petak, 16. studenoga 2012.

O Platonu



Platon je rođen kao Aristokle 427. pne. u Atini, u srednje imućnoj aristokratskoj porodici. Njegov otac se zvao Ariston, majka Periktiona. Jedan od Platonovih predaka, Glaukon, je bio jedan od najpoznatijih atinskih plemića. Nadimak Platon (odnosno Plećati, Plećaš; od gr: platos - pleća) je stekao zbog svoje tjelesne građe, prvenstveno zbog širine ramena (odnosno pleća). Diogen Laertije svjedoči da je Platon stekao svoj nadimak u hrvačkim krugovima. Navodno je jednom pobjedio na Istamskim igrama. Drugo mišljenje kaže da je taj nadimak dobio zato što je bio širok u izlaganjima (govorima).
Platon je bio jedan od onih filozofa koji je već dosta rano u svojoj fazi života pokazivao znakove budućeg načina razmišljanja koji će se itekako odraziti na njegov način života. Naime kada je upoznao Sokrata bio je prije svega očaran mudrošću tog čovjeka zbog čega je postao jedan od njegovih najboljih učenika i prijatelj skoro osam godina. Sudeći po Platonovim riječima – prisustvovao je suđenju Sokratu, mada ne i njegovon pogubljenju. Za razliku od Sokrata, Platon je zapisivao svoja filozofska viđenja, i ostavio je značajan broj rukopisa. Bio je duboko pogođen načinom na koji su se gradske vlasti ophodile prema Sokratu, i veliki dio njegovih ranih dijela sadrži njegove uspomene na učitelja.
Dubok uticaj na Platona izvršio je nesumnjivo Pitagora, čija shvatanja harmonije broja jasno odjekuju u Platonovoj teoriji ideja; a donekle i Anaksagora, Sokratov učitelj, iako Sokrat rano raskida sa njegovim učenjem; i Parmenid, sa čijim shvatanjima Platon polemiše u dijalogu Sofist.
Nakon Sokratovog pogubljenja, razočaran stanjem u državi, Platon, sa 40 godina osniva jednu od najranijih organizovanih školskih ustanova civilizacije Akademiju, nazvanu po antičkom heroju Akademu, zaštitniku šume u kojoj se ona nalazila. Neprestano je radila sve do njenog zatvaranja od strane cara Justinijana I 529. godine. U Akdemiji se u prvim godinama njenog rada školovao i Aristotel. U to su vrijeme nastali njegovi najznačajniji radovi od kojih zasigurno treba izdvojiti "Državu" kojom je pokušavao formulirati najbolju državu po njegovim mjerilima.
Po Platonu idealna država imala bi tri staleža koji čine filozofi, vojnici i robovi. Filozofi su upravljači države, vojnici su čuvari, a robovi su proizvođači. Njegova je država bila idealistička zbog toga što nije postojala nego je trebala nastati kao produkt svjesnom djelatnosti ljudi. Da bi država funkcionirala Platon je tvrdio da svatko treba raditi ono što mu je zadano.
Platon se isto tako bavio učenjem o spoznaji koja se po njemu bazirala na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ta je spoznaja bila racionalistička, jer se svijet jedino može spoznati mišljenjem.
Većina pitanja kojima se Platon bavi propituje važnost odnosa između pojedinca i države, a razmatra ih u svojoj najvažnijoj knjizi - Državi.

Ovo su samo neka od njih: Što objedinjuje državu i čini je stabilnom, je li država nešto "prirodno" i neminovno ili je to kulturološka i promjenjiva pojava, jesu li ljudska bića suradnici ili suparnici, kako treba obrazovati građane, što je znanje, jesu li ljudska bića dobra ili zla, jesu li svi ljudi jednaki? Ako jesu, u kojem smislu? Imaju li zajedničku kulturu, jesu li zakoni neophodni, tko odlučuje o njima, zašto se moramo pokoravati zakonima, što se događa ako se različiti ljudi ne slažu oko nečega, imaju li različiti ljudi različite uloge u društvu, treba li svatko imati pravo sudjelovanja u upravljanju, ili to treba prepustiti nekolicinistručnjaka, ima li država nekakvu svrhu ili cilj, te da li je država nešto loše ili dobro?
Kad je umro, godine 348. ili 347. pre n. e., sahranjen je u neposrednoj blizini Akademije, koja je svoju djelatnost nastavila kroz sve oluje koje su potresale antički svijet, najprije grčki, a zatim rimski, sve do 529. godine n. e., dakle preko devet stoljeća. Justinijanov dekret koji je zabranio rad Akademije bio je ujedno dekret kojim je definitivno dokrajčeno trajanje antičke filozofije.
Iako je Platonov život bio prilično buran, a njegov misaoni razvitak dosta neujednačen, ipak se može reći da je on od početka do kraja ostao vjeran svom nastojanju da izgradi sistem idealizma i da u praksi pokaže mogućnost ostvarenja svojih ideja o uzornoj  državi.
Prema dosadašnjem izučavanju Platonovih spisa, obično se smatra da su oni napisani u četiri različite faze Platonovog misaonog razvitka i stvaranja: u prvu grupu idu spisi mladog Platona, dok je još bio pod uticajem Sokratovog učenja; u drugu grupu – spisi napisani u doba Platonovog osamostaljivanja i veoma žestoke borbe protiv sofista; u treću grupu – oni koji su nastali u doba Platonove pune zrelosti, u doba njegovog najvišeg uspona (Država, Gozba, Fedon i Fedar), kad je on izgradio svoje učenje idejama i u skladu s tim učenjem sve ostale dijelove svog filozofskog sistema; u četvrtu grupu — djela koja je Platon napisao u starosti.

Nema komentara:

Objavi komentar