oni koji ne vjeruju izvještaju navodeći kao glavni argument dezinformacije, gluposti i netačne navode koji su objavljeni iz istog izvora u danima nakog tragičnog događaja, iz kojih se mogla vidjeti želja da se prešuti odgovornost policijskih organa ZHK u ovoj tragediji. Uostalom, i sam Knezović priznao je da nije samo on pucao iz službenog "glocka".

- Nakon što su svi pucali iz policijskog pištolja, on se, na kraju, našao kod mene. Svi su ga građani htjeli uzeti - rekao je Knezović za jednu od Tva kuća, nekoliko dana nakon "bijega" u Hrvatsku.

Drugoosumnjičeni za ubistvo Puljića, ljubuški policajac Dragan Vujević još je suspendiran i protiv njega se "vodi postupak". Policija kaže da je prvom rekonstrukcijom dokazala da je Knezović u određenom momentu oteo pištolj policajcu Vujeviću te ispalio više hitaca u pravcu navijača Sarajeva. No, utvrđeno je i da je sam Vujević pucao iz ovog pištolja. Nada Dalipagić, pravna zastupnica Dragana Vujevića, koji je još na slobodi, kaže za "Dnevni avaz" da postoji "velika vjerovatnoća da će njen klijent biti oslobođen" nakon rezultata ponovljene rekonstrukcije događaja.

Brutalni napad

No, šta tu nije jasno?! Iz njegovog službenog pištolja je pucano, ubijen je Puljić, na Vujevićevim rukama pronađeni su tragovi baruta i nema elemenata da bude oslobođen odgovornosti za smrt jednog 24-godišnjaka. Čak i u slučaju da se Ćavar odluči baviti svojim poslom i pronađe dovoljno dokaza za podizanje optužnice protiv Knezovića ili treće N. N. osobe, Vujević mora odgovarati za saučesništvo, jer je neovlaštenoj osobi omogućio da dođe u posjed njegovog pištolja te da, u krajnjoj liniji, izvrši ubistvo.

Osim što nema optužnice za N. N. osobu koja je teško ranila još jednog navijača Sarajeva A. Hadžića (21), Tužilaštvo ZHK nikada nije izašlo u javnost ni sa podatkom ko je ranio 59-godišnjeg Željka Zadru, lokalnog stanovnika, koji je stradao ni kriv ni dužan na kućnom pragu.

- Gospodin Zadro je ranjen iz vatrenog oružja, međutim, zrno u ovom slučaju nije pronađeno - ustvrdila je ne tako davno tužiteljica Vesna Ćavar za jedno od "Avazovih" izdanja odbacivši navode da su gostujući navijači bili u posjedu bilo kakvog vatrenog oružja.

No, za mnoge navijače Sarajeva, koji i danas ostaju pri tvrdnji da su ih brutalno napali policija, navijači i lokalno stanovništvo u Širokom Brijegu, slučaj "Zadro" je ključan. Prema njihovom mišljenju, on pokazuje da je N. N. osoba ili više njih nasumično pucalo po gradu, što i ne mora biti tačno. Druga mogućnost je da je Zadro ranjen iz policijskog oružja, što, u tom slučaju, otvara niz drugih pitanja, počevši od odgovornosti onih koji su pokušali zataškati ovako važna saznanja, iskrenosti policije, Tužilaštva, cijelog sistema...

Prikupljanje dokaza

I, na kraju, više je nego evidentno da tužiteljica Ćavar ne namjerava podići optužnice protiv visokih policijskih dužnosnika, kako Policijske uprave Široki Brijeg, tako i Ministarstva unutrašnjih poslova ZHK, koji su procijenili da je elitne snage potrebno uputiti u Mostar na gradski derbi između Zrinjskog i Veleža, a u Širokom Brijegu ostaviti nekolicinu "prašinara". A trebala bi, ako ništa, ono zbog ljage koju su nesposobni pojedinci bacili na MUPZHK.

Ruku na srce, Sud ZHK prezentirao je prethodne sedmice trinaest optužnica, ali ne za ubistvo i dva teška ranjavanja nego protiv jedanaest navijača koji su na dan Puljićevog ubistva, u čitavom tom haosu, "pravili nerede, izazivali opću opasnost, napali službena lica, uništavali privatnu imovinu..." te protiv dvojice sudskih policajaca Marinka Barbarića i Ivana Barića, koji su Knezovića pustili iz ćelije i pokazali mu kuda da bježi.

Ako je to najbolje što Tužilaštvo ZHK može nakon šesnaestomjesečne istrage, rekonstrukcije i prikupljanja dokaza, onda je to nedopustivo jadno i nije vrijedno spomena.
 

Najveće policijske laži

- Dolazak navijača Sarajeva nije bio najavljen - direktor policije ZHK Zoran Galić.

(Dragan Miković, MUPKS: Dopis smo poslali po utvrđenoj proceduri)

- MUPZHK: O dolasku 200 navijača Sarajeva saznali smo poslije podne.

(Dragan Mioković, MUPKS: Dopis smo poslali ujutro)

- Sarajevski navijači su po izlasku iz autobusa navlačili fantomke na glave, imali su željezne šipke, željeli su sukob - glasnogovornik MUP-a ZHK Damir Čutura.

(Nakon tri policijska pretresa, nisu mogli imati željezne šipke)

- MUP-u ZHK bio je najavljen dolazak maksimalno 150 navijača Sarajeva, međutim, pojavilo ih se oko 500 - glasnogovornik MUP-a ZHK Damir Čutura.

(U tri autobusa nije moglo stati 500 navijača Sarajeva)

- Došlo je do upotrebe vatrenog oružja gdje je ranjen 59-godišnji mještanin Širokog Brijega. Tom prilikom nastao je opći haos, jer su se domaći navijači i mještani htjeli obračunati s gostujućim navijačima - glasnogovornik MUP-a ZHK Damir Čutura.

(Nikada nije utvrđeno ko je stvarno ranio Željka Zadru. Tužiteljica Ćavar tvrdi da zrno nije pronađeno).

- MUPZHK: Navijači Sarajeva došli su naoružani hladnim i vatrenim oružjem.

(Tužiteljica Ćavar priznala je naknadno da gostujući navijači nisu imali vatreno oružje)

- Ubijeni navijač Sarajeva ima ranu iznad desnog uha, koja je nanesena tupim predmetom, najvjerovatnije kamenom - glasnogovornik MUP-a ZHK Damir Čutura.

(Obdukcija je pokazala da je Vedran Puljić ubijen iz policijskog "glocka", devet milimetara)

- MUPZHK: Oliver Knezović je, najvjerovatnije, pucao na Vedrana Puljića.

- Nakon što su svi pucali iz policijskog pištolja, on se, na kraju, našao kod mene. Svi su ga građani htjeli uzeti - Oliver Knezović za jednu od TV kuća.

Policija i Tužilaštvo ne žele da istina izađe na vidjelo.

Bez odgovora

- Više ne vjerujem u pravdu. Mislila sam da će biti pravde, ali očito je da nje u BiH nema. Poštovala sam želju Tužilaštva u Širokom Brijegu da u miru obave rekonstrukciju i šutjela sam, ali više ne mogu. Čini mi kako od njihovog "rada" nema ništa i da nikada neću saznati ko je ubio mog Vedrana. A nakon svega, samo sam željela istinu - je li neko izvukao pištolj i namjerno pucao u Vedrana ili je on žrtva nesretnih okolnosti - kaže Fehma Puljić, Vedranova majka.

Vedranova majka, kao i svaka majka kada izgubi dijete, neutješna je, a u ovom slučaju najteže joj pada to što odgovora nema.

- U kontaktu sam s Tužilaštvom ZHK i gospođom Vesnom Ćavar. Nazovem je i kada je uspijem dobiti, ona je uvijek ljubazna, ali odgovora nema. Posljednji put mi je rekla da se javim krajem februara. Kao, tada bi se moglo znati ko je optužen. Ne mogu da "visim" po Širokom Brijegu. Nemam novca da platim advokata koji će im dole visiti za vratom. Ostaje mi samo da čekam - govori nam naša sagovornica.

Vijesti o početku suđenja navijačima Sarajeva dočekala je s nevjericom.

Ubi nas tuga...

- Šta bi se moglo reći na sve to?! Suđenje Vedranovom ubici nije ni u planu, a oni sude ovim momcima. Izgleda da im je to bilo važnije. Pa nisu ti momci sami učestvovali u tim neredima, valjda je bio i neko s druge strane. Kako vrijeme teče, sve više sam uvjerena da se cijeli slučaj zataškava i da policija, jednostavno, ne želi da riješi ubistvo mog Vedrana. Malo je reći da sam ogorčena - ističe Puljić.

I pored strašnog životnog razočarenja, ona nastoji koliko-toliko normalno živjeti zbog drugog sina Igora.

- Ubi nas tuga. Porodica Puljić osipa se nakon Vedranove smrti. Suprug nije izdržao bol pa je i on umro poslije njega. Nakon toga su otišla još tri člana uže porodice. Čini mi se kao da nas Vedran sve vuče za sobom. Teško prihvatam da Vedrana više nema. Ipak, moram pronaći snage i hrabrosti zbog drugog sina Igora, kojem moram pomoći da sve ovo prebrodi i izađe na pravi put.

Velika lakrdija

- U proteklih skoro godinu i po najteže mi je pao put u Mostar kada smo išli po Vedranovo tijelo. U putu su nam javili da je pobjegao taj osumnjičeni Oliver Knezović. Nisam znala šta bih sa sobom. Sve je to jedna velika lakrdija, počevši od njegovog hapšenja pa do navodnog bijega. Policija tu štiti sebe i nisam sigurna da želi da se ikada riješi ovaj slučaj - kaže nam Fehma Puljić.

 

Fahrudin Radončić je lično odobrio ubistvo Ramiza Delalića Ćele

Radončić Ćelino ubistvo podmeće Bakiru Izetbegoviću. Ja, kada se dogovaralo Ćelino ubistvo, nisam sjedila sa Izetbegovićem, nego sa Radončićem, tvrdi nekadašnja zvijezda Avaza i Alfe.

 

Cijenjena redakcijo,

Čitajući vaš list, uvjerila sam se da ima prostora i za one kojima Fahro Radončić uskraćuje odgovor na njegove laži i klevete, te vas stoga molim da objavite i moje reagiranje na tekst objavljen u Avazu 28. avgusta 2012, na 4. stranici, u kojima Radončić, naslućujući kraj, panično brani Nasera Keljmendija. Znam da Avaz neće.

Ne želim se osvrtati na njegova politička podmetanja, niti braniti bilo koga, ali sam dužna reći sljedeće: Fahrudin Radončić je lično odobrio ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Naser Keljmendi je nosio novac. Ima ih još nekoliko koji su direktno bili uključeni u ovu likvidaciju, ali o tome sada ne želim govoriti. Ovo tvrdim već dvije godine, o tome postoje brojni dokazi i spremna sam to ponoviti svima onima koji se usuđuju pokrenuti ovaj slučaj. Radončić Ćelino ubistvo podmeće Bakiru Izetbegoviću. Ja, kada se dogovaralo Ćelino ubistvo, nisam sjedila sa Izetbegovićem, nego sa Radončićem i ostalim pobrojanim. U kontaktima s Ramizom Delalićem Ćelom, isti mi nikada nije pominjao Izetbegovića, ali jeste dokumentaciju o Radončiću kojom dokazuje njegovu ratnu ulogu, odnosno saradnju s neprijateljem. Pred više svjedoka. Radončić dalje tvrdi da sam "kompromitovani svjedok koji je već morao platiti 10.000 za klevete iznesene o njemu".

Prvo, nikada nisam izgovorila nijednu laž o Radončiću. Nikada nisam dobila presudu, niti sam ikada uplatila ijedan fening odštete ovom "moralnom kepecu" i ljudskoj ništici koji bi se usudio od mene uzimati novac, iako zna da ni ja ni moje dijete nemamo hljeba da jedemo. Ne bi me iznenadilo da je upravo on utjecao na odluku Suda u kojoj je, nakon što sam tražila svoj novac (zarađen kod njega) i svoj stan, sudija bez imalo časti i obraza odgovorio kako "dječija prava nisu relevantna za donošenje rješenja kojim se odbija Vaš zahtjev", pri tome potpuno ignorirajući nalaz vještaka koji je izjavio "da sve što posjedujemo ja i moj suprug je legalno". Drugo, pokušaj moje kompromitacije i diskreditacije od strane Fahrudina Radončića, Olega Čavke, uz nerazumnu asistenciju Bakira Hadžiomerovića, nastao je baš onog trenutka kada sam progovorila o ubistvu Delalića i uzimanju mita od strane tužitelja Čavke, a od svog svjedoka pokajnika. Bila sam kurva, mafijašica, crna udovica, žena koja je dijete podmetnula svom mužu i šta sve ne. Slične stvari su se govorile i u sudnici, pa se ponekad pitam gdje su ti ljudi koji će bar moje četverogodišnje dijete zaštiti od montiranih svjedoka, korumpiranih tužilaca i monstruma kakav je Radončić. Istovremeno, Naser Keljmendi je bio ugledni biznismen, pa potom sitni kriminalac, a nedugo zatim osvanuo na Obaminoj crnoj listi. I sve ono što sam ja govorila, potvrdilo se kroz ovu listu. Valjda sam ja instruirala Baracka Obamu da ovog bjelosvjetskog ubicu stavi na crnu listu?! Ja sam, eto, kompromitirani svjedok, a Keljmendi je ugledni biznismen sa crne liste. Šta god ja bila i kako god me Fahro i Čavka nazivali, ja ću ipak svjedočiti o njihovim nedjelima.

Fahro, pročitah, već zna scenarij hapšenja Nasera Keljmendija. Zna, jer su on i Čavka dvojica scenarista hapšenja Zijada Turkovića i montiranja optužnice. Čavka, dok je uručivao dokazni materijal, zaboravio je Fahri reći da istražni materijal ne sadrži 17.600 stranica, nego svega tristotinjak. Ove hiljade su nastale dok je čuveni "haker iz Breze" duplirao stranice dokaznog materijala, kako bi, valjda, otežao odbranu, a slučaj napuhao. U tekstu Fahro također navodi kontakte Zijada Turkovića sa Amirom Zukićem. Zukić nam je komšija i (nažalost) bili smo prinuđeni kontaktirati s njim. Međutim, zanimljivo je zašto Fahro i oni koji su mu dostavili te snimke "zaboravljaju" spomenuti kontakte Zijada Turkovića i Kemala Čauševića, koji su školski drugovi. Bolji poznavaoci prilika znaju odgovor na ovo pitanje: Čaušević je dugogodišnji zaštitnik Keljmendijevih i Fahrinih poreznih utaja. Pomenuću samo uvoz Keljmendijevog blindiranog automobila iz SAD-a, ocarinjenog u Zenici, za nevjerovatno mizernu cijenu. Valjda će neko upitati Čauševića kakva je njegova uloga u tome, a možda je to ispričao i Ziki na jednom od hiljade snimljenih razgovora. Fahro, zaslijepljen od straha zbog hapšenja (i svog i Keljmendijevog) nije čuo da je na sudu dokazano da u našoj kući nisu pronađeni prislušni uređaji, nego ometači signala koji su se nalazili u sastavu blindiranog audija. O tome od koga smo ga kupili postoji uredna dokumentacija, a ja tvrdim pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću da nam ga nije poklonio rahmetli Alija, a pogotovo ne AID, niti su nam u kući pronađene bilo kakve akreditacije. I za to postoji dokaz: potvrda o oduzetim predmetima.

No, Fahro je, evidentno je, u strašnoj panici. Svi mi koji ga se ne bojimo smo kurve, kriminalci, a on je jedna poštenjačina kojoj je upravo SDA dala početni kapital, a potom Keljmendi "začepio" njegove rupe kako bi sagradio tornjeve, i to novcem zbog kojeg se nađe na crnoj listi. Bilo kako bilo, a s obzirom na nedostatak moralne svijesti svih onih koji su čitali tekstove napisane o meni, mom mužu, mome djetetu, ovaj karcinom bh. društva, u liku Fahre Radončića, neće me preplašiti i ušutkati. Zemlju ću okrenuti i dokazati da je direktni naručilac ubistva Delalića, da je sudjelovao u montiranju optužnice protiv Turkovića, da je Oleg Čavka uzeo mito u iznosu od 30.000 eura od Isljama Kalendera, pa potom Turkovića optužio za njegova ubistva i sve ono zbog čega sam na stranicama Avaza kurva, mafijašica, crna udovica...

Do tada, žaliću Fahru zbog njegovog duševnog stanja i neopisivog straha, a organima gonjenja predlažem da ga pitaju ko je ubio Ivu Pukanića, Muzafera Kalića, s kim se kupao na bazenu u Radon Plazi, gdje je boravio čuveni kriminalac po nadimku Japanac i o čemu su razgovarali on i Fahro, po čijem nalogu je u BiH došao Željko Milovanović itd. Dakle, do tada ljubazno molim "časnog" utemeljitelja neka nam on otkrije ko ga štiti od istraga (za Čavku sam dostavila već dovoljno dokaza), čiju akreditaciju on krije ko guja noge, zašto se plašio Delalića i zašto se mene plaši? Zaista mu neću ništa! Samo ću svjedočiti. I o njemu i Čavki i Keljmendiju! I "kompromitovani" imaju pravo na svjedočenje. A dokle god me Avaz kompromituje, ja sam zadovoljna, jer tako svima pokazuje koliko je prestravljen.

Šejla JUGO - TURKOVIĆ

____________________________________________________

sadržaj u cjelosti preuzet od: Oslobodjenje.ba